Brodvejska hit-predstava "Pračovjek", koja na duhovit način govori o (pra)povijesti muško-ženskih odnosa, stiže u Zagreb. Premijera će biti u kazalištu Luda kuća 19. listopada u 20 sati (igrat će i idućih mjeseci te na Bobijevim danima u studenom), a režirao ju je i u njoj glumi Karlovčanin Peđa Gvozdić. Hrvatsku verziju "Pračovjeka", čija je premijera bila u karlovačkom Gradskom kazalištu Zorin dom, dosad je odigrao više od 20 puta diljem Hrvatske, a u ožujku ove godine tom je monokomedijom obilježio 10. godišnjicu umjetničkog djelovanja.
Koliko je fizički i mentalno zahtjevno biti sat i pol sam na sceni?
- Nisam se još vagnuo prije i poslije predstave, ali mislim da tijekom izvedbe izgubim dva kilograma. Svakako da je zahtjevno jer se nemam iza koga sakriti, ali to sam oduvijek htio napraviti i vidjeti mogu li ja to. Svakom izvedbom postaje sve manje zahtjevno i veseli me što dobivam lakoću igranja.
Koju ste vi najvažniju lekciju o žensko-muškim odnosima naučili glumeći u predstavi "Pračovjek"?
- Da žene i muškarci imaju različitu povijest, običaje i jezike. Kad to osvijestimo, prihvatimo i poštujemo, zajednički život je mnogo lakši i veseliji. Danas se moja partnerica i ja smijemo mnogim situacijama iz predstave koje bi nas nekoć možda iritirale.
Jeste li se inspirirali nekom situacijom iz ljubavnog odnosa s kolegicom Petrom Cicvarić?
- Neki su mislili da je predstava biografska pa ih je Petra morala uvjeravati da nije tako. U svakom slučaju, ona je uživala i bez njezine podrške vjerojatno ne bih uspio napraviti predstavu na nivou koji sam si zadao. Ima mnogo situacija koje se podudaraju s našima, kao i kod mnogo drugih parova, što vidim po komentarima publike tijekom predstave. Ali najčešća situacija je ona kad je pitam gdje sam stavio svoje stvari - ključeve, mobitel, jaknu...
Kako biste na duhovit odnos opisali evoluciju žensko-muških odnosa?
- Nekad je žena skupljala bobice u košaru, a danas skuplja krpice. Nekad je muškarac imao svoju spilju, a danas je to garaža ili podrum. Evolucija? Pa ne znam baš. Kad pogledate predstavu, shvatit ćete da je uvreda: ‘Baš si neandertalac!?‘ zapravo kompliment.
Što vam se toliko sviđa u Karlovcu da nikad iz njega niste otišli?
- Što zbog studiranja, što zbog posla, živio sam u desetak gradova u Hrvatskoj, ali za mene je Karlovac idealan grad za život. Mojim venama teku Kupa, Korana, Mrežnica i Dobra. Svaki slobodan trenutak provodim u kajaku, kupam se ili šećem uz rijeku. Tu punim baterije. Karlovac ima idealan položaj jer se na more stiže za sat vremena, a u Zagreb za pola sata. Mislim da rečenica nepoznatog autora iz naše predstave "Karlstadt Kunst Cabaret" najbolje opisuje Karlovac: "Svi putevi vode u Rim, ali sve ceste prolaze kroz Karlovac". I Rim i Beč su na pola sata od Karlovca. Rim kod Severina na Kupi, a Beč kod Bosiljeva. Toga nema nigdje.