U novije vrijeme klasične se žbuke sve više zamjenjuju sintetičkim (silikatnim žbukama). Još neke od čestih izrada su fasade od kamena, drveta te aluminijskih panela, eternit fasade, fasade od kerrocka...
Demit fasada najviše se koristi za obiteljske kuće, a sve se češće izvode fasade od drveta, ali i keramike te raznih betonskih prefabrikata tipa "edil leca" i deko kamen.
Kvalitetna žbuka mora omogućiti isparavanje vlage iz doma prema van, a s druge strane spriječiti ulaz kiše i vlage u unutrašnjost. Žbuka mora biti elastična da bi izdržala sve fizikalne stresove koji nastaju pri ekstremnoj promjeni temperatura (pucanje). Svaka pretjerana štednja na materijalu i nestručno rukovanje može rezultirati velikom štetom.
Što se tiče načina na koji se nanosi fasada, razlikujemo fasadu s ventilacijom ili bez nje. Riječ je o fasadi bez stražnje ventilacije, žbuka se nanosi na toplinski izoliranu nosivu ploču usko priljubljenu uz sam zid. Za fasadu sa stražnjom ventilacijom nosivu ploču treba staviti na konstrukciju od letvica, a između zida i ploče postaviti dodatni izolacijski sloj koji služi kao tampon između ploče i zida i dodatno poboljšava termička svojstva kuće. Za vrhunsku toplinsku izolaciju s vanjske se strane provodi toplinski sloj koji će se protezati cijelom dužinom fasade.
Pri odabiru završne žbuke osim visine i namjene objekta, važno je obratiti pozornost na tip podloge i željeni izgled. Što se tiče boja, svaka ima označen koeficijent odbijanja svjetlosti. Što je ta vrijednost niža, niže je i odbijanje svjetlosti. Nijanse s koeficijentom ispod 30 posto ne preporučuju se za termofasadu.
Više o gradnji kuće pročitajte u članku - GRADNJA KUĆE OD TEMELJA DO KROVA
