Iako je vještina vodstva uvijek bila važna, u vremenima zdravstvene, ekonomske i društvene krize ona dobiva novu težinu te otvara put redefiniranju pojma dobrog vođenja koje se od lidera očekuje.
Prvo na što pomislimo na spomen ženskog vodstva su karakteristike koje ženu čine dobrim liderom - možemo istovremeno obavljati više zadataka i raditi pod pritiskom, fokusiranije smo, imamo dobru intuiciju, stručnjakinje smo za neverbalnu komunikaciju, sklonije smo nagrađivati svoje timove i nastojimo ih uključiti u donošenje odluka. Ali, ono što nas istinski razlikuje od muških lidera je sposobnost empatije, koja nam omogućuje da se identificiramo s drugima i razumijemo njihove osjećaje, misli, potrebe i gledišta.
Poznato je da pokazivanje empatije pozitivno utječe na ljude, no istraživanja su pokazala da je njezina važnost mnogo šira kad govorimo o vođenju kompanije i njezinih ljudi. Ona može transformirati odnose, timove i organizacije. Prije svega empatični vođe potiču inovativnost i produktivnost, a češće će i zadržati zaposlenika u kompaniji jer poštuju, razumiju i suosjećaju sa životnim okolnostima svojih zaposlenika.
Kompanija koju vodi empatičan lider obično je i inkluzivnija, u njoj je lakše balansirati između osobnih i radnih obveza, a povećava i suradnju potičući druge da budu empatičniji. Tako empatija vođe potiče više empatije u ostatku organizacije. Ne zaboravimo pritom na utjecaj koji empatija ima i na mentalno zdravlje, pa tako istraživanja kažu da u kompanijama koje vode empatični lideri zaposlenici navode višu razinu mentalnog zdravlja. To ne znači da lider mora biti stručnjak za mentalno zdravlje. Dovoljno je zanimati se, pokazati da mu je stalo, slušati zaposlenike, razumjeti njihove probleme i ponuditi pomoć. To je zapravo empatija na djelu.
Ovi su događaji izokrenuli naše privatne i poslovne živote unoseći neizvjesnost, strah i nemir. Dok prolaze kroz izazovne trenutke, bore se s burnoutom ili im je teško pronaći zadovoljstvo na poslu, empatija lidera može imati snažan učinak u ublažavanju ovih emocija i unošenju pozitivne atmosfere među ljude i timove. Ovakve krizne situacije ujedno su prilika ženama, koje u odnosu na muške kolege prirodno posjeduju ili je s godinama bolje razvijaju, da iskoriste empatiju kako bi se i same nametnule kao dobre liderice. Iako je empatija uvijek bila kritična vještina vodstva, u vremenima zdravstvene, ekonomske i društvene krize ona dobiva novu težinu te otvara put redefiniranju pojma dobrog vođenja koji se od lidera očekuje. Ako je netko ikad sumnjao da je empatija u poslovnom svijetu znak slabosti, sada se mogao uvjeriti da je, upravo suprotno, to vještina snažnog, pronicljivog i odlučnog lidera.
Iako je empatija ženama prirodno urođena vještina koja se u liderstvu pokazuje sve važnijom te se pod utjecajem spomenutih kriza mijenja način na koji se percipira, čini se da ju je pri uspinjanju korporativnom ljestvicom ipak teže zadržati ili je nastojimo suzdržati jer imamo dojam da nije poželjna. Muški stil vođenja nameće se svakome tko se probija do vodeće pozicije, zbog čega se od žena još uvijek očekuje da pokazuju one tradicionalno muške karakteristike lidera kao što su usmjerenost na zadatke, promicanje svojih sposobnosti i konačnih rezultata te racionalna distanca od potreba i očekivanja zaposlenika.
Iako postoji određeni napredak, muškarci još uvijek drže većinu položaja moći i utjecaja u korporativnom svijetu pa je ženama potrebna podrška muškaraca da bi došle do upravljačke pozicije koju zaslužuju. A da bi oni mogli biti i bolji saveznici, pokazalo je istraživanje koje je ove godine provela zaklada Integrating Women Leaders (IWL). Ova benchmark studija bavila se rodnim savezništvom, odnosno suradnjom muškaraca sa ženama u svrhu promicanja rodne ravnopravnosti i jednakosti na radnome mjestu kroz pružanje podrške i poticanje suradnje te javno zagovaranje. Iz nje je vidljivo da postoji jaz između percepcije koju o napredovanju žena i podršci muškaraca u kompaniji imaju same žene u odnosu na svoje muške kolege.
Na svim razinama menadžmenta muškarci su većinu muškaraca u svojoj kompaniji smatrali “aktivnim saveznicima” ili “javnim zagovornicima”, gotovo dvostruko češće od žena. Žene u ovoj studiji također navode da im se uvijek ili često događaju situacije koje ih obezvređuju, obeshrabruju ili narušavaju njihov učinak na radnome mjestu, primjerice češće ih prekidaju u govoru, dovode u pitanje njihovu prosudbu u području njihove stručnosti, ne odaje im se priznanje za njihov doprinos, zanemaruju ih kod promaknuća i slično.
Dok je percepcija muških ispitanika da im se ovakve situacije događaju otprilike onoliko često koliko i ženama, ispitanice su percipirale da im se događaju tri do četiri puta češće nego muškim ispitanicima, a njima osobno dva do tri puta češće nego što su muškarci prijavili da im se to događa. Rodno savezništvo ključno je za napredak na polju rodne jednakosti, a sadašnje stanje pokazuje da još mnogo toga treba učiniti kako bi muškarci bili bolji saveznici ženama u njihovu usponu na upravljačke pozicije.
Svaka promjena kreće od vrha pa je ključno da vodstvo kompanije prepozna važnost pružanja podrške ženama na njihovu karijernom putu do najviših pozicija. U A1 Hrvatska takav je stav menadžmenta otpočetka doveo do toga da danas imamo 45 posto žena u kompaniji i 37 posto na vodećim pozicijama, iako je u IT i ICT sektoru udio muškaraca i dalje triput veći nego žena. Promičemo raznolikost i rodnu ravnopravnost te stvaramo tolerantno, kreativno i poticajno okruženje za rad u kojem žene mogu uskladiti obitelj i karijeru. Tako privlačimo i nove talente, osobito žene iz područja IT-a i STEM-a, provodeći program A1 STEMfemme, u okviru kojeg zapošljavamo studentice tehnoloških fakulteta nastojeći ohrabriti buduće generacije talentiranih žena da se odluče za karijeru u STEM-u.