U domu zagrebačke manekenke Zvončice Vucković svaki predmet pripovijeda zanimljivu priču - od zavjesa na kuhinjskim elementima sašivenih od stare slavonske nošnje do lustera koji je napravila od plastike nađene na otpadu.
"Zanimljivo je kako mi prijatelji koji dođu u moj stan kažu - to si baš ti. Iako ne razumijem što točno žele reći, ja si to prevodim kao da je moj dom odraz mog duha i karaktera", kaže Zvončica Vucković. I zaista, teško je opisati osjećaj topline i šarmantne kreativnosti kojom odiše zagrebački stan naše poznate manekenke. Već na samom ulazu u prostrani hodnik stoji njezin veliki portret u stilu zlice Cruelle de Vil iz filma "101 Dalmatiner" koji je naslikao naš umjetnik Duško Šibl, a visi na zidu iza pravih rogova koji na neobičan i duhovit način uokviruju sliku. Portret uz rogove odraz je njezinog smisla za humor, jer daleko je ona od filmske zlice koja pseće krzno koristi za svoje bunde. Zvona, kako je od milja zovu prijatelji, već dvanaest godina dijeli život s Coco Chanel, vajmarskom ptičarkom s kojom svako jutro najmanje sat vremena šeće po Maksimirskoj šumi. U blizini Cruelinog portreta je i stara komoda uz koju su naslonjene njezine jahaće čizme jer joj je jahanje također omiljena rekreacija.
"Stan sam kupila prije godinu dana i bilo mi je bitno da bude u kvartu gdje sam odrasla, blizu Babonićeve ulice gdje mi živi mama te, naravno, blizu Maksimira, kojim šetam svaki dan bez obzira na kišu, vrućinu ili zimu. Ovaj stan je bio prvi koji sam pogledala, odmah mi se svidio i na kraju sam ga i kupila. U početku sam, naime, tražila manji, od četrdesetak kvadrata, misleći da je to za mene samu dovoljno. A onda sam shvatila da ću u tako mali prostor teško smjestiti sebe i psa, unuke koji mi dolaze u posjet, ali i memorabilije, poput golemih slika koje nosim svugdje sa sobom, pa sam se zapitala - zašto se želiš ugurati u mali stan!? Ovaj ima nešto više od sedamdeset četvornih metara i ispao je taman po mojoj mjeri", kaže.
Prostor lijepog kvadratnog tlocrta dovoljan je da u njega stane sve što je zamislila. Kako se voli družiti i okupljati prijatelje oko stola, kuhinju je napravila po svojoj mjeri. Manekenka visoka 177 centimetara kuhinjsku radnu ploču dignula je iznad svih gabarita, više od metra, kako se ne bi morala saginjati dok priprema hranu ili pere posuđe.
"Imala sam sreću što je stan dovršen, ali bez bilo kakvog namještaja. Grozne su mi one kuhinje s elementima i visećim ormarima pa sam je napravila po svom ukusu. A to je zidana kuhinja, nalik na one kakve sam imala u kućama u Toskani gdje sam živjela više od tri desetljeća. Iz Firence sam donijela i zavjese koje vise na donjim elementima, a davno sam ih dala sašiti od starih slavonskih nošnji. U kuhinji je i ogromna slika mog prijatelja, poznatog slikara Heinricha Nicolausa, koju je napravio baš za mene dok sam se u Italiji bavila cateringom. Na njoj su ispisane riječi iz gastronomije, svugdje se selila sa mnom i sada je konačno našla svoje mjesto", govori Zvončica Vucković, koja je na mjesto kuhinjskih visećih ormara stavila golemo ogledalo koje je pronašla u Roto centru gdje se prodaju stare stvari. A i kuhinjske stolice s metalnim okvirom zlatne boje našla je odbačene na ulici. Pretapecirala ih je, uredila i dala im novi sjaj. Kao, uostalom, i mnogim stvarima koje se nalaze u njezinom domu. Primjerice, luster u kuhinji izrađen od komada plastike nađene na otpadu i starog srebrnog pribora za jelo osmislila je sama.
U brojnim kreativnim idejama na pomoći joj je njezin bratić Damir Kocković koji, kaže, ima zlatne ruke. Tako joj je složio i policu za začine od komada stare daske, a stari metalni ormarić, proizvod tvornice Sutjeska iz BiH, koji je pronašla u Zagorju, dala je ispjeskariti, dodala je staklene police i dobila je šik vitrinu za čaše i šalice. A i odbačeni radni stol iz jednog ureda pretvorila je u onaj za blagovanje.
"Volim starim stvarima udahnuti novi život. Volim reciklirati i mislim da ljudi bacaju previše stvari koje su kvalitetnije i uostalom ljepše od ovih koje se danas nude po dućanima. Naravno, kupila sam i nešto novog, poput kreveta jer na njemu spavam, trosjeda jer na njemu sjedim svaki dan, ali, primjerice, stolić u dnevnom boravku napravljen je od starih vrata na koja smo samo pričvrstili kupljene kotače iz jednog shopping centra. Ostavila sam na njima i kvaku od mesinga kao lijep i zanimljiv detalj", kaže Zvona Vucković.
U dnevnom boravku napravila je policu za knjige od knaufa preko cijelog zida. Kaže, to joj je oduvijek bila želja i taj prostor, osim knjigama, ispunila je i raznim uspomenama. Neke su dio njezine zanimljive prošlosti, a voli ih donositi i s putovanja, barem neku sitnicu, poput biljarske kugle s brojem 13 koja će je podsjećati na jedno lijepo putovanje na jug Italije. "Kad sam je kupila u jednoj staretinarnici, prijatelji su me pitali što će mi ta kugla. A ja sam im lijepo odgovorila - kada god je pogledam, uvijek ću se sjetiti vas i našeg divnog druženja na ovom putovanju", govori.
Zvona spada u one osobe koje točno znaju što žele. Uređenje stana je trajalo nekoliko mjeseci, dok sve nije sjelo na svoje mjesto. Najviše muke zadao joj je golemi stakleni luster koji je pronašla preko oglasa. Dobila ga je vrlo jeftino jer je čovjek koji ga je prodavao mislio da je od obične plastike. Bio je potpuno prašnjav i žut, izvučen iz nekog podruma, a kad je svaki komadića visećeg ukrasa skinula i oprala, za što joj je trebalo puna dva dana, shvatila je da je cijeli od stakla i zasjao je neviđenom sjajem. "Prvo nisam ni znala što sam kupila, ali su mi znalci rekli da je bez sumnje od murano stakla. Veliki problem je bio objesiti ga na strop jer teži oko sedamdeset kilograma pa smo razbijali i ojačavali zidove metalnom konstrukcijom. Jer, ipak, nalazi se iznad kreveta", kaže Zvona.
A u spavaćoj sobi nalaze se i neke starine kojima je također dala drugačiju funkciju. Primjerice, stari stajaći sat koji je stigao iz Francuske pretvorila je u ormarić za parfeme. Noćni ormarići također su starinski, a na njima je jedna lampa koju je sama osmislila i napravila. "Nju sam radila od komada keramike i drvenih dijelova koje mi je izradio jedan stari majstor u Firenci, a sjenilo sam dala napraviti točno kako sam zamislila. Puno tih nekih stvari uvijek putuje sa mnom i sada i one konačno imaju svoj pravi dom", kaže naša sugovornica.
U dnevnom boravku dominira njezin zeleni kutić, jer, kaže, bez cvijeća ne bi mogla živjeti, kao i još jedna velika slika Heinricha Nicolausa, njezin anđeo čuvar koji stoji na starim enciklopedijama. "Volim taj eklektičan stil, kombinaciju starog i novog, volim boje i ne bih se mogla zamisliti u sterilnom monokromnom prostoru, volim detalje, uspomene… Poštujem svačiji stil, ali ovo je stan po mom ukusu, po mojoj energiji i drago mi je da se svi koji u njega dođu osjećaju ugodno kao i ja", zaključuje naša manekenka.
