Brend Méduse ima neodoljivu kolekciju gumenih sandala koje su nas ekspresno vratile u djetinjstvo kad smo u njima šetali po rivi i igrali se u plićaku: želimo ih u svim bojama!
U Americi ih zovu jelly sandals, u Hrvatskoj trike-trake, a bez obzira za lokalni naziv, baš u svima evociraju lijepe uspomene. Gumene sandale bude nostalgiju za ljetima iz našeg djetinjstva, pa i francuski brend Méduse svoju kolekciju od reciklirane plastike, s predviđenim rokom korištenja od petnaest godina, opisuje kao "modnu priču o suncu, moru i bezbrižnim vremenima". Izrađuju ih u gotovo svim bojama i veličinama (od 18 pa do 42) i totalni su hit među mladim fashionisticama, koje nisu bile ni rođene kad su neki od nas na plažu išli u sličnim Jugoplastika modelima.
No, povijest dotične vrste obuće puno je dulja i, kako to obično biva, ima više verzija. Prema jednoj su izumljene u Maine-en-Loireu u Francuskoj 1946., kao pristupačna opcija obuće u zemlji koja se nakon Drugog svjetskog rata još uvijek oporavljala od raznih vrsta nestašice, između ostalog i materijala poput kože. Izrađivali su je od jednog komada plastike, ubrizgane u kalup i zatim ostavljali da se ohlade, a dizajnirane su u stilu klasičnih ribarskih sandala (ranije izrađivanih od kože). Druga teorije pak kaže da je dotične sandale popularizirala tvrtka Grendene u Brazilu 1970-ih.
Dotičan model sandala sa zaobljenim vrhom i "tkanim" remenima na kućištu koje je u potpunosti izrađeno od brizganog PVC-a, bio je prava revolucija.
Plastično fantastična sandala 70-ih i 80-ih osvojila je cijeli svijet. Postoje dvije priče i o tome kako je došla u SAD. Prema jednoj, prvi ih je uočio jedan američki bankar dok je bio na putovanju u Južnu Ameriku kako bi pronašao nove zanimljive proizvode za prodaju kod kuće. Dok je bio u Brazilu, primijetio je da žene nose " jeftine plastične cipele" koje je odlučio distribuirati u SAD-u i prvi put ih je predstavio na Svjetskom sajmu 1982. u Knoxvilleu, Tennessee. Godinu dana kasnije, Bloomingdale‘s je naručio 2400 pari u devet stilova. Jelly sandals su postale hit.
No, ima i druga teorija, iznesena u članku u New York Timesu iz 1980. godine, koja pripisuje zaslugu postolaru Bertu Gelleru. On ih je pak prvi put ugledao na putovanju u Grčkoj, gdje su ih nosili radnici i sluškinje, obično u crnoj i smeđoj boji. Redizajnirao ih je da budu prozirne i višebojne te počeo prodavati u njujorškim robnim kućama Saks Fifth Avenue i Macy‘s, po cijeni od 22 dolara za muškarce i 20 dolara za žene. No nakon pomame za njima u 80-ima, gumene sandale doživjele su svoj pad - plastični materijal bio je dosta neudoban i zbog toga su se stvarali žuljevi, pa su ih uskoro odrasli u potpunosti odbacili, a djeca nosila samo na plažu.
A onda se 2002. desilo čudo zvano Croscice. Te lagane gumene klompe doživjele su takvu popularnost da je iznenada ponovno bilo ok nositi plastiku na nogama. Uostalom, tehnologija je napredovala i omogućila kvalitetnije oblikovanje cipela prema nozi te izradu modela koji uzrokuju puno manje trenja i znojenja. Dizajnerske kuće kao što su Givenchy, Yves Saint Laurent, See by Chloé i Tory Burch uvrstili su ih u svoje kolekcije, za njima su poludjeli hipsteri i jelly sandale su se polako ali sigurno počele vraćati na modnu scenu. A nakon što su ih počele nositi i slavne holivudske glumice poput Blake Lively i Jennifer Lawrence, njihova je popularnost otišla u nebo.