Britanska diva otkrila je u emisiji "The Graham Norton Show" da napušta ono što najviše voli jer ju je nadjačala bolest vida s kojom se dugo bori.
Nikad nije htjela ostavljati dojam dive, premda je jedna od najvećih britanskih glumica. Još manje je htjela ovisiti o tuđoj pomoći i ljubaznosti jer joj je draže pomagati i biti ljubazna prema kolegama i potrebitim, običnim ljudima. No, štošta se promijenilo u životu oskarovke Judi Dench otkako je oboljela od makularne degeneracije, postepenog, nezaustavljivog gubitka vida. Otkako joj je prije desetak godina dijagnosticirana, bolest je u tolikoj mjeri uznapredovala da joj je odnedavno gotovo nemoguće glumiti. Stoga je njoj svojstvenim, oporim humorom, kao da priča o svakodnevnoj temi, 88-godišnja diva u nedavnoj emisiji "The Graham Norton Show" najavila skoro povlačenje iz glume. Ne odlazi zato što se više ne želi boriti: još uvijek ima srce lavice, ne boji se "fajta" no podmukla bolest je sve jača, a ona više ne može pronaći (tehnički) način kako joj doskočiti.
"Gluma mi postaje nemoguća. Dosad sam se snalazila zahvaljujući svom fotografskom pamćenju, ali to mi više ne može pomoći. Trebala bih pronaći stroj koji bi mi pomogao ne samo učiti tekst, već mi pojasniti gdje se moj dio teksta pojavljuje na stranici u scenariju", rekla je u emisiji.
Kako bi pojasnila u čemu je problem, poslužila se primjerom njoj jako drage Shakespeareove komedije "Na tri kralja ili kako vam drago". Ispričala je da još uvijek može bez problema izgovoriti cijeli komad ali to nije dovoljno. Mora znati gdje treba stati, prema kojem se kolegi na sceni okrenuti, kretati se nesmetano pozornicom ili setom prema redateljevoj zamisli, a to je nezaboravnoj M iz franšize James Bond, postalo nemoguće jer umjesto ljudi i predmeta vidi samo mutne obrise.
Čudo je već činjenica da je više od desetljeća odolijevala bolesti zbog koje je patila i njezina majka Eleanora jer makularna degeneracija može biti nasljedna, prenosi People.
"Kako sam uspjela? Prisiljeni ste snaći se. Morala sam pronaći inventivan način učenja teksta. Uskočili su mi dobri prijatelji, čitali mi tekst dok ga ne bih zapamtila. To je bio lakši dio, kad sam glumila, nadala sam se da publika neće primijeti da nešto sa mnom nije u redu ako tekst izgovorim pogrešnoj osobi", rekla je ranije za People.
U emisiji "The Graham Norton Show" velika umjetnica prisjetila se zgode s Kennethom Branaghom u kazališnoj produkciji "The Winter‘s Tale" iz 2015., u kojoj je tumačila jednu od glavnih uloga, a on je i glumio u tom projektu i režirao ga.
"Nakon što smo tri tjedna naporno radili na komadu, Kenneth se osvrnuo na moj dugi monolog na kraju komada i rekao: "Judi, sve je super samo kad bi izgovorila taj govor osam koraka desno od sebe gdje sam ja, umjesto scenskim radnicima", ispričala je. Pritom je prešutjela kako je baš za glavnu žensku ulogu u tom projektu dobila sedmu nagradu "Laurence Olivier", jednu od najcjenjenijih u svijetu glume, i ušla u povijest.
Danas, pak, kad god ima priliku, javno podiže svijest o makularne degeneraciji. Pritom se trudi živjeti punim plućima, unatoč svemu. Tako je u prosincu prošle godine s pjevačicom Sharleen Spiteri napravila "rusvaj" u jednom hotelu u Škotskoj - spontanom izvedbom hita Abbe "Waterloo". Ovih dana promovira svoj novi film "Aleluja" čija se radnja temelji na drami Alana Bennetta iz 2018., a smještena je na gerijatrijski odjel jedne bolnice. Na žalost, taj bi joj projekt mogao biti posljednji.
Poznata je po tome da ju nervira kad se ljudi oko nje usplahire i previše paze na nju. Pričajući s Grahamom Nortonom, otkrila je da je osim toga živcira i izraz "nacionalno blago" kojim se u Velikoj Britaniji odaje počast velikim umjetnicima. Tu titulu, među glumicama, imaju Helen Mirren i ona. No ona bi radije da joj sunarodnjaci ne tepaju.
"Znate li kakav je osjećaj kad vam to kažu? To je kao da su me pokupili, stavili u stakleni ormarić i zaključali vrata da ne mogu izaći," zaključila je duhovita glumica.