Budući da radimo na Filozofskom fakultetu u Rijeci, stipendija programa Erasmus+ omogućuje nam da jednom godišnje posjetimo neko od prestižnih europskih sveučilišta. Zato smo nedavno otputovale u Sevillu gdje smo upoznale kolegice iz Ureda za međunarodnu suradnju te smo od njih dobile upute što sve trebamo vidjeti u Andaluziji.
Savjeta je bilo napretek, no zbog obveza nismo stigle sve obići - što nam je samo razlog više za ponovni dolazak u tu divnu španjolsku regiju. Od preporučenih mjesta, odabir je pao na Rondu, jedan od najljepših gradova Andaluzije, sagrađen na dvije litice s pogledom na duboko korito kojim protječe rijeka Guadalevín i dijeli ga na dva dijela.
Ronda je od Seville udaljena dva i pol sata vožnje autobusom, cijena karte za jednu osobu iznosi 13 eura, a iskustvo je fantastično jer prolazite kroz prekrasna mjesta i gledate u doista bajkovit krajolik.
Pritom, kao jedine strankinje u autobusu, cijelim smo putem slušale španjolski - i razumjele ga zbog njegove sličnosti s talijanskim, kojim kao Riječanke dobro vladamo. Poznavanju jezika zasigurno su pridonijele i meksičke sapunice koje smo godinama unatrag imale prilike gledati na našim televizijskim programima. S lokalnim stanovništvom uspijevale smo razgovarati s nevjerojatnom lakoćom. Španjolci su bili izuzetno susretljivi i zapravo su nam tijekom cijelog putovanja prilazili i pomagali - čak i kada to od njih uopće nismo tražile. Njihova gostoljubivost i dobronamjernost vidljiva je na svakom koraku, a zbog pitoresknih mjesta i prelijepe prirode u jednom smo trenutku zaključile da bismo definitivno mogle živjeti u Andaluziji.
Okušale smo sreću
Nakon što smo se iskrcale na autobusnom kolodvoru, krenule smo šetati po malim ulicama punim kafića i trgovina. No, ono što nam je odmah upalo u oči jest gužva na prodajnom mjestu - lutrije. Na taj smo prizor nailazili u svim gradovima koje smo obišle prije dolaska u Rondu, no tek smo tu odlučile okušati svoju sreću. Negdje davno sam čula da su nepoznati gradovi - u kojima smo opušteni - prava mjesta za dobitke pa je vrijedilo provjeriti ima li u tome istine. Lokalni stanovnici odmah su shvatili da smo turistkinje te su nam se razmaknuli i dali nam pravo prvenstva.
Znale smo, naravno, na što bismo potrošile eventualni dobitak: s određenom svoticom novca počele bismo planirati novo putovanje. No, od četiri kupljene, samo jedna srećka donijela nam je zgoditak - od jednog eura.
Nakon lutrije, krenule smo u razgledavanje i stigle do crkve i samostana La Merced, no nismo uspjele ući jer je kompleks tijekom dana zatvoren. Odmah pokraj nalazi se park Alameda del Tajo iz 19. stoljeća čiji je originalni naziv bio Alameda de San Carlos. Nazivaju ga i šetalištem Hemingwaya, pisca koji je vrlo često tu boravio, baš kao i James Joyce te pjesnik Rainer Maria Rilke. To su samo neki od autora koji su inspiraciju za svoja djela pronalazili u bajkovitoj Rondi i parku Alameda del Tajo. Tu dolaze cijele obitelji, posebice za ljetnih vrućina, i uživaju u hladovini mirisnih stabala lipe.
Ulazak je besplatan, a na dnu parka nalazi se vidikovac s kojeg se pruža predivan pogled na andaluzijske brežuljke. Osim toga, tu je i mnogo spomenika, među njima i jedan u čast Pedru Romeru, njihovom legendarnom toreadoru iz 18. stoljeća. Njegovo ime nose i restorani i kafići u Rondi.
Puno toga za vidjeti i pojesti
Most preko rijeke Guadalevín, koji spaja grad pozicioniran na dvije litice, nevjerojatno je lijep i velik. Njegovim prelaskom došle smo do restorana El Campillo gdje su cijene zaista bile prihvatljive. Nakon kratkog odmora krenule smo prema palači Mondragon iz 14. stoljeća (Palacio del Marqués de Villasierra), bez sumnje jednoj od najvažnijih znamenitosti Ronde i nekadašnjoj rezidenciji maurskog vladara Abbela Malleka. To je ujedno i muzej s vrtom. Palača je relativno mala, ali puna soba s tajnim prolazima, stvarima koje su bile u svakodnevnoj upotrebi, oružje...
Ulaznicu smo platile četiri eura i vrlo je važno znati, za sve buduće posjetitelje, da se ona može platiti samo i isključivo kreditnom karticom. Gotovinu ne primaju.
Svaki putnik voli uživati i u lokalnoj hrani, a najbrži put do dobrog restorana je - slijediti domaće ljude i gledati gdje oni jedu. Od podneva do 15 sati u svim se objektima služi dnevni meni po prihvatljivim cijenama. Mi smo odabrale restoran Luciano, a tri slijeda hrane i piće stajali su nas 15 eura. Uživale smo u pršutu, kuhanom mesu, izvrsno pripremljenom krumpiru...
Naša predzadnja stanica u Rondi bila je La Casa Del Rey Moro iz 18. stoljeća, okružena zadivljujućim vrtom i sa slapom kao centralnim ukrasom. Vrt je napravljen u nekoliko "etaža", a spustite li se kružnim stepenicama, doći ćete do izvora vode. Cijena ulaznice je šest eura.
Mnoštvo zanimljivih suvenira
Posljednjih nekoliko sati boravka u Rondi iskoristile smo za kupnju suvenira. Cijene magneta kreću se od jednog i pol do dva eura, keramičke posudice i podlošci za čaše koštaju od tri do osam eura, keramički bikovi stoje oko osam eura, a platnene torbe s naslikanim motivom grada šest eura. Za gurmane vrlo su primamljiva i andaluzijska vina, nezaobilazni pršut te razni suhomesnati proizvodi.
Obilazak Rondom završile smo tamo odakle smo krenule, kod parka Alameda del Tajo. Kafić na samom ulazu bio je idealno mjesto za predah, prije vožnje autobusom na našu iduću destinaciju, u Malagu. Popile smo svaka po čašu rebujita, poznatog andaluzijskog koktela, napravljenog od vina, limete, bezalkoholnog gaziranog soka Seven Up i mente s mnogo leda. A uz osvježavajuće piće i s pogledom na zalazak sunca zaključile smo da ćemo se u Andaluziju definitivno morati vratiti.
JUTARNJI USPON
U obilazak grada treba krenuti ujutro, dok sunce još nije prejako, kako bi se obišli svi kaskadni parkovi. Obvezno s udobnom obućom na nogama, zbog hodanja po neasfaltiranim cestama te s bočicom vode u torbi - jer ćete se mnogo penjati.
SHOPPING
Ne propustite obići trgovine s kožatnim predmetima u uskom centru Ronde. Stvari su izuzetno pristupačnih cijena pa ruksak od superkvalitetne kože možete pronaći već za 15 eura.