Novinarka RTL-a i dizajnerica Marija Pajić krajem kolovoza na svijet je donijela svoje prvo dijete. Njoj i njezinom partneru Antoniju stigao je sin Ivo - i to na prilično dramatičan način. U ispovijesti za Gloria.hr Marija nam je otkrila što joj se sve dogodilo tijekom trudnoće i teškog poroda, otkrivši da je sretna što su i ona i sin ostali živi i zdravi.
Dječaku su njezin partner Antonio i ona nadjenuli ime Ivo - poštujući time dalmatinske običaje prema kojima se unuče zove po svom djedu. Kako se Antonijev tata zove Ivo, tako je i unučić - napola Dubrovčanin, a napola Zagrepčanin, dobio djedovo ime.
"Imali smo dogovor da Antonio bira ime za muško dijete, a ja žensko. On je cijelo vrijeme gurao priču da predosjeća da nosim curicu, a ja sam kao prava žena sa šestim čulom znala da nam stiže Ivo i prije nego što su to doktori potvrdili. Zapravo više volim tradicionalna imena i super mi je da se zove Ivo u moru Noela, Noa, Kaia i inih modernih hrvatskih imena", kroz smijeh priča Pajić.
I da nije bilo teškog i hitnog poroda i komplikacija u posljednjim mjesecima trudnoće, dolazak dječaka na svijet bio bi praćen samo smijehom. Ovako je Marija i dalje pod dojmom svega kroz što je prošla.
Porod i posljednje tromjesečje trudnoće prošli su traumatično.
Prvih šest mjeseci trudnoće prošlo je, kaže Marija, kao u hipu - lagano i ležerno. No, posljednje tromjesečje obilježilo je niz problema. " Da je suditi po prvih šest mjeseci, tijekom kojih nisam imala mučnine i hodala sam dnevno barem 10 tisuća koraka, rekla bih vam da će Ivo sigurno imati brata ili sestru, ali sudeći po posljednjim mjesecima, Ivo će biti jedinac. Prilično sam sigurna u to. Zahvaljujući pravovremenoj reakciji dr. Habeka i dr. Tupeka sa zagrebačkog Svetog Duha, Ivo je došao na svijet hitnim carskim rezom - mjesec dana ranije", prisjeća se novopečena mama.
Dok mi se nisu dogodile komplikacije, živjela sam u uvjerenju da biti trudna znači hodati sretno i debelo devet mjeseci i to je to, no dolaskom u bolnicu sam spoznala da biti trudna nekome znači pravi psihički izazov - ostati normalna, a pritom misliti na dvoje.
"Prije svega, upoznala sam divne mame koje su se itekako namučile da bi imale svoje bebe jer nije baš lako biti u bolnici, a onda gledati svoje klupko sreće u inkubatoru. I na tome im svaka čast. Mene je 'spasilo' to što je u isto vrijeme nekoliko mojih prijateljica, nažalost, završilo skupa sa mnom na sličnim mukama na odjelu Patologije trudnoće zagrebačkog Svetog Duha, pa kada si s nekim koga znaš, lakše je. No, ono što me definitivno spasilo, a sigurna sam i mog sina, jest činjenica da sam došla u ruke ginekologice koja, osim što je divna liječnica, je i odličan psiholog, prava žena zmaj. Zahvaljujući doktorici Ivanki Bekavac Vlatković ja danas imam živog i zdravog sina. Nije joj bilo lako sa mnom. Imala sam previše svakodnevnih pitanja, a ona me uspjela održati psihički jakom i uvjeriti da doktor Google ne postoji te je sve prepoznavala na vrijeme. Njezin pristup ženama znači cijeli svijet i mislim da ne postoji dovoljno velika plaća da se nju plati. Također, ne smijem zaboraviti ni moju prijateljicu Josipu Drpić i babicu Biljanu Rajki iz rađaonice. Njih tri su se ponijele prema Ivu i meni kao pravi anđeli i nikad im zapravo nećemo moći dovoljno zahvaliti. Kao i tati, naravno, koji je sve vrijeme bez nas hrabro izdržao i bio plavi telefon za sve trudničke muke, suze i ispunjavao nam sve želje - od soka od jabuke do hamburgera", sjeća se Marija dana hospitalizacije koji su je zadesili u pandemiji koronavirusa. Ležati i čekati - nije nimalo lako, pogotovo kada vam nitko ne može doći u posjet.
Ginekološki odjel Svetog Duha radi, kaže Marija, lavovski posao
"Da se ne zavaravamo, bilo je grozno. Ne može vam nitko doći u posjet, borite se s vlastitim strahovima i mislima, okruženi ste s nepoznatim ljudima, slušate o tuđim nesretnim sudbinama, a morate održati zdrav razum zbog sebe, ali i svoje bebe. Čitav ginekološki odjel odrađuje pravi lavovski posao, od patologije do neonatologije i babinjača. Sestre ne staju ni sekunde, ne skidaju osmijeh s lica i bodre te. O doktorima da i ne pričam. Svaka čast dr. Hafneru koji vodi odjel Patologije i mojoj doktorici Bekavac, uistinu su stručnjaci svjetskih razmjera u svom poslu pa bar znate da ste s njima u sigurnim rukama. Ne želim ni razmišljati što bi bilo kad bi bilo".
Uza sve, na kraju je Marija rodila mjesec dana prije termina, hitnim carskim rezom. Dogodilo se to uslijed preeklampsije - visokog tlaka koji je opasan po život trudnice i djeteta. "Koliko sam shvatila, dobro je da smo oboje živi jer inače imam tlak 90, a na porodu je bio 180. Srećom, sve se prepoznalo na vrijeme jer moje tijelo je pred kraj trudnoće na sve načine odbijalo drugo stanje. Ivo je dječak koji je prkosio svim medicinskim zakonima i baš zato je čudesan", priča novinarka nakon svega.
Ova godina nam stvarno nije bila laka. Planirali smo ju do zadnjeg momenta, a ništa nam nije išlo po planu.
Njezin Antonio bio joj je podrška tijekom cijelog puta. "Kako ja znam često reći, naš život režira neki redatelj na kojeg bi i Tarantino bio ljubomoran kad je u pitanju razvoj situacije. Prvi dio trudnoće nismo proveli skupa jer je on bio na vojnoj obuci, a drugi dio sam ja završila u bolnici pa se opet nismo mogli vidjeti, no vjerujem da nas je sve ovo ojačalo i samo potvrdilo da možemo sve. Sada u troje".
S malenim se, kaže, još upoznaje. Oporavlja se od svega što ju je snašlo i polako se uči svemu što roditeljstvo nosi. "Teško je uopće prepričati nekome strah koji imaju žene s dijagnozom prijetećeg prijevremenog poroda. Svaki sat vam je kao mjesec, a dan kao godina. Blažene su žene koje dođu u bolnicu pred porod s nalakiranim noktima i frizurom i za tri dana odu doma. Ne kažem to s površnog aspekta da je frizura bitna već kao i svaka žena, želiš se osjećati dobro u svojoj koži, a kad ti je jedino dizanje iz kreveta ono do kupaonice i nazad, sve to nije moguće. Srećom, sada je to sve iza nas", priča poznata televizijska novinarka.
Ženama treba olakšati teške dane!
Ivo je, dodaje, divna beba. "Spava, jede i eventualno plače ako je gladan! Nadam se da će potrajati", priča Marija i na temelju svoje priče za kraj apelira na sve one koji mogu - da pomognu bolnicama u olakšavanju ženama koje proživljavaju nešto teži scenarij na putu do majčinstva. "Upoznala sam toliko divnih žena koje su prošle pravu kalvariju da bi u rukama imale svoju živu i zdravu djecu. No, bez stručnih doktora sve je to teško izvedivo. Svakako apeliram da se u sve bolnice čim prije uvede i psiholog, a isto tako pozivam sve kompanije koje ne znaju kuda bi sa sredstvima da donacijom namještaja olakšaju ženama te teške dane. Kažem, ne krivim bolnice jer stvarno daju maksimum, ali sjedenje na tvrdim stolicama dan nakon poroda doista nije lako", zaključila je Pajić.
Čitajte i:
Poznata RTL-ovka čeka prvo dijete: 'A doktorica me zezala kako nema šanse da mi se to dogodi'
Kaotičan i pun suprotnosti velebni Mumbai: Svadba u gradu s 20 milijuna stanovnika