U prepunoj je dvorani Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti održano zagrebačko predstavljanje monografije Dubravke Lošić. Nakon uvodnog pozdrava ravnatelja Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Branka Franceschija, o monografiji su govorili Tonko Smokvina, ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik, Margarita Sveštarov Šimat, povjesničarka umjetnosti i autorica monografije, Dominic Horn, grafički dizajner, Damir Fabijanić, fotograf te umjetnica Dubravka Lošić.
Podršku umjetnici i njenom timu svojim dolaskom dale se brojne osobe hrvatske kulturne scene kao Dagmar Meneghello, Goranka Vrus- Murtić, Ranko Murtić, Vedrana i Ivica Prlender, Paulina Jazvić, Joško Eterović, Boris Ljubičić, Vladimir Gojun, Josip Tešija i mnogi drugi.
Monografija Dubravka Lošić kapitalno je dvojezično izdanje na hrvatskom i engleskom jeziku od 480 stranica, autorice teksta povjesničarke umjetnosti Margarite Sveštarov Šimat, bogato ilustrirano s više od 500 fotografija čiji je autor umjetnički fotograf Damir Fabijanić uz još niz fotografskih imena poput Veronice Arevalo, Damila Kalogjere, Mile Kovača, Željka Šoletića, Nine Šolića i Željka Tutnjevića.
Autor je grafičkog dizajna Dominic Horn, mladi njemački dizajner i arhitekt. Fotografije su pripremljene za tisak u fotostudiju Iće i piće. Redaktorice su Dunja Pavlović i Dubravka Lošić, a lektorica je i korektorica Dunja Pavlović.
Graham McMaster preveo je monografiju na engleski jezik, a suradnik je za engleski jezik Davor Lilić. Monografija, koja izlazi u ekskluzivnom izdanju od 500 primjeraka, tiskana je u tiskari Printera Grupe iz Zagreba, a nakladnik je Umjetnička Galerija Dubrovnik. Knjiga je objavljena uz potporu Grada Dubrovnika i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Monografija sadrži deset poglavlja i šezdesetšest teksova: Prolog; Strukture osjećajnosti i psihizma 1980. – 1988.; Haptičko lice figuralnih struktura 1980. – 1988.; Besformno i apstraktni ekspresionizam 1985. – 1987.; Labilno stanje slike, premetaljke i rebusi 1986. – 1988.; Haptičke strukture i monokultura polja 1988. – 2011.; Promjena paradigme površina i obzorje slike 1996. – 2007.; Dekonstrukcija, reinvencije i semioze 2008. – 2013. Monografija, također, uključuje detaljan životopis slikarice, popis samostalnih i najvažnijih skupnih izložbi u zemlji i svijetu, kompletan popis djela ostvarenih u području scenografije, kostimografije i interijera te opsežnu bibliografiju i literaturu.
Rad na monografiji počeo je 2016. godine. „To je bilo istraživanje vlastitoga rada, više od 2000 fotografija. Vraćala sam se u prošlost što sam stvarno mislila da neću nikada. Sam rad na knjizi shvatila sam kao izazov koji je postao svojevrsni užitak“, kako kaže Dubravka Lošić.
“Njezino je stvaralaštvo bezmjesno (atopično), plutajuće, imaginarno; teško se opisuje; ne može se svrstati u doživljaju, po stilskoj pripadnosti i osjetilnosti. Stvarala ga je i stvara opsesivno: kao nužnost da se pronađe oblik neiskazivom, onom što se buni, uzbuđuje, traumatizira ili usrećuje; onom što živi u nesuglasju s nama, u nama i dolazeći izvana, raspoznajući se u dubini i zadobivajući smisao samo kada dobije oblik; kao “kontejner” oblika i u njemu sadržanog onoga što nadopunjuje naš manjak ili vraća izgubljeni višak; iz “drugosti”prostora koji je u nesvjesnom i intuitivnom, a izveden na površinu postaje metaforički dišući stvor svijeta”, govori Margarita Sveštarov Šimat.