Prošle su 53 godine od smrti Gabrielle Coco Chanel, poznate francuske modne dizajnerice koja je učinila puno toga za svijet mode, ali i za emancipaciju žena. Naime, upravo je ona popularizirala hlače kao ženski odjevni predmet što je jedan od glavnih razloga zbog kojeg se i danas smatra jednom od najutjecajnijih žena u povijesti mode. Rijetko tko ne zna za malu crnu haljinu, Chanelov parfem i bezvremensku eleganciju koju je na početku 20. stoljeća utjelovila upravo ova modna dizajnerica. Njezin je život nadahnuo brojne filmaše pa su tako o njoj snimljeni filmovi, ali i napisane biografije, međutim malo ljudi zapravo zna tko je točno bila velika vizionarka koja je u potpunosti promijenila shvaćanje mode.
Unatoč uspjehu koji je postigla, put do toga za nju nije bio nimalo jednostavan. Naime, Coco je imala teško djetinjstvo. Rođena je 1883. godine u malom mjestu Saumuru, a kad je imala samo 12 godina majka joj je preminula od tuberkuloze. Suočen s velikim financijskim problemima i izazovima koje nosi život samohranog roditelja, otac je nju i sestru ostavio pred vratima samostana u kojem je i odrasla. O samom životu u samostanu Coco nikada nije rado govorila, ali pretpostavlja se kako je upravo njezina kasnija opsesija crno-bijelom kombinacijom proizašla iz uniforma časnih sestara.
U sirotištu je i odrasla, ali nikada nije željela priznati koliko je teško bilo njezino djetinjstvo. Coco je cijelog života ‘‘uljepšavala‘‘ priču o svome djetinjstvu te ga opisivala mnogo glamuroznijom nego što je ono zapravo bilo. Tako je pričala da joj je otac pustolov u Americi. Kada je odrasla, neko se vrijeme cabaretom i pjevanjem, gdje je i dobila nadimak Coco, a zahvaljujući tom poslu upoznala je bogatog nasljednika tekstilnog carstva Étiennea Balsana s kojim je ubrzo započela ljubavnu vezu.
No njihovo ‘‘ljubovanje‘‘ nije potrajalo jer je Coco upoznala njegovog prijatelja Arthura Edwarda Capela u kojeg se odmah ludo zaljubila. Capel je zapravo bio britanski polo igrač, a navodno je financirao otvorenje njezina prvog butika u Parizu pod nazivom Chanel Modes gdje je isprva prodavala isključivo šešire. Uspjeh trgovine rastao je velikom brzinom pa su tako u njezinu radnju ubrzo počele dolaziti žene iz visokog društva te je kroz nekoliko godina Coco počela, osim šešira, dizajnirati i odjeću. Između ostaloga, popularizirala je i nošenje hlača kao ženskog odjevnog predmeta dok su dotad bile ‘‘rezervirane‘‘ isključivo za muškarce. Navodno ih je posuđivala od svojih ‘‘ljubavnika‘‘.
S obzirom na to da je obožavala jahati, za vrijeme omiljene aktivnosti nosila je hlače jer, kako je tvrdila, nije mogla podnijeti neudobnu suknju koja ženama smeta dok se pokušavaju popeti na konja ili se baviti nekom drugom aktivnošću. Upravo je zbog toga odlučila sama započeti dizajnirati odjeću u kojoj žene mogu bez problema odlaziti na sport, a time je pokrenula pravu revoluciju u ženskom odijevanju. Kasnije je dizajnirala prepoznatljiv ženski kostim, koji se sastojao od tvid suknje i sakoa, a on je sve do danas ostao neizostavni komad u svim kolekcijama modne kuće Chanel.
Ono po čemu je također ostala zapamćena jest mala crna haljina koju je Coco osmislila davne 1926. godine. Osim što je kreirala ovaj bezvremenski komad, prvu malu crnu haljinu učinila je i cjenovno prihvatljivom svim ženama. Časopis Vogue je tada napisao da će to biti uniforma za sve žene, a mnogi se s tom izjavom slažu i danas. Osim u svijetu mode, Coco se istaknula i u beauty industriji osmislivši kultni Chanel N°5 parfem. To je bio prvi miris koji je stvorila ova velika vizionarka, a Coco je ujedno bila i prva dizajnerica koja je lansirala miris pod vlastitim imenom.
Unatoč velikom uspjehu koji je postigla, mnogi tvrde kako je zapravo imala izuzetno tešku narav. Coco je bila poznata po tome što vrlo teško podnosi konkurenciju pa tako nikad nije propuštala priliku da javno kritizira svoje kolege dizajnere. Jedan od onih kojima se posebno ‘‘rugala‘‘ bio je Paul Poiret čija je kimona često nazivala smiješnim kostimima. Kritizirala je i velikog Christiana Diora pa ga je tako jednom prilikom optužila da žene ne odijeva u odjevne predmete, već u navlake za naslonjače.
Posljednje godine života francuska je dizajnerica provela u švicarskom gradu Lausanni, gdje je u tamošnjem hotelu Ritz i preminula 1971. godine u 88. godini života. Iako nikada nije službeno potvrđeno, mnogi tvrde kako su posljednje riječi koje je navodno izgovorila svojoj sobarici prije odlaska na spavanje u noći s 9. na 10. siječnja bile: ‘‘Vidiš, ovako se umire.‘‘