Trebale su proći godine da krovna terasa na jedanaestom katu slavnog zagrebačkog Drvenog nebodera ponovno postane mjesto druženja i opuštanja za sve stanare - kako je to u svojem projektu prije 60 godina zamislio čuveni arhitekt Drago Ibler. Za to je ponajviše zaslužna Saša Košuta, 33-godišnja stanarka sa šestog kata i partnerica u arhitektonskom kolektivu BIRO, kojem je uređenje te površine bio prvi i najdraži projekt.
"U neboder sam se doselila prije devet godina, osjećajući veliko ushićenje što živim u jednoj od najznačajnijih ikona zagrebačke moderne arhitekture. A kako je 2016. tematska okosnica festivala Design District bila kako pokrenuti urbanu koncepciju iskorištavanja postojećih resursa u kvartu koji okružuje zagrebačku Martićevu ulicu, Drveni neboder je pomoću raznih sponzorstava dobio priliku urediti krovnu terasu sa spektakularnim pogledom na grad. Osmislili smo projekt ozelenjavanja i skupili sredstva za drvenu pergolu, koja je zapravo neizostavni detalj vizure nebodera. Time se omogućilo vraćanje prvobitne funkcije krova kao zajedničkog prostora za odmor, rekreaciju i kontemplaciju, za čime u današnjem ubrzanom ritmu života ima više potrebe nego ikada prije", govori Saša, koja u neboderu živi sa životnim partnerom Silvijem Novakom, također arhitektom i osnivačem studija 3LHD, te njihovim dvoipolgodišnjim sinom Ivom.
No, kako se taj prostor nije održavao, s vremenom je došlo do propadanja, pa su krovni elementi poput ograde i pergole morali biti uklonjeni - a terasa je početkom 2000. iz sigurnosnih razloga - zatvorena. Sve do 2016., kad je Saša nedugo nakon otvorenja tamo proslavila 27. rođendan, na koji je pozvala sve susjede.
A koliko je svim stanarima važan taj prostor pokazalo se upravo tijekom lockdowna, kad su iz "zatočeništva" u stanovima bježali na vrh zgrade i uživali na svježem zraku.
"Ivo je tada bio beba, ali danas rado istražuje biljni svijet koji smo tamo naselili", govori Saša, koja s partnerom i sinom odlazi na krov predvečer. Biljni pokrov je, kaže, prilagođen atmosferskim uvjetima te je razvrstan prema dubinama kutija za sadnju. Raznovrsne trave, zimzeleni grmovi i brojne trajnice svojim volumenom grade zeleni zid, a tu rastu i tuje, mali grmovi slični čempresima, šaš, visoke divlje trave te patuljaste kruške i jabuke.
"Svi stanari mogu posaditi nešto svoje pa je moja mama prošle godine potaknula sadnju našeg malog vrta u kojem uspijevaju jagode, cherry rajčice, bosiljak, majčina dušica, menta i ružmarin. Ona i Ivo prate čitav proces od sadnje preko sazrijevanja i na kraju konzumacije tih začina, koji najčešće završe u tanjuru punom tjestenine sa šalšom", otkriva Saša, dodajući da sa Silvijem na terasu često poziva prijatelje, pogotovo u ljetnim večerima kad strujanje zraka sa sjevera omogućuje ugodan boravak.
"Ručak ili večera na otvorenom poseban su gušt. Zajednički roštilj koji je svima na raspolaganju ili neki obrok iz dostave nekad su mi draži od izležavanja na krovu uz knjigu. Doduše, otkako je s nama Ivo, za ljenčarenje nemam vremena", govori arhitektica, koja godinama vježba pilates pa katkad trening odradi i na vrhu zgrade. Rano jutro je idealno vrijeme za to, a vježbanje uz pogled na još uspavani Zagreb pruža joj poseban užitak.
Za to imaju idealne uvjete jer postoji mogućnost postavljanja projektora, a veliki bijeli zid preuzet će ulogu filmskog platna. Saša se pak posebno veseli novogodišnjem vatrometu, jer pogled na svjetlosnu raskoš s terase Drvenog nebodera naprosto je nezaboravan.