Kako bi pomogle majkama koje se nakon rođenja djeteta osjećaju loše, zbunjene su i neshvaćene, psihijatrice Sanja Martić-Biočina, Ilaria Čulo Vozetić i Anja Dvojković iz zagrebačke klinike Vrapče pokrenule su program Postnatal - pa će žene napokon moći bez straha i krivnje iznijeti svoje probleme, dvojbe, doživljaje, postavljati pitanja, potražiti savjet i pronaći rješenje.
"Ma nije to ništa. Izađi s bebom na svježi zrak, razvedri se, bit će ti bolje, proći će." Stoljećima star savjet bio je i jedina "pomoć" majkama koje bi nakon porođaja odjednom postale tužne ili depresivne, plačljive ili bezvoljne, zakazujući i u brizi za dijete i za sebe. Svjesne da ih majčinstvo ne veseli onako kako su smatrale da bi trebalo upadale su u još veći strah i beznadnost, pitajući se što s njima nije u redu. Isti su "savjet i pomoć" aktualni i danas. Želeći prekinuti lanac nerazumijevanja bližnjih i okoline za majke u takvom stanju te im pružiti stručnu pomoć, Sanja Martić-Biočina, Ilaria Čulo Vozetić i Anja Dvojković, psihijatrice iz najveće hrvatske Klinike za psihijatriju Vrapče u Zagrebu, osmislile su i pokrenule program Postnatal za očuvanje mentalnog zdravlja u postporođajnom razdoblju. Tijekom porodiljnih dopusta, Ilaria Čulo Vozetić, majka dvoje djece, od dvije i četiri godine, te Anja Dvojković, majka trogodišnjeg djeteta, gotovo su se svakodnevno susretale s činjenicom koliko stigma "loše majke" dodatno pogoršava narušeno psihičko stanje tih žena - osjećaju se krive, postaju sve umornije, osamljuju se uvjerene da im neće biti bolje, da nisu adekvatne kao majke jer se ne snalaze u novoj ulozi, osjećaju neizgovorenu osudu jer nisu ispunile sliku o idealnom roditeljstvu koja se od njih očekuje. O tim problemima gotovo da i ne govore, a tek rijetke potraže pomoć stručnjaka.
Znajući da psihička bolest koja nije pravodobno prepoznata može prijeći u depresivni ili anksiozni poremećaj, prije godinu dana prionule su izradi projekta koji je zaživio prošlog petka.
"Interes je velik. U prostorijama Zavoda za socijalnu psihijatriju Klinike krenuli smo s terapijskim programom u trajanju od dva mjeseca. Grupne terapije od sat i pol održavaju se dva puta tjedno, petkom uživo, a ponedjeljkom online, kako bi se mogle uključiti i pacijentice koje nisu iz Zagreba ili možda ne mogu doći", kaže dr. Sanja Martić-Biočina, pročelnica Zavoda za socijalnu psihijatriju u Klinici, sretna što pacijentice koje se, nakon što su postale majke, nisu ni znale ni mogle nositi sa psihičkim problemima u kojima su se iznenada našle, napokon imaju mjesto gdje bez straha i osjećaja krivnje iznose svoje probleme, osjećaje, dvojbe, doživljaje, postavljaju pitanja, traže savjete, pronalaze rješenja. I, jednako važno, uz stručne osobe, uz njih su žene sa sličnim problemima pa i kroz njihova iskustva mogu puno naučiti.
"Naslušale smo se toliko priča o psihičkim problemima žena koje nisu znale kome se obratiti za pomoć. Uslijed tog nesnalaženja neke bi u konačnici i odustale od traženja pomoći. Smatrale smo da će ovakav usmjeren i strukturirani program, u kojem će se provoditi edukacija vezana uz ovaj specifičan period života i u kojem će majke moći otvoreno razgovarati o svemu što im se događa, olakšati tu potragu, povećati vjerojatnost traženja pomoći i znatno olakšati svakodnevicu majki. U postporođajnom razdoblju može se javiti čitav niz psihičkih tegoba, a ovakav program u hrvatskom zdravstvenom sustavu do sada nije postojao", kaže dr. sc. Anja Dvojković, dr. med., koja je ideju o programu prvo prokomentirala s kolegicom Ilarijom Čulo Vozetić. Potom su je prezentirale pročelnici Zavoda, koja im se odmah pridružila.
Pokretanje programa čiji je cilj prevencija, rano prepoznavanje i liječenje psihičkih tegoba u postporođajnom razdoblju oduševilo je i ravnateljicu Klinike, prof. dr. sc. Petranu Brečić.
"I prije godinu dana krenule smo u izradu. Savjetovale smo se s kolegicom psihijatricom iz Hrvatske koja se sada bavi perinatalnom psihijatrijom u Londonu, kamo se preselila, te s kolegicom psihijatricom iz Beograda koja vodi psihoterapijske grupe majki. Složile smo program, letak s osnovnim informacijama o Postnatal programu i našom e-mail adresom plasirale smo u javnost putem društvenih mreža, obavijestile smo i suradne zdravstvene ustanove, primjerice primarnu zdravstvenu zaštitu. Javilo se mnogo pacijentica i preko ljeta smo kroz razgovore sa svakom od njih odabrale sudionice prve grupe koja je s radom počela prošlog petka", kaže prim. dr. sc. Sanja Martić-Biočina, dodajući da je Klinika, u kojoj je počela raditi 1996., uvijek prednjačila po inovativnom viđenju psihijatrije. Tako je i ona u Zavodu za socijalnu psihijatriju, koji vodi već sedam godina, poticala da se rade novi projekti. I kad su joj suradnice predložile Postnatal, period u životu žene koji je zanemaren, a zapravo je iznimno težak, u današnje vrijeme čak i teži nego prije, odmah im se pridružila. A veliko zanimanje javnosti samo potvrđuje koliko je to stanje zapravo zapostavljeno.
"Majke nakon poroda prolaze kroz intenzivan period, koji iako je često prezentiran kao najljepše životno doba, vrlo je zahtjevan. Potrebno je mnogo prilagodbe na novi način života, javlja se određeni strah, briga i odgovornost koja prije nije postojala. Neke se žene iz različitih razloga, bilo to socijalnih, egzistencijalnih ili psiholoških, ne mogu nositi s novonastalom situacijom, što u konačnici može dovesti do pojave depresivnih simptoma. U našoj kulturi često je prisutna idealizacija majčinstva, kao nešto što je svakoj ženi prirođeno te postoji određena stigma vezana uz žene koje odmah ne pokažu da su idealne majke. Moramo imati na umu da je uspostavljanje odnosa majka - dijete proces koji započinje još tijekom trudnoće te da je za stvaranje tako intenzivnog odnosa potrebno vrijeme upoznavanja s obje strane. Potrebno je ohrabriti majke da potraže stručnu pomoć", pojašnjava psihijatrica Ilaria Čulo Vozetić.
Premda nije imala psihičkih tegoba, i Sanja Martić-Biočina razdoblja nakon što je prvi put postala majka sjeća se kao teškog. Supruga, kardiokirurga Bojana Biočinu, upoznala je u ljeto nakon druge godine studija medicine, ubrzo su se vjenčali, a otprilike prije početka ispita na trećoj godini rodila je sina.
"Svaki sam ispit i godinu dala na vrijeme, no nekako se poklopilo da mi se tijekom studija uvijek događalo nešto nepredvidivo. Na prvoj godini majka mi se teško razboljela. Srećom, oporavila se, no ja sam preko noći kod nas u kući u Splitu zauzela njeno mjesto i kuhala i spremala za brata, tatu i sebe. Bilo mi je važno samo da položim sve ispite i nastavim studij. Na drugoj sam pak briljirala kao studentica, a na trećoj sam sumanuto učila za svaki ispit kako bih ga položila na prvom roku i potom nekoliko dana, dok ne počnem učiti za drugi, iskoristila vrijeme da budem sa sinčićem. Stalno sam imala osjećaj krivnje da nisam dovoljno s njime, no imala sam i sreću. Čuvala ga je moja mama, njene najbolje prijateljice, rođakinje... Nakon diplome preselili smo se u Zagreb jer je suprug već tada radio na Rebru. Odradila sam staž, 2000. smo posvojili kćer, i u to doba već sam sudjelovala u mnogim novim projektima", govori dr. Martić-Biočina, dodajući da se u psihijatriju, koja je se isprva i nije previše dojmila, zaljubila kroz stažiranje i projekte.
Iskustvo rada s ljudima koji su se oporavljali nakon teških fizičkih ozljeda, a koje je stekla u srednjoj školi za fizioterapeute, bilo je presudno. Vježbe koje su im omogućavale da se oporave bile su vrlo bolne, za svakog je trebalo pronaći odgovarajući lijek i najvažnije je bilo motivirati ih da izdrže, "dignuti" ih kroz razgovor. A nakon višemjesečnog mukotrpnog rada, gledajući pacijenta koji se vraća životu zdravog čovjeka pronalazeći opet radost u životu, nije bilo nimalo dvojbe - psihijatrija je njena budućnost. Jedan od projekata odveo ju je i u Nizozemsku, a potom su je pozvali u Institut za antropologiju, gdje je radila na znanstvenom projektu o izbjeglištvu.
"Znanost je izazov, no rad s ljudima mnogo je zanimljiviji i izazovniji. Kad sam prešla u Kliniku Vrapče, s tadašnjim ravnateljem, profesorom Vladom Jukićem, pokrenuli smo mnoštvo projekata. Bio je izniman i svojim je radom utjecao na položaj i mjesto suvremene hrvatske psihijatrije, borio se za prava osoba s duševnim smetnjama pokazujući koliko je važan svaki problem. I da nikada ne treba odustajati. Rano sam naučila da nijedan problem ne treba minorizirati jer svaki je čovjek drukčiji. Uz rad s pacijentima dolazili bismo do ideja za nove projekte, kako im omogućiti što brže izlječenje, kvalitetniji život. Zato me i prijedlog kolegica za program Postnatal toliko oduševio. Većina žena nakon poroda suoči se s velikim problemima i izazovima, koje njihovi bližnji i okolina smatraju normalnim, a ako se i požali, ispada razmažena ili "luda". A posljedice tih naizgled benignih simptoma mogu biti tragične", pojašnjava Sanja MartićBiočina, dodajući da su za brojne psihičke poremećaje grupne terapije iznimno korisne. Prvi dani majčinstva izrazito su stresni pa ne čudi da je njihov program, namijenjen majkama djece do dvije godine, pobudio toliki interes.