Kad nešto ne razumijete, najbolje je to osuditi! Jednostavan je to psihološki mehanizam obrane ljudske vrste koji nas prečesto usporava, koči, unazađuje. Tako su fotografije s prvom damom Ukrajine objavljene u magazinu Vogue sasvim očekivano naišle na salve negativnih kritika i komentara.
"Neumjesno, neprikladno!“ "Ljudi ginu, oni se fotografiraju“, samo su neki od komentara na društvenim mrežama.
Mali pogled u povijest, Winston Churchill se za vrijeme Drugog svjetskog rata redovito fotografirao u odijelu šivanom po mjeri, s cilindrom na glavi, leptir mašnom i, ni manje ni više, cigarom u ustima.
Je li to bilo prikladno? Primjereno?
Tko uopće može reći što je primjereno ponašanje u ratu? Ima li što neprikladnije od ratovanja u 2022.? Nije li licemjerno iz udobnosti vlastitog naslonjača osuđivati Olenu Zelensku jer je prihvatila odgovornost koja joj ide uz titulu, jer na svoj način, diplomatskim riječnikom prve dame, progovara o strašnoj situaciji u kojoj žive ljudi u Ukrajini danas? Čini se kako smo, nakon početnih izraza solidarnosti, svi pomalo zaboravili da na rubu Europe i dalje traje rat. Postala je to samo još jedna vijest na našim portalima preko koje, sa sve manje zanimanja, prelaze čitatelji u potrazi za pričama koje će ih zainteresirati i zabaviti.
Olena Zelenska je napravila upravo ono što se očekuje. Skrenula je pažnju svjetske javnosti na Ukrajinu. Znamo li mi zaista kako je danas živjeti u Ukrajini? Osim za vrijeme najjačih borbi, kako čitamo i vidimo u reportažama, Ukrajinci i dalje odlaze na posao, u školu, dućan... Trude se obavljati uobičajene svakodnevne aktivnosti, u nadi da će jednog dana prestati sirene i napadi.
Pa bar se mi, koji smo devedesetih godina doživjeli nešto slično u Hrvatskoj, možemo s tim saživjeti. I mi smo slavili rođendane i blagdane, majke su pravile torte, puhale su se svjećice, djeca su išla u školu, sve u nadi da će jednom sve to proći, da će netko stisnuti gumb "play" i da će se život opet nastaviti. I nije nam bilo važno kako izgledaju predsjednici i političari koji su tih godina pokušavali postići mir.
No, da se ipak maknemo korak dalje, bi li ove fotografije izazvale ovakve ostrašćene reakcije da nisu objavljene u Vogueu? U magazinu, kojeg svi vole okarakterizirati kao modni magazin za žene. Jer modni magazin, po uobičajenom stereotipu, ne progovara o ozbiljnim temama. I tu je zapravo dio problema!
Malo bolje upućeni znaju da Vogue nije najbolji modni magazin, ima i kvalitetnijih za istinske ljubitelje mode. No, Vogue je sasvim sigurno najutjecajniji magazin. Malo koja naslovnica izazove takav odjek u svijetu kao Vogue coveri. I ne samo to, s ovakvim temama i naslovnicama Vogue jasno i nedvosmisleno šalje političku poruku. Tako je bilo i s podrškom bračnom paru Obama, ili Clintonovima. No, ne zaboravimo, oni koji nemaju političku podršku uredništva Voguea, poput Donalda Trumpa, ni uz sve napore nisu uspjeli dovesti tadašnju prvu damu Melaniu na naslovnicu ove modne Biblije.
I zato je ova poruka važna. Jer nije u pitanju modni editorijal, nego poruka Ukrajincima i cijelom svijetu. Poruka koja upozorava na nevjerojatnu šizofrenost modernog svijeta u kojem je normalno gledati rat u susjedstvu, u kojem se ljudi zaista bude i gledaju vijesti na portalima, možda i Netflix seriju, netom prije ih u tome prekinu sirene za uzbunu. Šizofreno je to društvo u kojem su jedan dan muškarci i žene u civilu, drugi dan u vojnim uniformama s oružjem u rukama. I sasvim je nevjerojatno da netko u toj psihodeliji misli kako može reći što je prikladno.
I u konačnici, ne postoji medij na svijetu koji bi se usudio napraviti ovakvu naslovnicu. Zato je Vogue Vogue, a svi drugi su samo magazini.