Pjesnikinja Monika Herceg koja se sjekirom i motikom služi jednako dobro kao i riječima, studentica fizike koju su stihovi izvukli iz ponora anksioznosti i depresije, kći pokojnog invalida Domovinskog rata koju je samohrana majka skupa s dvojicom mlađe braće u podigla s dvije tisuće kuna obiteljske mirovine, dramatičarka iz koronanužde čiji je prvijenac lani premijerno izveden na sceni zagrebačkog HNK, najnagrađivanija hrvatska književnica generacije, matematičarka koja se snalazi u apstrakciji beskonačno dimenzionalnih vektorskih prostora, feministkinja i supruga, majka dvoje djece, vedra i nasmijana žena, uvjerena da živi u najboljem od mogućih svjetova...
Sve to i još puno više od toga je 31-godišnja književnica Monika Herceg, rođena Petrinjka koja svome gradu priprema neviđenu umjetničku poslasticu. U gradskom parku u Petrinji u subotu 6. studenog u 15 sati održat će javni recital pod nazivom 'Grad po mjeri čovjeka koji može voljeti', koji će uživo biti snimljen, objavljen i distribuiran putem mobilne aplikacije book&zvook.
Riječ je o javnom snimanju još neobjavljenih pjesama naše eminentne pjesnikinje uz gostovanje njezinih kolega pjesnika Ines Kosturin i Miroslava Kirina, koji nastupaju uz glazbenu pratnju skladatelja Mara Marketa.
Čitajte i: Književnica iz nužde: Sluđena od egzistencijalnih briga ponovno se posvetila književnosti
Intimna refleksija
Ovaj umjetnički višeglasan poetski performans intimna je refleksija Monika Herceg na potresom uništen rodni grad i dom njezinih roditelja u Peckima, ali i na Petrinju kao mjesto odrastanja. Monikine pjesme tematiziraju tjeskobu i nemir pojedinca pred krajnjim pitanjima, kolektivnu brigu pred neizvjesnošću sutrašnjice, one su krik koji odjekuje ruševinama, ali i jasno artikuliraju jedno od ključnih pitanja - ima li i može li uopće biti grada nakon takve i tolike preobrazbe.
'Grad po mjeri čovjeka koji može voljeti' projekt je produkcijske kuće Audio Store Transonica koja se bavi snimanjem audio knjiga i razvila je prvu domaću aplikaciju za njihovo slušanje, a događaj je financiran sredstvima Ministarstva kulture i medija RH u okviru Programa Godina čitanja.
Za kraj donosimo pjesmu Monike Herceg iz petrinjskog ciklusa:
Moja majka u gradu koji stresa svoje krzno
Moja majka u gradu koji stresa svoje krzno
kupuje dvadeset kilograma brašna kako bi imala
dovoljno za mijesiti kruh tjednima.
U tom gradu ona pušta ulice da je oponašaju,
nalikuju kičmi koja se sve više naginje tlu.
Moja majka razgovara sa zidovima kuće
koji se pomiču, kao i sve žene.
Tada, svijet nalikuje ljuski jajeta.
Tada, svaka je kuća neprijatelj
i majka noćima oči drži prikovane
za sobni mrak.
U gradu koji stresa svoje krzno
police trgovina stresaju svoje začine na njenu kosu
i ona mi piše da ne brinem, nije tako strašno,
i mačke su se vratile.