Zemlja fantastičnih prirodnih i povijesnih ljepota. Ovo je epitet koji su Hrvatskoj pripisali brojni turisti, svjetski magazini, ali i njeni stanovnici. Te silne pohvale nisu, dakako, došle bez pokrića. Prekrasni nacionalni parkovi, sunčani otoci, more sjajnije od zjenice najljepšeg oka i građevine koje u svojim temeljima nose povijest prijašnjih civilizacija, samo su neke znamenitosti koje krase lica domaćih razglednica. Mjesta poput Plitvičkih jezera i Dubrovačkih gradskih zidina već su toliko puta obišla svijet da su nekima postala sinonim za tu malenu zemlju koja na mapi nalikuje ptici raširenih krila. No, u Hrvatskoj se uvijek nešto novo može otkriti, bilo to pod zemljom, među stablima stoljetnih šuma ili u stijenama moćnih planina. Iako, postoji jedan pogled na ovu zemlju koji je do sada bio ekskluzivan za malene, i malo veće, stanovnike plavoga neba. To je, pogađate, pogled iz zraka, ali uskoro počinje emisija u kojoj će se po prvi puta otkriti kadrove koji su ptice i oblaci do sada sebično čuvali za sebe.
Svjetski poznati National Geographic uključio je Hrvatsku u treću sezonu zadivljujuće i prestižne dokumentarne serije Europa iz zraka. Kao što i samo ime kaže, ova emisija vodi gledatelje na neponovljivo putovanje zrakom, nudeći im jedinstveni uvid u to kako su tradicija, inženjering i prirodne znamenitosti pomogle oblikovati kontinent, pomažući oslikati dinamičan portret regija i ljudi koji su ih očuvali.
Prva epizoda nove sezone je upravo o Hrvatskoj, što je velika čast za jednu zemlju od samo četiri milijuna stanovnika s obzirom na to da je na listi prioriteta epizoda stavljena ispred Irske, Norveške, Portugala, Islanda i Švicarske. Više od 180 milijuna gledatelja samo iz Europe vidjet će kako je teklo povijesno spajanje Pelješkog mosta, gdje se skrivaju moćni orlovi u Hrvatskoj te kako izgleda čišćenje stijena na Paklenici, jedan od najopasnijih poslova u zemlji.
Kako bi dobili dojam o ljepotama koje će biti prikazane u emisiji, razgovarali smo s nekoliko aktera koji su sudjelovali u izradi epizode te kroz razgovor s njima otkrili nove, fantastične detalje o Stonskim zidinama, Amfiteatru u Puli te lovu na istarske tartufe.
Pa, krenimo.
Putovanje nas prvo vodi ka jugu, u podnožje malenog grada koji čuva monumentalni obrambeni sustav koji je po veličini odmah iza Kineskog zida. Riječ o Stonu i njegovim zidinama dugim 5,5 kilometara. Izgrađene u 14. stoljeću, ti bedemi su u ono vrijeme slovili kao najveći fortifikacijsko-urbanistički pothvat ondašnje Europe, a danas drže titulu drugih najvećih zidina na svijetu. Njihove zadnje kule ne mogu se okom vidjeti s ulica dalmatinskog grada, dok kamene "ruke" sežu duboko u srce Prevlake Pelješac te se skrivaju među zelenim krošnjama planine. Istinska moć ovih zidina dobije se tek pogledom iz zraka kada se vidi masivna površina koju su morale štititi od razbojnika i osvajača.
Iznenađujuće, ovaj masivni lanac zidina je dugo godina bio u debeloj sjeni razvikanih Dubrovačkih zidina, kaže nam Dalia Ficović Franušić (49), lokalni turistički vodič i profesorica engleskog u Osnovnoj školi Ston.
- Za Stonske zidine znalo se u lokalnim okvirima, no ne može se reći da su bile jako poznate širom Hrvatske. Počele su se obnavljati prije 18 godina kada je brigu preuzelo Društvo prijatelja dubrovačke starine – ističe Ficović Franušić.
Do tada, zidine su bile prepuštene kiši i suncu, a njihovim drevnim kamenjem koračali su samo mještani željni izazova koji su samostalno istraživali 41 kulu i 6 tvrđava. No, od 2009. godine su Stonski bedemi otvoreni za posjetitelje koji mogu obići dva kilometra obnovljenih zidina, kao i utvrdu Kaštio.
Što se, pak, tiče blaga kojeg su bedemi čuvali, to nije zlato ili srebro. Ne, Stonske su zidine čuvale jednu od dragocjenosti koja je uzdignula Dubrovačku Republiku do ondašnje pozicije moći. Riječ je o soli, najvažnijem konzervansu prijašnjih vremena koji je toliko bio na cijeni da se plaćao čistim zlatom.
- Možete zamisliti koja je u to vrijeme bila vrijednost soli kada su Dubrovčani dignuli zid oko Stona samo kako bi zaštitili tadašnje solane od osvajača – priča nam Ficović Franušić.
Posebnost ovoga kraja jest što se način branja soli ne mijenja već četiri tisuće godina te se očuvao sve do danas. Ne koriste se nikakve tehnologije već se sve odvija uz pomoć mora, sunca i vjetra te ruku vrijednih ljudi. Sol se, naime, dobiva postupkom isparavanja morske vode u velikim plitkim bazenima solane, a sezona berbe i proizvodnje soli traje u ljetnim mjesecima, točnije od travnja pa sve do listopada. Dio tog nevjerojatnog procesa moguće je vidjeti iz do sada neviđenog kuta u emisiji Europa iz zraka, kada marljivi radnici velikim metlama nose bijelo zlato koje se nekada štitilo ogromnim zidinama.
S južnih monumenata selimo se na sjever, točnije u Istru gdje se nalazi jedna od najpoznatijih i najljepših povijesnih građevina u zemlji. Riječ je, naravno, o pulskom Amfiteatru, najvećem je i najsačuvanijem spomeniku antičkog graditeljstva u Hrvatskoj. Pulski se amfiteatar stavlja uz bok Koloseju u Rimu, Areni u Veroni, amfiteatrima u Pompejima, Nimesu i Arlesu u Francuskoj i El Džemu u Tunisu te po veličini zauzima 6. mjesto među rimskim amfiteatrima na svijetu, a i jedini je primjerak čija su sva tri rimska arhitektonska reda u potpunosti očuvana.
Pulska Arena je itekako poznata hrvatskoj, kao i svjetskoj javnosti. U njoj su nastupili poznati pjevači Luciano Pavarotti i Eros Ramazzotti, kao i bend Foo Fighters, a na ostacima nekadašnjeg gladijatorskog borilišta održale su se brojne manifestacije, pa čak i hokejaške utakmice. Uz to je i poznato turističko odredište koje svake godine posjeti tisuće posjetitelja i upravo oni mogu osjetiti veličinu te moć antičkog stadiona koji je u drevnim danima znao ugostiti 20.000 ljudi.
Pogled iz zraka otkriva, pak, jednu novu dimenziju ove povijesne građevine.
Uzdižući se na vrh vanjskog zida od vapnenca visokog 32 metra, dronovi National Geographica otkrivaju tajanstvene pukotine u blokovima.
Darko Komšo, ravnatelj Arheološkog muzeja Istre, vjeruje da su uzrok zahrđale željezne šipke koje su postavili izvorni rimski graditelji da vode svaki blok na mjesto. CGI tehnologija otkriva kako je ova genijalna metoda osigurala savršeno poravnanje blokova za veliku čvrstoću i dugovječnost.
No, to nije sve, dronovi otkrivaju da je arena bila opremljena sofisticiranim sustavom odvodnje, čak i boljim od većine modernih verzija. Komšo otkriva da se građevina nalazi u podnožju brda i da se bez ovog najsuvremenijeg dizajna možda ne bi održala za buduće generacije.
- Nama je žao da turisti ne mogu ući u kanale koji se nalaze ispod amfiteatra. Ulazak je dopuštan do podzemne prostorije gdje su prije boravili gladijatori, a u kojoj je sada stalni postav izložbe "Maslinarstvo i vinogradarstvo Istre u antici". U uske, slivne kanale koji su u sustavu zbrinjavanja slivnih voda ulaze specijalizirane osobe, no i oni otkrivaju jednu posebnu priču jer je kroz njih moguće ući na istočnom dijelu i spustiti se kroz amfiteatar pa u stotinjak metara udaljeni Valerijin park – priča Komšo.
Važno je naglasiti kako pulska arena nije sto posto očuvana. Naime, dolaskom kršćanstva u Rimsko carstvo došlo je do zabrane gladijatorskih borbi u svim amfiteatrima, čime se tu kolosalne građevine izgubile svoju primarnu svrhu. Neke su potom prenamijenjene u mjesto za život, druge su služile kao ogromna okupljališta, dok su one najnesretnije prepuštene nemilosrdnom zubu vremena. Što se tiče pulskog koloseuma, on je pretvoren u kamenolom iz kojega se izvlačio kamen. O tome koliko je materijala izvučeno iz amfiteatra najbolje govori podatak da je arena nekada imala dva plašta od kojih je jedan potpuno maknut, odnosno izvučen te iskorišten za gradnju kuća i zidina. Komšo pretpostavlja da je izvezeno barem desetak tisuća kubnih metara kamena.
Prije je tako bilo moguće doći do najviše točke u amfiteatru – sjeverozapadne kule, no sustav stepenica nije bio siguran za posjetitelje pa je isti uklonjen. No, Komšo ističe kako imaju u planu rekonstruirati vanjsko stubište kako bi se otvorila mogućnost uspona do vrha. Nažalost, proći će još neko vrijeme prije nego li taj projekt zaživi, no do tada posjetitelji mogu vidjeti kako kula izgleda kroz oči drona National Geographica.
Glavnu riječ u ovoj potrazi vode upravo te dvije četveronožne dame koje svojim oštrim njuhom pronalaze skriveno blago u šumskom rahlom tlu.
- Pas traži tartuf jer ga želi pojesti – smije se Mirjana. Kako kaže, u dresuri ih nauče da zavole tu deliciju pa ih psi traže za sebe, a posao je lovca da stigne do tartufa prije psa te ga potom nagradi za dobro odrađeni posao. Što se tiče same dresure, postoji više načina. Kotigina kolegica iz Njemačke koristi plastične kutijice od kinder jaja te u njih sakrije tartuf tako da psi ne mogu doći do poslastice već za pronalazak dobiju pseći kolačić. Kotiga se, pak, odlučila za jedan drugačiji pristup. Ona u zemlju zakopa sir s tartufima ili kruh natopljen u ulju s tartufima pa objašnjava psu gdje ga treba pronaći s time da ga pokušaju naučiti da ga ne pojede pri pronalasku.
Naravno, nisu psi jedini bitni faktor u lovu. Potrebno je tu i znanja te iskustva, a Kotigi to ni najmanje ne manjka.
Ona i suprug Miroslav već 30 godina imaju firmu „Miro Tartufi”, s time da oboje potječu iz obitelji tartufara. Kotiga je ispočetka radila kao medicinska sestra, dok je njen muž bio strojarski tehničar u jednom državnom poduzeću, no 1991. godine su otvorili firmu i počeli se profesionalnije baviti tartufima. I nisu požalili.
- Svaki dan idemo u tartufe. Imamo organiziranu turu za turiste gdje ih vodimo u lov te im ulov pripremimo za obrok. No, uz to, idemo i samostalno u potragu te znamo biti u šumi po tri ili četiri sata, iako ima i onih koji idu i po 8 sati – navodi Kotiga.
U jednom danu, kaže, može se naći 100 grama, a nekad i po pola kilograma. Pravila nema jer, veli, to je isto kao i kod ribara – nikad se ne zna koliko ribe će taj dan uloviti u mrežu. Naravno, prije su ulovi bili puno veći. Kotiga kaže kako su se njen otac i susjed znali vratiti s 15 kilograma tartufa, no da to danas više nije moguće. Ljudi u šumi je, jednostavno, previše. Upravo zato je ovaj lov tako veliki doživljaj jer nitko ne može garantirati da ćete nešto pronaći, što samo donosi još više veselja kada se pronađe dio bijelog ili crnog blaga ispod rahle zemlje.
Ovaj kraj krije još jedno veliko priznanje. Upravo je u Istri izrastao jedan od najvećih ikad ubranih tartufa na svijetu, težak oko 1,31 kg. Pronašli su ga ugostitelj Giancarlo Zigante i njegova kujica Diana 2. studenog 1999. godine nedaleko od Buja te je uvršten u znamenitu Guinnessovu knjigu rekorda kao najveći dotad nađeni tartuf na svijetu. Ziganteov bijeli tartuf, nazvan Millenium, mogao je na tržištu postići cijenu zlata, ali njegov vlasnik je za njega imao drugačije planove - pripremio je veliku feštu u mjestu Livade gdje je tartuf pronađen te ga poslužio svim okupljenim gostima.
Svi oni koji nikada nisu bili u lovu mogu dio atmosfere vidjeti u novoj sezoni fantastične dokumentarne serije Europa iz zraka koja će se 19. rujna u 22 sata prikazivati na National Geographicu. Kao što smo već rekli, Hrvatska je dobila tu veliku čast da svojim ljepotama otvori treću sezonu, no taj dan je poseban iz još jednog razloga za Lijepu Našu. Naime, po prvi puta ikada Hrvatska će dobiti "svoj" dan na National Geographicu, što je uspjeh koji je prije toga ostvarilo samo nekoliko država. Uz emisiju Europa iz zraka emitirat će se još dvije emisije povezane s Hrvatskom – Gordon Ramsay: Neistražene kuhinje i Unutar tvornice: Automobili iz snova. U prvoj emisiji svjetski poznati kuhar Gordon Ramsay otisnuo se u prekrasnu Istru gdje je s našim poznatim chefom Davidom Skokom istraživao tajne Jadranskog mora, ganjao koze i magarce, a dva vrsna kulinarska znanca su čak i odmjerili snage u kuhinji. Nadalje, izuzetno popularna emisija Unutar tvornice posvetila je epizodu jedinom hrvatskom proizvođaču električnih automobila Rimac automobili i njihovom električnom bolidu C_Two, osobnom autu bržem od Formule 1, koji je oduševio svijet. Prema rasporedu, prvo u 21 sat kreće Gordon Ramsay: Neistražene kuhinje, zatim u 22 sata Europa iz zraka te u 23 sata Unutar tvornice: Automobili iz snova.
Stoga, odvojite si tu večer i saznajte na koji način će Hrvatska biti predstavljena svijetu.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studia Hanza Medije i National Geographica.