Danas je samo po sebi razumljivo da nas posjet stomatologu može uljepšati i pomladiti, ali nije uvijek bilo tako. Liječenje zubobolje nerijetko je ostavljao estetske posljedice zbog kojih smo se smiješili zatvorenih usta, radilo se o staromodnim krunicama čija boja privlači neželjenu pozornost ili o trajno narušenoj ljepoti osmijeha zbog izvađenih zuba. Stoga se tijekom posljednjih 20 godina pod okriljem dentalne medicine razvila djelatnost koja ispravlja nesavršenosti. Riječ je o estetskoj stomatologiji koja korisnicima diljem svijeta, uz malu pomoć medicine i znanosti, omogućuje pohvaliti se besprijekornom niskom bijelih, pravilno oblikovanih zuba. Potreba za blistavim osmijehom i pomlađenim izgledom glavni je razlog zbog kojeg su estetski zahvati u stomatologiji prerasli u moćnu industriju sa značajnim gospodarskim rastom: 3,2 milijarde dolara ostvarenih prije deset godina prerasle su tijekom 2016. u vrtoglavih 12,9 milijardi dolara.
Suvremene elegantne porculanske krunice, zubni implantati s doživotnom garancijom te blistave zubne ljuskice kakve imaju i holivudske zvijezde doimaju se nestvarno u odnosu na nekadašnju praksu.
Iskorak prema inovativnim rješenjima u estetskoj stomatologiji omogućilo je korištenje titana u medicini 50-ih godina prošlog stoljeća.
Danas je uobičajen materijal pri izradi zubnih implantata s doživotnom garancijom, no prije tog otkrića estetska stomatologija gotovo da nije postojala. Dakako, oduvijek je bilo pokušaja da se izrade funkcionalni umjetni zubi, no izgled su odudarali od prirodnih.
Priča o tome kako se razvila estetska stomatologija počinje u drevnom Egiptu. Na nadgrobnoj ploči pisara i liječnika Hesi-Rea iz 2600. godine prije naše ere uklesan je natpis - najveći od onih koji su se bavili zubima - što dokazuje da je bio jedan od prvih stomatologa u povijesti. Liječenje zuba podrazumijevalo je vađenje kad nisu pomagali ljekoviti pripravci nakon čega su se imućnim pacijentima izrađivali nadomjesci od plemenitih metala i bjelokosti. Najdosjetljiviji drevni narod u Europi po pitanju izrade zubnih pomagala bili su Etruščani. Arheološki nalazi dokazuju da su od 1000. do 400. godine prije naše ere koristili zlatne trake s umjetnim zubalima koje su se pričvršćivale za zdrave zube, a od tih pomagala nastali su današnji mostovi. Kad su ih pokorili i asimilirali Rimljani, preuzeli su i poboljšali njihova otkrića: zlato više nije služilo samo za izradu mostova nego su se njime učvršćivali klimavi zubi. Kako manje privilegiran društveni sloj ne bi bio zakinut, autor knjige o liječenju "De medicina" Aulo Kornelije Celzo dosjetio se popunjavati zube mješavinom tkanine i olova, a utiskivao ih je pincetom.
U drevnoj Kini šupljine u zubima ispunjavale su se amalgamom, slitinom srebra s kositrom i živom, a najvažnije im je bilo spriječiti bolesti preventivnim korištenjem ljekovitih pripravaka.
Drevni Maje u desni su umetali komadiće školjki. Vjerovali su da su zubi dragocjenost pa su ih ukrašavali dragim kamenjem, što podsjeća na današnju praksu umetanja dijamanata u zube.
U Europi se ništa bitno nije mijenjalo još od Rimskog Carstva. Stomatologija u srednjem vijeku nije postojala, zubi su se liječili vađenjem, a umjetna zubala rezbarila su se od bjelokosti morževa i pričvršćivala uz pomoć traka od plemenitih metala. Renesansa je nagovijestila znanstveni preokret i na tom području.
Veliki Leonardo da Vinci prvi je opisao oblik i točan broj ljudskih zuba dok je za njegova života u Leipzigu objavljena prva knjiga u kojoj se spominje dentalna medicina.
Početkom 18. stoljeća Pierre Fauchard, utemeljitelj suvremene stomatologije, objavio je priručnik "Zubar kirurg": izdvojio ju je kao posebni dio medicine i omogućio joj samostalni razvoj. No, pravi procvat estetska stomatologija doživjela je tek sredinom 20. stoljeća kad su na sveučilištu Cambridge počela istraživanja o korištenju komora od titana u medicini. Švedski kirurg ortoped Per Ingvar Branemark prvi ih je ugradio u kosti i otkrio da ih nakon ugradnje ne može ukloniti. Srasle su oko novog materijala (što nije uspjelo nikome prije njega), a danas se taj pojam naziva oseointegracija. Trebalo je proći još nekoliko godina istraživanja sve dok prvi pacijent s urođenom deformacijom čeljusti 1965. nije dobio zubne implantate sa svrdlima od titana koji su omogućili prirodnu funkcionalnost čeljusti, izgledom nisu odudarali od prirodnih, a trajali su do kraja života.
Kad je otkriveno u drugoj polovici prošlog stoljeća kako koristiti titan u ordinacijam (lagan, izuzetno kvalitetan i otporan materijal), počinje uzlet estetske stomatologije. Izrada zubnih pomagala i implantata u međuvremenu je toliko napredovala da za njihovu ugradnju danas znamo samo mi i naš zubar. Osmijeh je blistav, izgled privlačan i pomlađen, a najbolje od svega je činjenica da uz malu pomoć znanosti i medicine zadovoljstvo zbog "novog ja" traje cijeli život.
Zanimljive eksponate iz povijesti zubne medicine možete dodatno istražiti ovdje.