Više od trideset godina nakon što je prihvatio angažman u sapunici “Dallas”, američki glumac Patrick Duffy (62) vratio se liku Bobbyja Ewinga i sa starim kolegama, Larryjem Hagmanom i Lindom Gray , snimio pilot epizodu za novu verziju serijala koji ih je proslavio. Dok čeka odluku televizijskih producenata – krajnji rok je početak srpnja – Duffy uživa u ponovno zahuktaloj karijeri na početku sedmog desetljeća života. Nakon što je, naime, 1991. prekinuto snimanje “Dallasa”, glumačko utočište pronašao je u humorističnom serijalu “Korak po korak”, koji je uz kolegicu Suzanne Somers snimao čak osam godina, a ujedno je potpisao režiju 49 epizoda. Nakon toga uslijedilo je desetljeće u kojem je odigrao brojne uloge, no rijetke su bile zapažene, sve dok prije tri godine nije angažiran u najpopularnijoj svjetskoj sapunici “The Bold and the Beautiful”, koja mu je i vratila nekadašnju slavu. Duffy je jedan od rijetkih holivudskih glumaca koji je već četiri desetljeća u sretnom braku, s bivšom balerinom Carlyn koja je od njega starija deset godina i s kojom ima dva sina – Padraica (37) i Conora (32). Koliko mu supruga znači, vidjelo se i na 51. televizijskom festivalu u Monte Carlu, kamo je došao sam, ali u razgovoru za Gloriju nije propustio nekoliko puta istaknuti da su mu supruga i djeca najvažniji u životu.
Kakav je osjećaj vratiti se “Dallasu”? – Novu verziju snimili smo prije mjesec dana i uvjeren sam da će opet biti veliki hit. Kad se staro društvo okupilo, činilo mi se kao da smo zadnju epizodu snimili jučer, a ne prije dvadeset godina. Osjećam se ugodno u Bobbyjevoj koži i nadam se da će iz ovoga pilota nastati serijal, jer još mnogo toga možemo reći. Kako će se serijal nastaviti nakon dva desetljeća? – Prikazat ćemo iste ljude na istom ranču, ali dvadeset godina poslije. Naravno, baš kao i u stvarnom životu, neki su ljudi otišli, djeca su odrasla… To je najnormalniji nastavak priče o Dallasu.
Tko se od starih glumaca vratio u “Dallas”? – Za sada Larry Hagman, Linda Gray i ja, a ostali glumci su novi. Iskreno, neki čekaju s odlukom o povratku dok ne vide hoće li nova verzija biti uspješna.
U Hollywoodu se posljednjih godina pripremala i filmska verzija “Dallasa”. Jesu li i vama nudili ulogu? – Pročitao sam nekoliko verzija scenarija i svi su bili grozni. Nemoguće je u 120 minuta ispričati priču koja se inače rastegne na dvadesetak epizoda. Gledatelji “Dallasa” očekuju sapunicu, ljubavne veze, svađe, poslovne probleme i druga uzbuđenja. Kako to sve strpati u jedan film?
Kako ste uz glumačku karijeru – koju prate burni ljubavni zapleti, naravno, filmski i televizijski – uspjeli održati stabilan brak kroz 40 godina? – Obiteljski život me naučio da budem odgovorniji prema obvezama, jer znam da ne smijem naškoditi obitelji. Cijeli moj svijet podređen je životu sa suprugom i djecom. Obitelj je uvijek na prvom mjestu.
Znači li to da se uvijek savjetujete sa suprugom oko uloga? – Apsolutno. Svaka poslovna odluka je rezultat dogovora sa suprugom. Potkraj sedamdesetih nudili su mi uloge u pet serijala, pa smo pročitali sve scenarije, razgovarali o njima i onda je Carlyn predložila “Dallas”. Tko zna kako bi se razvijala moja karijera da smo izabrali neku drugu ulogu.
Je li supruga došla s vama u Monte Carlo? – Ne, ona je ostala na ranču u Oregonu, gdje bih i ja volio biti sada.
Vaš se ranč prostire na 243 hektara. Je li ga teško održavati? – Budući da ne uzgajamo stoku, dio pašnjaka iznajmljujemo. No, to ne znači da ljenčarimo. Naprotiv, svaki dan se nešto radi pa sam ponekad sretan što idem snimati “The Bold and the Beautiful” jer znam da ću se na setu moći odmoriti od posla. Prije sam na ranču provodio i devet mjeseci godišnje, no zbog novih glumačkih angažmana sad ću mnogo više vremena biti u Los Angelesu. Što se mene tiče, zadovoljan sam: ako nemam posla, uživam na ranču, a ako imam, uživam na setu.
Ako se ponovno počne snimati “Dallas”, hoćete li odustati od uloge u “The Bold and the Beautiful”? – Nadam se da ću moći u isto vrijeme snimati i “Dallas” i “The Bold and the Beautiful”, ali i dobiti još neku ulogu. Pravi sam radoholičar.
Jeste li zbog takvog radnog tempa potražili mir u budizmu? – Budizam mi je još davno približila predivna plavokosa balerina, koja je kasnije postala moja supruga. Tako sam u nju bio zaljubljen da bih pristao na svaki njezin prijedlog, mogla mi je reći da štujem toster ili postanem pripadnik obožavatelja volkswagena i ja bih vrlo rado sve to učinio. Tako je počelo, a sada, gotovo četrdeset godina kasnije, svakodnevno prakticiram budističke vježbe zbog toga što mi se sviđaju. Odgovaraju mi i pomaži mi da pronađem mir.
Meditirate li svaki dan? – Apsolutno, svako jutro. Imam ritual koji traje oko sat vremena, i koji nisam zaobišao nijednom u 39 godina. Nije stvar u tome da bez ikakve rezerve vjerujem u budizam, nego mi on zaista odgovara. Zadovoljan sam sobom i to mi je najvažnije. Rezultat je uvijek najvažniji. Ako nešto radite a ne vidite rezultat, onda ste glupi ako ne prestanete s tim.
Je li vam budizam pomogao da prihvatite gubitak roditelja, koje su dvojica pljačkaša ubila potkraj osamdesetih? – Naravno da mi je pomogao, ali mislim da je mnogo važnije bilo moje shvaćanje ljudskog života, a za to je važnije životno iskustvo nego vjera. Ja nisam izgubio roditelje već su oni umrli, baš kao što će i svi jednom umrijeti. Čovječanstvo bi bilo na dobitku kad smrt ne bismo prihvaćali kao tragediju, već kao normalan završetak svakog života.
Josip Jurčić