Karmen Sunčana Lovrić (34), domaća nagrađivana kazališna, filmska i televizijska glumica koju gledatelji najviše pamte po ulozi Jelene u seriji 'Ruža vjetrova', hrabro je ispričala s čime se sve susrela tijekom svoje glumačke karijere.
„...imala sam dečka koji mi je stalno ponavljao kako se moram drugačije ponašati, manje slobodno i lepršavo, manje prijateljski, 'muškarci to drugačije shvate', kako ja 'ništa to ne razumijem', jako sam 'naivna', i ne kužim 'da bi me svi muškarci htjeli imati' ... meni je to zaista bilo i je i dan danas nezamislivo, apsolutno sam uvjerena da svi muškarci nisu isti, i ne žele isto... no, poanta priče je bila ta da se JA moram mijenjati. Štoviše moram mijenjati svoje pozitivne osobine, otvorenost, optimizam, pozitivu, prijateljsku nastrojenost, opuštenost, a ponajviše svoju slobodnu seksualnost! To je nešto što treba minimalno prepoloviti na pola, barem kad si vani, doma nek bude na entu, vani ispod 0. Zatvori si cijelu jednu čakru, smanji se cijela, ugasi si pećnicu volje i snage, inače se pazi, inače si ti kriva...
Smanjivala sam se i gasila godinama, 'budi slatka,moraš im se svidjeti, nemoj reći što stvarno misliš, prešuti na taj komentar, otrpi povredu, nemoj biti osjetljiva, pazi što oblačiš, ne smiješ van bez grudnjaka, vidi kur**, nije ti prijatan taj ton, slađa si kad si kao djevojčica', morala bi nam se smiješiti'.... Toliko dugo mi je trebalo da shvatim i da se krenem opet paliti i lagano dodavati goriva na plamen. Ali stalno ti ga netko opet ide gasiti... muškarci, ali i žene, isto... patrijarhalan materijalistički model društva u kojem živimo podjednako stavlja u zamku i jedne i druge, i ne ovisi o spolu, hoćemo li se iz nje izvući ili ne”, piše uvodno Karmen Sunčana Lovrić.
Objašnjava potom da za nju biti slobodan znači biti ono što jesi, u potpunosti.
„Ne znam je li itko od nas ovdje zaista slobodan, ali to da neki imaju više prava i sloboda od nekih drugih je činjenica... kada točno 'naučimo' tko smo i kako nam je ponašati se? Imam 3 godine i ja sam curica. Moram biti dobra, mirna, poslušna, nasmiješena, moram paziti kako sjedim. Daju mi lutke da se igram. Mene zanima što tata radi s alatom, ja se tučem s dečkima oko prava cura da igraju s njima rata, potajno pratim ljude u nadi da ću se izgubiti i doživjeti avanturu... ali rastem, djevojka sam, moram paziti, to me se uči, 'pazi što ćeš obući, pazi kako izgledaš, pazi koju poruku odašilješ', 'pazi kad si vani, ne ostavljaj nigdje čašu', 's kim ćeš doma, ne možeš sama?!', 'cura ne može sama na putovanje, preopasno je'... Išla sam sama, svugdje, išla sam i doma sama kad me dečko ne puno stariji od mene pokušao silovati... uspjela sam pobjeći, ali svejedno sam se ja osjećala krivom zbog toga što se skoro dogodilo, zbog toga što se je dogodilo. Bilo mi je već usađeno 'sramim se, nosila sam haljinu, kriva sam, išla sam sama, kriva sam, ušla sam s njim u auto, kriva sam, sama sam si kriva, sama sam si kriva, sama sam si...'
fora je u tome što JA NISAM KRIVA!
Nakon tog dečka, zamislite, ja sam i dalje išla sama, zamislite nisam se opametila ("ženska glavo" op.a.), putovala sam i stopirala po cijeloj lepoj našoj... prestala sam tek kad me je na autoputu Lučko-Šestanovac, toliko psihički ubio u pojam muškarac duplo stariji od mene, pokušavajući, pipajući moju nogu, utvrditi moju cijenu, 'voliš li više ogrlice ili narukvice, zlato ili srebro, možda keš'... Ostavio me na miru tek kad sam mu mrtva ozbiljna rekla da ako me ne pusti van, da ću primiti volan i ubiti nas oboje... poslije toga više nisam stopirala. Opet sam ja bila kriva sama sebi. Ljuta na sebe što sam se dovela u tu situaciju, ljuta na svijet u kojem jedna djevojka stopira da bi ju za jeftinu pozlaćenu bižuteriju poš**** stari debeli gastarbajterski "driving home for Christmas" povratnik, a ne zato da bi ona iz jednog grada stigla u jedan drugi gdje je jedan mladić koji joj se sviđa...”, piše glumica.
Zatim je opisala potresno iskustvo s jednim redateljem koji ju je pozvao na audiciju u svoj dom u kasnim večernjim satima.
„Bila sam ful mlada i dobila sam ponudu za jedan film, redatelj je predložio da se nađemo kod njega jer mu je tako lakše, prije mene je već druga glumica, a kasnije mu stiže producent, radi od kuće, sve 5... naravno, pristala sam, pa on je ok, idem na razgovor o ulozi, o filmu.... naravno, nije bio ok... 'Trebala bi se skinut na filmu, pa daj se sad skini, onak ful zavodljivo, a ako bi trebala odradit puš***, jel' mi možeš pokazat kako bi to radila...?' Vrlo nespretno i vrlo nesigurno i vrlo razočarano pobjegla sam glavom bez obzira, ulogu nisam dobila, možda nije ni postojala, tko zna... samo me zanima je li postojala ona druga glumica prije mene, i je li se skinula... „pita se Karmen.
Traumatično iskustvo pamti i s jednim puno starijim kolegom.
„Na setu padne dogovor za neku kavu, nakon nekog vremena, kava se pretvori u večeru jer 'cijeli dan radi', ja ('glupa si, kriva si, glupa si, kriva si' op.a.) pristajem, divim mu se, poštujem ga i u njemu gledam izvor znanja, iskustva, podrške i savjeta. Nalazimo se, pričamo o glumi, kazalištu, filmovima, setovima, snimanjima, anegdotama... jedno predivno veče, do momenta kada me 'odvest ću te doma' odjednom ne doveze do svog stana, te mi uvali jezičinu do želuca, i natjera me da u potpunom šoku ja njemu izgovaram neke sulude isprike zašto moram doma. Umjesto da mu odvalim šamarčinu i opsujem mu sve živo, neeeee, ja sam kriva, sigurno sam ja, u svojoj želji za razgovorom i savjetom, u svojem strastvenom izlaganju, pretjerala, nisam pazila, davala sam neke pogrešne znakove, on je nekako mogao protumačiti da mi se sviđa, ma neeeee, ma kakvi, pa bilo je dovoljno samo to što si ti pristala ići s njim na kavu, ovaj, večeru, pa to je kao čisti da na čisti poziv na seks, hahahah ti bi pričala o kazalištu, nemoj me nasmijavati, svi mi znamo što ti zapravo želiš, ti se želiš jebati s ovim nevjerojatnim primjerkom muškog roda, kolega, glumac, stariji samo 30-ak godina, ima ženu, djecu tvojih godina, vrijeme se na njemu vidi kao na piramidi, koja žena to ne bi.... o čekaj čekaj, glumica, mlada, željna uspjeha, on situiran, uspješan, priznat, daaa, je*** ćeš se s njim zbog posla, zbog veze, zbog preporuke, zbog pogurivanja.... tko zna, možda ti uvali i koju kintu, glumica si, svi znaju da to nije daleko od ku***....
koliko sličnih priča, koliko momenata, koliko usputnih dodira i koliko komentara i poruka...
kriva sam?
pa kako, ja toliko radim na deaktivaciji svoje seksualnosti, opuštenosti i lepršavosti, po napucima bivšeg dečka, po napucima svijeta.. ali opet sam se preslobodno ponašala, opet sam se previše smiješila, tako nešto, ili bila previše prijateljski nastrojena, to ne smijem, zapamti više...
E neću, neću, ne moram, ne želim, nisam to tražila, neću se smanjivati, neću se gasiti, neću si oduzimati svoju seksualnost, niti svoju pamet, niti svoja prava, niti svoju slobodu, neću zbog sebe i neću zbog svih drugih žena, djevojaka i djevojčica.
To što čitam i slušam ovih dana, strašno mi je, zlo mi je, frapira koliko je toga, koliko je to ukorijenjeno u društvu, koliko je onih koji i koje se toliko osjećamo krivima za nešto za što nikada nismo bili/e krivi/e, koji/e šute, koji/e pate, koji/e se srame, a koliko je onih drugih koji trebaju promijeniti svoje životne paradigme...
Svaka čast na hrabrosti svim kolegicama, studenticama, ženama, i svima ostalima koji su ovih dana ispričali svoje priče, tako mi je žao za to što vam je učinjeno, niste krive, niste same, hvala vam, grlim vas srcem”, zaključila je glumica.