S psihologom Borisom Blažinićem smo porazgovarali o novoj sezoni ‘Braka na prvu‘, o samom konceptu ovog sociološkog eksperimenta te problemima s kojima se suočavaju ljubavni parovi na malim ekranima, ali i u stvarnom životu.
U ponedjeljak je uz prve dvije svadbene ceremonije započela treća sezona RTL-ovog reality showa "Brak na prvu". Show je zamišljen kao sociološki eksperiment koji prati izazove zajedničkog života sedam parova koji sklapaju "brak na neviđeno". I ove sezone kandidate je spojio uhodani tim eksperata koji čine Iva Stasiow, Boris Blažinić i Sanela Kovačević Nelly, čiji će zadatak također biti promatranje parova te njihovo usmjeravanje prema što skladnijem i uspješnijem odnosu.
Već u prvim epizodama nije nedostajalo romantike, ali ni televizijske drame koja je dala nagovijestiti da gledatelje i ovoga puta očekuje jedna vrlo burna sezona. S time se složio i Boris Blažinić, profesor psihologije i sudski vještak za psihologiju, s kojim smo porazgovarali o nadolazećoj sezoni showa, ali i o samom konceptu ovog eksperimenta te problemima s kojima se suočavaju ljubavni parovi na malim ekranima, ali i u stvarnom životu.
Spajanje parova u sociološkom eksperimentu
"U novoj sezoni uveli smo promjene, eksperimenti će biti još dinamičniji, realniji i zanimljiviji, a i mi unutar stručnog tima dogovorili smo neke promjene oko naših intervencija kako bi kandidatima pomogli oko osvješćivanja i prevladavanja poteškoća u odnosu. Težimo tome da ovaj socijalni eksperiment ima, osim zabavne, još jaču edukativnu dimenziju kako bi gledatelji prepoznali sebe u nekim situacijama i prepoznali kako kvalitetnije reagirati prema sebi i partneru", otkrio nam je Boris.
U prvoj epizodi upoznali smo jedan par koji je naizgled "kliknuo" na prvu, ali i drugi koji, čini se, nije bio najbolja kombinacija. Takve situacije gledateljima ovog showa nisu strane - primjerice, u drugoj smo sezoni svjedočili mladoženji koji je poželio pobjeći s vlastite svadbe, kandidatkinji koja se zaljubila u tuđeg "supruga", ali i paru koji je svoju televizijsku ljubav okrunio zarukama. Zanimalo nas je kako Boris i ekspertice ustvari spajaju parove i koja je njihova misao vodilja u tom procesu.
"Prije svega, ne tražimo idealne, već što kompatibilnije parove što nije lako s obzirom na mogućnosti izbora. Spajamo parove koji međusobno što bolje odgovaraju traženim preferencijama. Kandidati sami definiraju poželjne karakteristike kao i one koje su im odbojne i neprihvatljive. Od fizičkog izgleda, dobi, obrazovanja, vjeroispovijesti do karakternih crta. Zapravo spajamo parove koji imaju najbolji potencijal da uspiju. Nikada ne možete u potpunosti zadovoljiti sve njihove preferencije, a kamoli karakternu kompatibilnost", istaknuo je psiholog.
Prava ljubav ili pet minuta slave?
U postpandemijskom društvu online dating je postao uobičajena stvar, no mnogi i dalje imaju predrasude prema onima koji su ljubav odlučili potražiti pred televizijskim kamerama. Kako Boris komentira njihove motivacije?
"Kandidati kao i svake sezone ulaze s jedne strane bolnim ili manje bolnim prethodnim iskustvima u braku ili vezama, a s druge strane različitim, svjesnim ili nesvjesnim, realnim ili nerealnim motivima i očekivanjima. I oni koji imaju nerealna i neiskomunicirana očekivanja već se pri prvom dojmu znaju razočarati jer on nije njen ‘gospodin savršeni‘ ili princeza. I zbog razočaravajućeg prvog dojma si teško daju priliku partnera dublje upoznati", kaže Blažinić i dodaje kako postoje i oni koji su u showu iz sasvim drugog razloga - pet minuta televizijske slave.
"Dio njih želi ostaviti najbolji dojam, često dajući socijalno poželjne odgovore s ciljem da nas impresioniraju. Zato im jasno dajemo do znanja kako preuzimaju odgovornost za ono što nam napišu ili kažu. Jer ako lažu, zapravo lažu sebe. Neki dolaze zbog avanture, neki zbog toga da budu viđeni, a neki jer uistinu traže ljubav i romansu. Ponekad dolaze s potisnutim i izrazito bolnim iskustvima, dubokim emocionalnim ranama samo da dokažu kako su svi muškarci ili žene iste. Drugim riječima svi smo mi ovisnici o emocijama, neki pozitivnim, neki negativnim. Bilo bi nerealno očekivati da će se svi zaljubiti i ostati zajedno. Cilj nam je da svi iz eksperimenta izađu kao pobjednici i oni koji su našli ljubav i oni koji su izašli obogaćeni iskustvom koje će im pomoći da u realnom životu naprave promjenu u stavu i ponašanju", ističe.
Novi oblik ‘datinga‘
Iako dodirne točke postoje, Blažinić objašnjava kako je "Brak na prvu" kao sociološki eksperiment samo djelomično usporediv sa spojevima na slijepo.
"U spoju na slijepo baziranom na virtualnom kontaktu je vrlo moguće doživjeti i biti zaveden i završiti kao žrtva narcisoidnog predatora. Znakovi ili alarm su naprimjer kad osoba koju ste upoznali u spoju na slijepo pokazuje pretjeran osjećaj vlastite važnosti (grandioznost), prekida vas u razgovoru, nameće svoj stav, govori kako su za sve krivi bivši partneri, a da ona nikad nije u krivu i vjeruje da je uvijek netko drugi kriv. Ne preuzima odgovornost za svoje ponašanje. Ima malo ili nimalo tolerancije za kritiku i često se naljuti kada joj se usudite reći da je učinila nešto loše. Ako postaje ljuta, uvredljiva, depresivna ako ste se loše proveli s njom i tako dalje", kaže.
Ne smijemo ignorirati ni činjenicu kako je i dobre i loše trenutke svakodnevice parova iz "Braka na prvu" uključena još jedna važna komponenta - pritisak zbog mišljenja gledatelja pred malim ekranima, koji uvelike utječe na stavove i ponašanje kandidata.
"Također činjenica da su parovi dio grupe, javlja se i grupni pritisak koji isto utječe kako na pojedince tako i na parove. Kandidati će se truditi ispasti što bolji, više će kontrolirati svoje ponašanje i izjave. Pokušat će izbjeći kritike ostalih parova ili će ih željeti impresionirati. Sve to im otežava da budu prirodniji i da se osjećaju komfornije. Međutim, svatko različito doživljava tu situaciju i oni koji imaju veće samopouzdanje i samopoštovanje, koji si mogu dozvoliti biti svoji i autentični manje će biti pod stresom. Oni drugi će se više prilagođavati i skrivati stres i nesigurnost iz socijalnih maski. Treći će istu situaciju doživjeti kao pozornicu s mogućnošću da izdramatiziraju situaciju i naprave scenu", smatra Boris. U "vanjskom svijetu bi, kaže, sve bilo drugačije.
"Neki bi se odmah razišli, neki si ne bi niti dali šansu dublje nekog upoznati, a neki bi možda donijeli drugačije odluke. Međutim, sociološki eksperiment je prilika, mogućnost da upoznate nekog provjerenog, da uz stručno vodstvo preispitate sebe, naučite u sigurnoj okolini kako izgraditi i održavati odnos. Kako prepoznati, razumjeti, prihvatiti i poštovati različitosti, kako razgovarati i rješavati konflikte, graditi povjerenje i poštovanje dok gledamo u istom smjeru", poručuje.
Izazovi zajedničkog života
Trenutak kada par, bilo na TV-u ili u "stvarnom životu", useljava zajedno Boris smatra krajem svojevrsne "marketinške kampanje" i početkom suočavanja s realnošću i životnim izazovima poput podjele uloga i preuzimanja odgovornosti.
"Jedno je hodati, a drugo je živjeti zajedno. Odluka kada je pravi trenutak za useljenje s partnerom ovisi koliko smo tijekom hodanja upoznali partnera. I hodanje je poput pripravničkog staža i na temelju ne samo emocionalne već i racionalne procjene možemo li vjerovati osobi i koliko se poštujemo donosimo odluku jesmo li spremni podići odnos na drugu razinu. Naravno da to ovisi i o dobi i okolnostima. Drugačije je kad imate 18 ili 35 ili više godina. Kad se počne živjeti zajedno vidi se tko je bio svoj, autentičan i iskren. Kod onih koji nisu ubrzo maske padaju", ističe psiholog.
Ipak, neslaganje između para ne mora nužno značiti kraj ljubavnog odnosa, a razgovor sa stručnjakom sve je češće rješenje kojemu se okreću moderni parovi. Nažalost, Borisu se mnogi od njih javljaju tek kad su im odnosi već grubo narušeni i prijeti razvod, kad više nema povjerenja i poštovanja ili kad je kod jedne strane ljubav nestala.
Kada potražiti pomoć stručnjaka?
"Kad emocije i ljubav iščeznu, tada je jako teško pomoći. Ključno je na vrijeme prepoznati simptome da postoje problemi u vezi ili braku - nedostatak komunikacije i intimnosti, stalne svađe i sukobi, izbjegavanje zajedničkog provođenja vremena, nedostatak povjerenja i poštovanje, osjećaj necijenjenosti ili zapostavljenosti, različiti prioriteti i ciljevi, osjećaj nezadovoljstva i frustracije u braku, postojanje emocionalne ili seksualne afere, ako se osjećate kao cimeri umjesto kao partneri ili prijetnje ili rasprave o razvodu", nabrojao je.
Istaknuo je kako svaka veza prolazi kroz teška razdoblja, ali ako ti znakovi potraju, možda je vrijeme da potražite savjetovanje ili terapiju kako biste riješili probleme.
"Još bolje je doći na savjetovanje kako bi par naučio kako izbjeći takve probleme. Često kažem kako nas nitko u školi ne uči dvije najvažnije stvari (osim gomilu nepotrebnih) kako biti sretan u ljubavi i dobar roditelj. Premalo poznajemo sebe, a kamoli svog partnera. Prebrzi stil života koji živimo tjera ljude da budu površni, da traže instant ljubav, nemajući vremena da se istinski povežu s partnerom. Vrijeme u kojem sve više dolazi do sve manje razvijene empatije, emocionalne pismenosti i socijalne inteligencije, sve veće otuđenosti i usamljenosti. Sve to ima za posljedicu sve više razvoda i nesretnih ljudi. Naći ljubav, graditi je i održavati je sve veći izazov i sve veći broj ljudi dolazi ne zato što imaju problem, nego zato što žele naučiti kako ih izbjeći", zaključio je.