Preda mnom su brojne poslovne obaveze. U Hrvatskoj i izvan nje ću nastupati s riječkom country grupom Crooks & Straights, a nakon ljeta planiram objaviti dva albuma: drugi samostalni i sa spomenutim bendom. Stoga mi je nedavno putovanje u Irsku, zelenu otočnu državu koja ima skoro pet milijuna stanovnika, dobro došlo da se dodatno napunim energijom i uživam s obitelji. Putovala sam s kćerkicom Salomé i suprugom Jakobom Patekarom, sveučilišnim profesorom koji je imao izlaganje na konferenciji u gradu Limericku. Iskoristile smo priliku da istražimo dio Wild Atlantic Waya, odnosno zapadne obale Irske koju krase klifovi i višestoljetni dvorci.
Limerick je treći po veličini irski grad i leži na rijeci Shannon. U prošlosti se na njegovu mjestu nalazio vikinški grad. Dvije građevine dominiraju Limerickom - dvorac kralja Ivana (King John‘s Castle) sagrađen 1210. te katedrala svete Marije iz 12. stoljeća (St Mary‘s Cathedral). Inače, kralj Ivan je zlikovac u pričama o srednjovjekovnom junaku Robinu Hoodu. Limerick je poznat i po najdužem pješačkom mostu u Irskoj: sagrađen je 2007., ima 350 metara, a nalazi se u sveučilišnom kampusu. Limerick će nam ostati u pamćenju upravo po predivnom i inspirativnom kampusu u kojem smo boravili, okruženi zelenilom i bogatstvom riječne vegetacije, te po nekim kreativnim detaljima u uređenju grada.
Zanimljivo je bilo saznati da takozvana "irska kava" - kava s malo whiskeya - potječe upravo iz Limericka! I glasovita grupa Cranberries, poznata po hitovima "Zombie", "Ode To My Family" i "Linger", oformila se baš u tom gradu.
Iz Limericka smo autom obišli cijelu obalu do grada Galwaya, a prva nam je postaja bila svjetionik Loop Head, sagrađen na impresivnim klifovima. Zanimljivost je da je dio filma "Zvjezdani ratovi: Posljednji Jedi" sniman na tom mjestu. Naš je pak doživljaj s tog mjesta bilo upoznavanje nove irske country pjevačice koja je na liticama snimala videospot, što je bilo simpatično budući da sam i ja u country glazbi pa od svih ljudi na svijetu na osamljenom svjetioniku sretnem kolegicu.
Vožnja Irskom prava je avantura jer su ceste izvan velikih gradova izuzetno uske i često dovoljne za prolaz samo jednoga automobila. Priroda je krasna, a kroz koje god mjesto prošli, uz koju god osamljenu kuću ili farmu, okućnice su savršeno uređene.
Brojni su pašnjaci s kravama, a rjeđe s ovcama. Putovanje zapadnom obalom otkrilo nam je brojne litice i plaže koje se, doduše, ne mogu uporediti s našima u smislu privlačnosti za kupanje. No, zato litice ostavljaju bez daha. Najpoznatiji su dakako klifovi Mohera koji su pravi magnet za turiste - posjeti ih 1,5 milijuna ljudi godišnje. Posjetili smo ih, dakako, i mi te se uvjerili da su doista dojmljivi. Ipak, više smo uživali u onim manje razvikanima podno svjetionika Loop Head ili u Kilkeeju jer smo bili gotovo sami. Gradići Ennis, Miltown Malbay i Ennistimon, koje smo prošli putem, dražesni su, no odlučili smo prenoćiti u jednoj kućici usred ničega, što je bio filmski doživljaj.
Putem smo posjetili i nekoliko dvoraca iz 16. stoljeća, od kojih bih izdvojila Doonagore i Dunguaire. Puteljak koji vodi do Doonagorea toliko je uzak da jedva automobil može proći, pa nema gužve koja dolazi s turističkim autobusima. Putovanje zapadnom obalom završili smo u Galwayu, živopisnom gradu koji 122 dana u godini ima festivale i razna druga događanja. Tako je bilo i ovaj put kad se održavao International Arts Festival, što znači da je grad bio ispunjen raznim izvođačima - plesačima, pjevačima i drugim performerima u najživahnijoj četvrti Latin Quarter.
Bila je odlična atmosfera pa smo na terasi puba predahnuli uz pivo Guiness i uživali u izvedbama. Slikala sam se i uz kip Djevojke iz Galwaya, koja je možda najpoznatija iz pjesme Eda Sheerana "Galway Girl". Galway je - uz moju Rijeku - 2020. bio Europska prijestolnica kulture.
Naše je putovanje završilo u glavnom i najvećem irskom gradu Dublinu. Povratni let iz Zagreba s niskobudžetnim avioprijevoznikom može se pronaći već za 30 eura, ovisno o tome koliko se unaprijed rezervira karta i u koje doba godine. U Dublinu smo se zatekli za najtoplijih dana u Irskoj, kad je bila najviša temperatura izmjerena u posljednjih 135 godina pa smo osvježenje potražili u obližnjem Stephen‘s Green Parku - nevelikom, a opet odličnom utočištu od vrućina.
U Dublinu sam posljednji put bila 1997., kad smo kao članice grupe E.N.I. predstavljale Hrvatsku na Euroviziji s pjesmom "Probudi me". Otad se grad mnogo razvio i promijenio, ali me jednako oduševio.