U moru loših vijesti nedavno je stigla i jedna dobra: Vlada RH će u proračunu za iduću godinu osigurati 550 milijuna kuna kako bi svakom djetetu u osnovnoj školi osigurala jedan besplatni obrok dnevno. Od početka drugog polugodišta dobivat će ga 310.000 djece od prvog do osmog razreda, a glavna zasluga za to pripada Ivani Dobrotić, Olji Družić Ljubotina, Marijani Kletečki Radović i Antoniji Petričušić, izvanrednim profesoricama Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu. Četiri prijateljice su 2020. pokrenule inicijativu Pravo svakog djeteta na školski obrok, a lavinu koju su zakotrljale više ništa nije moglo zaustaviti. Dobra ideja na kraju će biti realizirana, za što je mnogo razloga. Naime, prema podacima Eurostata iz 2021., u Hrvatskoj je čak 127.000 djece (njih 80.000 osnovnoškolske dobi) u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, što je otprilike - svako četvrto dijete.
"Na pokretanje inicijative nije nas potaknulo stanje u školama naše djece, nego konkretan slučaj o kojem smo čitale u medijima. Dirnula nas je priča o četiri prvašića koji su prije više od dvije godine ostali bez obroka u školi jer im ga roditelji nisu mogli platiti. Djeca su gledala kako ostatak razreda jede, a kad je jedna djevojčica željela s njima podijeliti obrok, učiteljica joj je zabranila. Mama te djevojčice javno je reagirala i digla se medijska buka. Tada smo odlučile da moramo nešto poduzeti", kaže Olja Družić Ljubotina, predstojnica Katedre za teoriju i metode socijalnog rada.
Prvi im je korak bilo pisanje otvorenog pisma medijima, Vladi, predsjedniku RH... Prije godinu dana provele su istraživanje u suradnji s ravnateljima 215 škola iz cijele Hrvatske, a njih 40 posto je navelo da među djecom koja nisu uključena u školsku prehranu ima one koja tijekom nastave uopće ne jedu. Također, isti broj ravnatelja tvrdi da je nekoj djeci školski obrok jedini konkretan obrok u danu.
"Istraživanje je pokazalo da se od početka korona krize povećao broj roditelja koji nisu mogli podmirivati troškove školske prehrane djece pa su ravnatelji bili u situaciji da trebaju pokrenuti ovršne postupke prema roditeljima. Kao razloge nepodmirivanja troškova najčešće su navodili financijske poteškoće i nezaposlenost roditelja. Zato je bio krajnji trenutak da se nešto poduzme. Dobar preduvjet je to što čak 85 posto hrvatskih škola ima kuhinju, a za ostale se obrok može dovoziti iz drugih škola, ugostiteljskih objekata... Zagovaramo zdrave obroke s namirnicama nabavljenima od hrvatskih proizvođača i malih OPG-ova", kaže Marijana Kletečki Radović, izvanredna profesorica na Katedri za teoriju i metode socijalnog rada.
Ideju da se okupe u inicijativu dala je Ivana Dobrotić, koja je u to vrijeme bila na četverogodišnjoj stipendiji Europske komisije u Oxfordu. Njezina kći ondje je išla u niže razrede osnovne škole i imala besplatan obrok tijekom nastave.
"Pomislila sam: ako mogu Britanci, možemo i mi. Od velike je važnosti što smo se izborile da obroke dobiju svi osnovnoškolci. Time smo izbjegli stigmatizaciju siromašne djece", ističe Ivana Dobrotić, izvanredna profesorica na Katedri za socijalnu politiku.
"U godini pandemije, nakon što je iznenada započela online nastava, okupila sam roditelje školaraca u Facebook grupi Roditelji o korona školi i upozoravala na opterećenje školaraca nastavom na daljinu te kršenje prava djece na ravnopravno sudjelovanje u nastavi. Također, prije dvije godine sam bila jedna od osnivačica udruge ZA-Pravo koja okuplja studente/ice Pravnog fakulteta i nastoji da fakultet bude sigurno, podržavajuće i otvoreno okruženje za LGBTIQA+ osobe", govori Antonija Petričušić, izvanredna profesorica na Katedri za sociologiju.
Olja Družić Ljubotina zagovara prava beskućnika, kojih je u Hrvatskoj između 2000 i 10.000. Ivana Dobrotić bori se za prava žena na tržištu rada kroz Inicijativu radnica i za pravo svakog djeteta na vrtić kroz Inicijativu za socioekonomska prava. Kako kaže, u hrvatskim jaslicama ima mjesta samo za trećinu djece, a u vrtićima za njih 60 posto. Marijana Kletečki Radović je pak prva u Hrvatskoj istraživala dječje siromaštvo, koje je bilo tema njezinog doktorskog rada. Sudjelovala je u donošenju Nacionalne strategije za prava djece te u više udruga, zajedno s Oljom, radila s djecom stradalnicima rata.
Borba za pravu stvar dodatno ih je zbližila i produbila njihovo prijateljstvo, a u jednom se sve četiri slažu: akademska zajednica, uz znanstvenu i obrazovnu, treba imati još jednu važnu ulogu - uključiti se, preuzeti odgovornost i angažirati na pozitivnim promjenama u društvu.