U pariškom Muzeju dekorativnih umjetnosti mogu se razgledati kreacije dizajnerice koja je prijateljevala sa Salvadorom Dalijem i Pablom Picassom i njihovim se radovima nadahnjivala u stvaranju avangardne odjeće i dodataka
Na sreću - ili na moju nesreću, najbolja sam kada sam nesputana, kada se mogu prepustiti i malo zabaviti - rekla je Elsa Schiaparelli netom prije smrti 1973., sažimajući u jednoj rečenici svoju modnu karijeru koja je trajala gotovo tri desetljeća, od kraja dvadesetih godina prošlog stoljeća do početka pedesetih. Njene najpoznatije kreacije to i dokazuju. Riječ je o haljini i fascinatoru s motivom jastoga, kaputu s džepovima nalik na ladice, šeširu u obliku salonke, sakou s motivom usana, rukavicama s izvezenim noktima, brošu u obliku velikog kukca, sunčanim naočalama s okvirima ukrašenima pernatim trepavicama... koje je dizajnerica kreirala nadahnuta umjetničkim pravcima nadrealizmom, dadaizmom i kubizmom, kao i radovima njihovih najpoznatijih predstavnika, a svojih prijatelja - španjolskih slikara Salvadora Dalija i Pabla Picassa, francuskog dramatičara i filmaša Jeana Cocteaua, američkog fotografa Mana Raya, francuskog slikara i kipara Marcela Duchampa, ruske književnice Else Triolet te britanskog dizajnera i ilustratora Cecila Beatona.
Te se kreacije, između 577 drugih atraktivnih modela, mogu vidjeti na izložbi "Shocking! Les mondes surréalistes d‘Elsa Schiaparelli" (Šokantno! Nadrealni svijet Else Schiaparelli) postavljenoj u pariškom muzeju Musée des Arts Décoratifs i otvorenoj do 22. siječnja sljedeće godine. Postava uključuje i slike, skulpture, nakit, parfeme, keramiku, postere i fotografije njezinih slavnih muza, kreacije kolega dizajnera Yvesa Sainta Laurenta, Azzedinea Alaïe, Johna Galliana i Christiana Lacroixa nadahnutih Elsinim radovima, kao i nekoliko komada odjeće Daniela Roseberryja, kreativnog direktora kuće Schiaparelli nastalima u čast njezine osnivačice koja je sebe voljela zvati "ambicioznom šivačicom".
Dizajnerica je rođena 1890. u Rimu, u obitelji imućnih talijanskih velikaša, intelektualaca, znanstvenika i erudita, no kako je to tada bio strogo muški svijet, Elsi je bio namijenjen život supruge bogatog ruskog poslovnog čovjeka kojeg su joj namijenili roditelji. No, ona je odlučila drugačije pa je nakon izlaska iz internata pobjegla u London gdje se s 24 godine udala za prevaranta, nadriliječnika i šarlatana Wilhelma de Kerlora. Nakon dekade lutanja od jedne do druge europske metropole, bijega pred suprugovim sudskim progonom, preseljenja u New York, rođenja kćeri Marije Luise Yvonne Radhe (buduće majke holivudske glumice Marise Berenson) te borbe s dječjom paralizom, Elsa Schiaparelli se, uz izdašnu novčanu pomoć majke, nastanjuje u mondenom dijelu Pariza gdje ubrzo postaje dijelom njegove umjetničke scene.
U želji da postane financijski neovisna, Elsa je prihvatila posao pomoćnice slavnog francuskog dizajnera Paula Poireta koji ju je nagovorio da, premda nije imala formalnu dizajnersku naobrazbu, otvori vlastitu modnu kuću. Schiap, kako su je od milja zvali prijatelji, predstavila je 1927., kad joj je bilo 37 godina, kolekciju pletenine s iluzionističkim, takozvanim trompe-l‘œil uzorkom - bijeli ovratnik s mašnom na crnom puloveru, koji je gotovo momentalno postao hit među tadašnjim damama iz visokog društva, a Elsu pretvorio u dizajnericu koja odijeva holivudske zvijezde, okrunjene glave te pripadnice svjetskog jet-seta.
Drugi svjetski rat je provela u New Yorku, a u Pariz se vraća nakon pobjede saveznika. No, kako više ne uspijeva vratiti staru slavu, kuću zatvara 1954. Tri godine kasnije pokreće novi, parfemski brend iz kojeg je nastala današnja modna kuća Schiaparelli koja je od 2007. u vlasništvu talijanskog biznismena Diega Della Vallea.