"Vrijeme je za jazz, nadrealiste i Gorski kotar", tim se poetskim riječima prije mjesec dana Ratko Rudić (72), najtrofejniji trener vaterpola na svijetu, oprostio od 60 godina provedenih u sportu i najavio okretanje nove stranice u životu. Legendarni bivši izbornik Barakuda nakon dvije godine u najboljem talijanskom klubu Pro Recco zaključio je kako mu posao više nije izazov kao prije i da je došlo vrijeme za povratak korijenima, prirodi te jednoj staroj, nikad zaboravljenoj ljubavi - slikarstvu. A za Rudića nema ljepšeg mjesta na svijetu za slikanje od onog u “atelieru pod jasenom” ispred njegove kuće u malom mjestu Mrzlovodički Zelin u Gorskom kotaru gdje, dok slika, iz kuće dopiru zvukovi jazza pomiješani s pjevom ptica i zujanjem pčela. Njegov mali privatni raj, djedovina, mjesto na kojem se osjeća u potpunosti slobodan, opušten i ispunjen - sve je to za njega Mrzlovodički Zelin.
Pogotovo nakon dvoipolmjesečne karantene, tijekom koje je dva mjeseca proveo zarobljen u stanu u talijanskom Reccu, a potom još 14 dana u svom domu u centru Zagreba. U Gorski kotar bi se, veli, uputio i prije, no morao je organizirati majstore za popravke u stanu u Ilici koji je teško oštećen u potresu - zidovi su se odvojili od plafona i puni su pukotina.
Vrijeme provodi u kući na Japetovom brdu, u kojoj je unutrašnjost rustikalna, a čak su i ljeti cjepanice za kamin nadohvat ruke.
Vrijeme provodi u kući na Japetovom brdu, u kojoj je unutrašnjost rustikalna, a čak su i ljeti cjepanice za kamin nadohvat ruke.
Radovi će trajati sljedećih šest tjedana, a Rudić ih planira provesti u Mrzlovodičkom Zelinu, u kojem je s dvadesetak prijatelja i rođaka nedavno proslavio 72. rođendan. Među okupljenima su bile njegova kći Martina (40), violončelistica koja živi u Milanu, te bivša supruga Jasmina, umirovljena farmaceutkinja s kojom je i nakon razvoda ostao dobar prijatelj.
Na nedavnoj proslavi 72. rođendana uz Rudića su bili prijatelji, kći Martina i bivša supruga Jasmina, s kojom je dobar prijatelj.
Veselo društvo slavilo je uz roštilj, kuhanu govedinu i pečenu janjetinu, no slavljenik je pazio što i koliko jede kako ne bi ugrozio dobro istesanu liniju. Zahvaljujući tromjesečnoj dijeti 8/16 - koja podrazumijeva osam sati dnevno jela po izboru i bez ustručavanja, a zatim 16 sati posta uz vodu i čaj - Rudić je skinuo čak 14 kilograma pa ih sad ima okruglih sto.
Ljepota i usporen ritam
- Višak kilograma nabio sam zbog kasnih večera nakon treninga Pro Recca koji je završavao u 21 sat, a karantena u Italiji mi je došla kao odlična prilika da odem na dijetu. Prvih nekoliko dana bilo je teško, ali sad više uopće ne osjećam glad. Ujutro oko osam obilno doručkujem, jaja, slaninu i sir, a za ručak si ispečem meso, napravim rižoto ili tjesteninu. Ponekad si priuštim i slatko, ali zato od 16 sati više nema jela. Izolacija mi je pomogla da, uz redovito gimnasticiranje, održim taj ritam i sad mi ide s lakoćom", kaže Rudić, kojem privremena selidba u Mrzlovodički Zelin, smješten na nadmorskoj visini od 850 metara, savršeno odgovara.
Za to ga mjesto vežu najljepše uspomene iz djetinjstva: tu su, kod djeda i bake, on i njegova sestra, pokojna liječnica Ljiljana Ivković, provodili duga planinska ljeta.
Livada na Japetovom brdu (koja je dobila ime po Rudićevom djedu Japetu Molnaru) na kojoj je kao dječak igrao nogomet, košarku i tenis izgleda poput idilične scene iz dječjeg klasika “Heidi” - s nje puca prekrasan pogled na zelene gore, a miris svježe pokošene trave u kombinaciji s planinskim zrakom očaravajuće je opojan.
U povrtnjak iza kuće često navrate i srne.
U povrtnjak iza kuće često navrate i srne.
Stoga ne čudi što se nakon 20 godina igračke i 40 godina trenerske karijere, tijekom kojih je bio izbornik čak pet reprezentacija - Hrvatske, Italije, bivše Jugoslavije, SAD-a i Brazila, osvojivši četiri zlatne olimpijske medalje - zaželio te ljepote i odlučio usporiti ritam.
Zato ovdje ustaje u osam, ode do obližnjih Delnica na kavu i u miru pročita novine. U povratku zastane na Lokvarskom jezeru i sat vremena pliva, a nakon toga slijedi ručak, odmor i slikanje uz omiljeni jazz, u koji se zaljubio prije 20 godina, dok je trenirao američku reprezentaciju. Najdraže mu je, kaže, slušati glazbu jazz pijanista Oscara Petersona i saksofonista Stana Getza.
Ljubav prema umjetnosti od majke
- U mladosti sam bio roker, volio sam Beatlese i Rolling Stonese, a onda prešao na klasiku pa se zaljubio u jazz. Osobno ne sviram ništa, a očeva želja da kao osmogodišnjak naučim svirati harmoniku na privatnoj poduci kod jednog profesora u Zadru, gdje smo tada živjeli, neslavno je propao. Naime, na putu do njegova stana bilo je nogometno igralište i dečki bi me svaki put namamili da zaigram s njima, što mi nije teško padalo. Kad je tata čuo da smo za branku s jedne strane koristili harmoniku, moja glazbena karijera bila je gotova - kroz smijeh govori Rudić, čiji je otac Jakov bio vojni pilot, zbog čega se obitelj često selila.
Živjeli su u Beogradu (gdje se i rodio), Rijeci, Zadru, Splitu i Zagrebu. Od oca, koji je trenirao atletiku, boks i nogomet, naslijedio je ljubav prema sportu, a vaterpolo je počeo trenirati kao osmogodišnjak.
Ljubav prema umjetnosti “povukao” je od majke Zorice, domaćice koja je bila iznimno talentirana za likovnost.
Rudić dane provodi slikajući ispred kuće, u svom ‘atelieru pod jasenom’.
Rudić dane provodi slikajući ispred kuće, u svom ‘atelieru pod jasenom’.
Rudić je počeo slikati karikature i portrete još u gimnaziji u Zagrebu, a želja mu je bila upisati studij slikarstva ili arhitekture, jer se i tamo puno crtalo. Ispalo je da je prijamni ispit na Arhitektonskom fakultetu bio prvi koji je polagao i - uspio. No, nakon godinu dana zbog vaterpola se morao preseliti u Beograd i arhitekturu zamijeniti tamošnjim Fakultetom za fizičku kulturu, na kojem je i diplomirao.
- Ta ljubav prema likovnosti nikada nije nestala. Gdje god sam putovao po svijetu, posjećivao sam galerije i muzeje. Kao trener, smatrao sam da igrači moraju imati određeni nivo opće kulture i obrazovanja jer su model ponašanja i uzor mladima. Zato sam ih vodio na izložbe i tjerao da čitaju knjige. Katkad nije išlo glatko pa sam neke od njih morao ispitivati sadržaj knjige kako bih bio siguran da su je pročitali. Jednom sam ih htio odvesti na izložbu u čuveni Muzej Guggenheim u Bilbau, a kad su neki počeli negodovati, predložio sam im umjesto izložbe još jedan trening, nakon čega su utihnuli - prisjeća se Rudić, kojem je prva velika likovna ljubav bio nadrealist Salvador Dali.
Nedostaje mu partner za šah
Kao mlađi se oduševljavao djelima Engleza Francisa Bacona i fascinantnim kompozicijama Hieronymusa Boscha, a kasnije ruskom avangardom Kazimira Maljeviča i načinom na koji Vasilij Kandinsky boje povezuje s glazbom. S njime kreće i Rudićeva ljubav prema apstraktnom slikarstvu - Marku Rothku i Jacksonu Pollocku.
Kći Martina Rudić predaje violončelo u Milanu
Kći Martina Rudić predaje violončelo u Milanu
- I moje slike danas su čiste apstrakcije. Inspiracija mi ne dolazi izvana, već su to uvijek neka moja unutarnja promišljanja. Nisam ambiciozan i ne umišljam da sam baš jako talentiran, no osjećaj ogromnog užitka koji me obuzme pred platnom je predivan. U Italiji su mi mnogo puta nudili organizaciju izložbe, ali sam ih sve odbio. Također, nijednu sliku nisam htio prodati; radije ih darujem dragim ljudima. Slikam najčešće ulja i pastele, ali sam u karanteni napravio seriju crteža olovkama u boji jer sam jedino njih u tom trenutku imao u stanu - kaže Rudić, koji kad padne danje svjetlo i više ne može slikati najradije čita.
Za opuštanje skandinavske krimiće, a “za ozbiljno” djela Jonathana Franzena, Alessandra Baricca i Andrea Camillerija.
U Mrzlovodičkom Zelinu nedostaje mu, kaže, samo partner za šah pa ga igra putem kompjutora. Nekoć je rado išao u gljive, no otkad je operirao oba kuka zbog artroze, duge šetnje šumom nisu preporučljive. A iako se priča da su okolne šume pune medvjeda, vukova i risova, najpoznatiji hrvatski brk dosad je imao bliski susret samo sa srnama. One ponekad navrate u vrt Rudićeve kuće, o kojem brine njegov šogor Mladen Ivković.
Iako je kao trener, zbog fizički iznimno napornih treninga, davno dobio nadimak Tiranin, svi koji ga privatno poznaju kažu da je pravi džentlmen, erudit i iznimno blag čovjek.
Slika Ratka Rudića nastala u karanteni.
Slika Ratka Rudića nastala u karanteni.
- Tata se jako voli raspravljati, ali ima tu jednu toplu i meku crtu koju je naslijedio od bake Zore. Uvijek je izbjegavao konflikte u obiteljskim situacijama, dok se u sportu sjajno nosio s njima - otkriva njegova kći Martina.
Ratko Rudić, na sreću, nije rekao zauvijek zbogom vaterpolu. Iako se oprostio od trenerske klupe, ostat će aktivan u brojnim domaćim i međunarodnim vaterpolskim institucijama, a posebno ga veseli organiziranje tradicionalnog vaterpolskog kupa sredinom srpnja na Lokvarskom jezeru, na kojem će igrati legende tog sporta poput Perice Bukića, Dubravka Šimenca i Milivoja Bebića. Na njemu neće sudjelovati kao trener, već isključivo navijač i motivator.
- Vjerujem da će mi ponekad nedostajati onaj adrenalin i uzbuđenje na velikim utakmicama. Meni medalje nikada nisu bile najvažnije pa sam ih prije nekoliko godina gotovo sve darovao Sportskom muzeju, ali osjećaj da smo uspjeli ostvariti zacrtano uvijek me činio sretnim. Nedostajat će mi te snažne emocije koje daju draž trenerskom poslu - kaže Ratko Rudić.
Pročitajte i:
Život posvetila pravima žena! Gloria Steinem bolno djetinstvo pretočila u borbu vrijednu divljenja
Život meksičkog glumca kao u telenoveli: 'Hepatitis C je najgore što mi se dogodilo'
VIDEO | Obiteljsko zajedništvo slavnog vaterpolista: 'Budite sretni, uživajte s vašim najmilijima'