Deveta sezona omiljenog TV showa "Tri, dva, jedan - kuhaj!" vratila se na male ekrane, a sa sobom je donijela brojne kulinarske dijamante koji će u narednim tjednima doživjeti pravo brušenje za koje će se pobrinuti žiri koji čine Ivan Pažanin, Tomislav Špiček i Željka Klemenčić koja je za Slobodnu Dalmaciju otkrila što joj dugogodišnji rad na ovom projektu znači i na koji način je pridonio njezinom osobnom rastu.
"Ako nešto radite u kontinuitetu devet godina nemoguće je ne mijenjati se. Prvenstveno, sigurno sam opuštenija nego što sam bila u ranim sezonama. Prije toga se nisam bavila televizijom i trebalo mi je razdoblje prilagodbe na kameru. Ne osjećam se sasvim ugodno stalno biti izložena na taj način", komentirala je Željka.
Ipak, otkrila je i kako ne misli da je nakon svih ovih godina stroža ili blaža u ocjenjivanju kandidata jer se svaki puta trudi biti pravedna i iznijeti svoje mišljenje na što pristojniji način. No, ono što joj je kod showa najomiljenije jest spontanost, a smatra kako je upravo to tajna njegove gledanosti - u studiju je gotovo uvijek opuštena atmosfera, a iz nje nastanu neke komične ili napete situacije koje pamti i nakon niza godina. Među stvarima koje pamti sjajna jela i ljude koji su ih skuhali, a otkriva kako to često nisu pobjednici.
"Energija u studiju gradi se između svakog pojedinačnog kandidata i nas kao žirija koji imamo različite temperamente i stilove komunikacije. I u tim interakcijama stvaraju se razne zanimljive situacije. Nikad ne glumim, nastojim biti iskrena i autentična", iskreno će Željka.
Što se tiče devete sezone, otkrila je kako su joj snimanja bila doista sjajno iskustvo, a za to su zaslužni kandidati koji su izrazito zainteresirani za kulinarstvo i šarolika jela kakva su imali prilike raditi. Upravo zato kao okosnicu ovogodišnjeg serijala ističe "zanimljive ljude, živopisne karaktere i neka vrlo ukusna jela".
No, kada nije u studiju, Željka ispušni ventil pronalazi u pisanju tekstova na svojoj stranici Mrvica koju temelji na izgradnji jednostavnog lifestylea u skladu s prirodom, a otkriva kako je upravo pisanje njezin poziv i terapija. Najčešće piše o receptima, poslu i svakodnevnim situacijama, a posebno ističe važnost uživanja u malim stvarima i naglašavanja stvari koje su nam važne. U tome je, smatra, prava životna ljepota.