Slavni kolekcionar i bivši nogometaš svoju je vrijednu umjetničku zbirku predstavio i u Rijeci, a samo za Gloriju otkrio je da mu je najteža metamorfoza u života bila poslovna tranzicija iz nogometaša u kolekcionara, ali i koliko se upliće u nogometnu karijeru svog sina.
Ovaj četrdesetosmogodišnjak cijeli je svoj život podredio strastima koje su postajale, na njegovu i našu sreću, velike karijere. Otac je četvero djece, bivši uspješni nogometaš, a danas cijenjeni umjetnički kolekcionar koji je u „Kockici” Muzeja grada Rijeke otvorio važnu izložbu – „Kolekcija Vugrinec – Metamorfoze figurativnog (1880. – 1970.)”, koja donosi pregled nekih od najvažnijih djela hrvatske moderne umjetnosti. S ciljem stvaranja zbirke od nacionalne važnosti, već dvadeset i pet godina sustavno sakuplja djela koja daju uvid u likovna događanja posljednja dva stoljeća. O predrasudama, omiljenim djelima, lekcijama koje ga djeca uče, razgovarali smo s Davorom Vugrincem.
Koja je to glavna predrasuda s kojom ste se kroz život morali nositi?
- Malo sam se glupo osjećao kada sam krenuo s prvom kolekcijom Vugrinec u Umjetničkom paviljonu pa su do mene stizale reakcije od ljudi kojima sam te iste umjetnine posuđivao - "Što će taj nogometaš izlagati u nacionalnoj instituciji?" Kako je eho kritike došao tako je došla i isprika od tih ljudi. Predrasude su tu da se ruše.
Sjećate li se trenutka prvog zaljubljivanja u umjetnost?
- Gledao sam prijatelja kako pasionirano skuplja umjetnine, i onda se pojavio rad mog Varaždinca, Miljenka Stančića. Njegov opus me trajno zaokupio.
Koja vam je emotivno, osobito važna slika?
- Mislim da je to uvijek zadnja slika koju nabavim za kolekciju. Sada je to Hegedušićeva slika "Liqueur Foxy". Na nju sam dugo čekao. S druge strane, to je "Crtač" Lea Juneka. Ona je na neki način osnova moje kolekcije.
Koliko ste najduže čekali na sliku?
- Na ovu zadnju petnaest godina.
Otkud tolika strpljivost?
- Strpljen - spašen je deviza svih kolekcionara.
Je li vam inače to bila misao vodilja kroz život?
- Ne.
Koja je bila?
- Ovan sam u horoskopu, dakle tvrdoglavost.
Vjerujete u horoskop?
-Baš i ne. Ljudi mi cijeli život govore da se vidi Ovan u meni, valjda radi mog odnosa spram planova i ciljeva.
Djelujete dosta smireno za nekog upornog i tvrdoglavog...
- Pokušavam.
Oko koje umjetnine ste najviše dvojili?
- Možda je to bio jedan Kniferov rad iz 60-ih godina koji nisam mogao vidjeti uživo, a djelovala je kao da ima mrlju na sebi. Na kraju ju je kupio moj prijatelj koji ju je preprodao i taj treći vlasnik je samo mrlju skinuo.
Koje karakteristike valja imati dobar kolekcionar?
- Mora biti strastven i komunikativan. Mora raditi na sebi.
Postoji li magična kolekcionarska fraza?
- Nema sutra! Sutra je već gotovo!
Koje su vam prve asocijacije na modernu s obzirom na to da je većina vaše zbirke iz te epohe?
- Ljepota i duhovnost.
Jeste li nostalgični?
- Možda samo za djetinjstvom.
Što je za vas spomenuta – strast?
- Nedostaju riječi da je se opiše. Možda živjeti nešto 24 sata dnevno.
Niste nikada poželjeli biti trener?
- Uz nogomet sam se bavio mnogim stvarima, ali čim bih shvatio da nisam dovoljno dobar, povukao bih se. Tako da ne.
Perfekcionist ste?
- Jednim dijelom svakako. Kada se prihvatim određene ideje, ništa drugo ne radim.
Na što vas asocira na riječ disciplina?
- Na nogomet jer me naučio što je disciplina. Kroz njega sam naučio da nema izlika poput „teško je”.Bilo je dana kada se dolazilo s visokom temperaturu, odradila bi se igra i tek onda išlo doma, odležati bolest.
Je li to pohvalno?
- Tako se trenira disciplina. Danas mi to pomaže u održavanju vitalnosti.
Što vam je iskustvo profesionalnog sporta donijelo u novoj karijeri?
- Strast. Uvijek me ona vodi. Opsesivna strast.
Sport je umjetnost?
- Da.
Umjetnost je sport?
- Da, jer i u njoj ima natjecanja.Gdje nema natjecanja, nema napredovanja.
Znači li vam što sintagma „kvalitetna slika”?
- Mora imati više aspekata u sebi i mora, nažalost, imati eksternu valorizaciju, potvrdu više kritičara s vremenskim odmakom. Mora se izdvajati.
Remek djelo kao ideja?
- Sigurno je da postoje remek djela unutar nekih opusa, ali općenito je to diskutabilna ideja.
Najteži ugovor u životu ikada potpisan – od nogometa do kolekcionarstva?
- Ne treba žaliti za potpisanim stvarima.
Čemu vas je supruga, povjesničarka umjetnosti naučila o poslu, odnosno vi nju?
- Strastveni smo oboje. I konstantno učimo jedno od drugog. Možda mi je najviše razotkrila kuteve iz kojih struka gleda na umjetnost, kako je valorizira. Puno mi je to pomoglo jer je moj način skupljanja vrlo specifičan.
Koliko radova zbirka danas broji?
- Tristotinjak...
Kako su vas vaša djeca - Tia, Noa, Gaia i Maia - preodgojila?
- Naučili su me što je strpljenje.
Zasigurno vam je najstresnije pratiti nogometnu karijeru vašeg sina Noe?
- Ne znam kako se postaviti po tom pitanju. Znam kako je meni to smetalo jer je i moj tata bio nogometaš.
Koji je nagluplji savjet koji ste primili u životu?
- Ne sjećam ga se, ali očito ga nisam ni prihvatio.
Talent VS tehnika?
- Talent je početak. Izvrsnosti nema bez oba „sastojka”.
Izložba koju ste otvorili u Rijeci zove se „Metamorfoze figurativnog”. Nastavno na naziv – koja je vama, intimna metamorfoza bila najvažnija u životu?
- Čini mi se da je to bio poslovni transfer, iz nogometaša u kolekcionara.
Tko su vam istinski sugovornici u životu?
- Supruga jer je fanatik kao i ja. Profesor Maković mi je drugi važan sugovornik.
Hoćete li na kraju upisati studij povijesti umjetnosti?
- Mislim da neću. U jednom trenutku mi je i to palo na pamet, priznajem. Imam dosta djece da bih sada i ja postao student.
Najdraži umjetnik?
- To je najintimnije pitanje.
Najskuplje djelo koje ste kupili?
- Nema najskupljeg djela.
Djelo koje žudite kupiti?
- Trenutno ga nema.
Pet umjetnika i nogometaša s kojima biste se rado vidjeli za stolom?
- Od umjetnika Miljenko Stančić, Miroslav Kraljević, Ivan Meštrović, a nogometaše ne smijem spominjati jer će se oni koji nisu spomenuti naljutiti.