Koncept “second home” vezan je ponajprije uz želju za novim načinom života, u novim uvjetima; prirodnijim, zdravijim, povezanim s lokalnom sredinom, obitelji i okolišem.
U proteklo vrijeme imati vikendicu pokazalo se kao dobitak na lotu, naročito ako je ona dobro opremljena pa se u njoj, odnosno u prirodi, mogao provesti period mjera izolacije. No, sve je više ljudi vikendice i prije koristilo kao paralelne domove ili second home. Prema definiciji, second home bi bilo mjesto u kojem se provodi dosta vremena, ali u kojem se službeno ne živi. Vikendica je kuća ili apartman koji netko posjeduje uz svoj glavni dom i koji koristi za praznike i odmore. Međutim, sada govorimo o vikendicama u prirodi koje se u ukupnom godišnjem broju dana korištenja gotovo preklapaju s boravkom u stanu ili kući u gradu.
Kao što su i prije pandemije, razvojem tehnologije, mnogi već imali mogućnost za rad od kuće, odnosno za rad od gotovo bilo gdje, tako sve više ljudi, globalno gledano, može svoj posao obavljati i iz vikendica. To je dovelo i do redefiniranja pojma vikendice kao mjesta samo za vikende i praznike. Paralelni dom ili nova vikendica, prema tome, mora biti - spojena na internet!
Prisjetimo se što je 60-ih, 70 ih i 80-ih godina u SR Hrvatskoj u doba Jugoslavije bila kuća za odmor i relaksaciju. U “Knjizi o jugu” Jurica Pavičić pod naslovom “My Own Vikendica” piše: “Za građansku klasu ona je bila znak obnovljene samosvijesti nakon poratne otimačine imovine. Za radništvo simbol uspjeha u životu. Za gastarbajtere pokazni poligon bogatstva. Za kulturu koju su ‘rumen zore’ i ‘maljčiki’ iščupali sa sela vikendica je bila način da se vrati zemlji, điranju, pomidoru i raštiki, ali sada u fuziji s novom, društveno promoviranom kulturom kupanja i plaže”.
U zadnjim desetljećima mnoge morske vikendice, koje to još nisu bile u prošlom sistemu, pretvorene su u apartmane koje u vrhuncu turističkog ljetnog perioda vlasnici, koji nisu nužno umirovljenici, niti ne koriste. A one koje su “preživjele” ili one nove uglavnom se nalaze na kontinentu. Budući da se u zadnje vrijeme sve više vikendica koristi kao paralelni dom, pitamo arhitekticu Jadranku Polak po čemu se, prema njenom mišljenju, razlikuju od “običnih vikendica”.
- Second home, po meni, razlikuje se od vikendice u načinu korištenja. Dok se vikendica koristi pretežito, kao što kaže i naziv, vikendom i služi bazično odmoru, second home, opet kaže naziv, koristi se kao drugi dom u dužim periodima i organiziran je sa svim sastavnicama primarnog stanovanja, a to uključuje i rad, iako ne nužno - odgovara J. Polak, vlasnica prekrasne vikendice u Gorskom kotaru, male, ali dovoljno velike i funkcionalne.
Okolnosti karantene te iznenadna primoranost na rad od kuće, dodaje Polak, pridonijele su prisilnoj digitalizaciji, koja daje dodatan smisao pojmu second homea.
- Ako smo taj oblik rada mogli ostvariti sada, nema razloga da se on ne proširi i ne razvije, u oblastima koje to podnose, a to znači i demontažu radnog mjesta kakvo smo poznavali. Dakle, raditi dio godine iz drugog, odnosno paralelnog doma meni se čini apsolutno prihvatljivim. Takva je situacija definitivno luksuz koji nije uvijek dohvatljiv, ali i ne predstavlja svakome ultimativnu želju - smatra ona.
Pitamo Jadranku Polak za savjet kako urediti paralelni dom/vikendicu, odnosno što treba izbjegavati kod njenog opremanja.
- Uređujući takav dom posve mi je neprihvatljivo, a bilo je uobičajeno za uređenje nekadašnjih vikendica, pretvoriti ga u skladište rashodovane opreme svih vrsta, od Obodin hladnjaka do ultrapas kuhinje, i na kraju sve to kompletirati starom odjećom koju je šteta baciti!? Kod mene prolazi novo, jednostavno, nepretenciozno, estetizirano unutar mojih gabarita, što za svakoga znači nešto drugo. Oblikovanje takve kuće pretvoriti u pokazni poligon bilo čega, a pogotovo bogatstva, punokrvna je besmislica - odgovara.
Zato sve vezano uz second home estetiku, dodaje J. Polak, treba biti “2 x plain and simple”, to jest dvostruko običnije i jednostavnije nego u primarnom stanovanju, što nikako ne znači estetsku bezidejnost. Prvo po važnosti je osmisliti povezanost s vanjskim prostorima jer oni u pravilu čine bitnu razliku.
- Ipak, čini se da je posjednički odnos prema nekretninama za nove generacije out jer se danas ulaže u doživljaje, a ne u kvadrate. Sviđa mi se to - kaže J. Polak.
To, naravno, znači i da ima sve više onih koji vikendicu kao second home iznajme, dakle na period duži od vikenda ili tjedna. Takvih je primjera bilo i ranije, da netko unajmi vikendicu na tri mjeseca, tijekom jeseni/zime, dok završava neki veći projekt koji može obaviti izvan ureda.
Vrijeme mjera izolacije arhitekt Ante Vrban proveo je u svojoj poznatoj vikendici u Jadriji kraj Šibenika.
- Jadrija je zapravo moj pravi dom, u koji odlazim više puta godišnje i punim baterije, nekad i samo na dan... Uvijek kad imam prekretnice u životu na Jadriji si posložim stvari u glavi i napravim plan. Ovo vrijeme u kojem danas živimo je promijenilo sve što smo uzimali zdravo za gotovo. Pokazalo se da možemo raditi od bilo kuda, ali i koliko nepotrebnih stvari imamo oko sebe - kaže Vrban i dodaje da uz dovoljno jak internet virtualno možete biti svugdje.
I on pri uređenju second homea savjetuje - jednostavnost u svemu.
- Neka to bude mjesto u kojem ste slobodni i potpuno drugačije od onog u kojem službeno živite. Puno se manje stvari koristi u paralelnom domu. Stanje svijesti, kad se dođe na to mjesto, se promijeni i opustimo se. Na to utječe priroda, naravno. Orijentirajte se na van, a unutra pojednostavite sve - rekao je Vrban, kojem je na Jadriji dnevni boravak od svibnja do kraja rujna vani.
Arhitektica Iva Pauzar i njen Studio PI rade trenutno na projektima nekoliko vikendica, od kojih su neke planirane za duže korištenje, ne samo vikendom i praznicima.
- Vikendice su obično objekti koji pri samom spomenu asociraju na mjesto odmora, regeneracije i bijega od svakodnevice, gdje se otkačiš od svakodnevnih alata rada. U ovom periodu karantene, koji još uvijek nije iza nas, takva mjesta su savršena izolacija, pa i bijeg od stvarnosti. Većina nas je provela dane u karanteni u gradovima, van radnog mjesta, ali je nastavila s ‘normalnim’ životom, dok su nekima vikendice ili Airbnb smještaji bili mjesta gdje se mogli odmaknuti od epicentra stresa, ‘normalnije’ živjeti, a neki su ondje i nastavili raditi - kaže Iva Pauzar.
Ne treba, smatra ona, puno da vikendica postane privremeni, ekstenzivni ili novi dom. Pretpostavlja se, dodaje, da pri opremanju takvog ambijenta korisnik stvori osnovne uvijete za boravak, pa i za rad.
- Sam prostor ovisi o pojedinačnim potrebama svakog korisnika. Boravak u privremenom domu ne samo da opušta, nego i reducira sve ljudske resurse, mogućnosti i izbore, što nam svima povremeno treba. Limitiranje mogućnosti nam olakšava donošenje odluka jer se moramo zadovoljiti onime što imamo, a samim korištenjem takvog prostora potiče se i kreativnost jer se bolje fokusiramo na bitne stvari i prioritete - kaže Iva Pauzar.
U kontrastu s ne tako davnim vremenom neograničenog izbora i obilja, ovakve situacije, baš kao i takvi prostori, zaključuje ona, daju novu dimenziju skromnosti i prizemljenja, novi kontakt sa samim sobom. Čak i kada su atraktivno uređene - vikendice su uglavnom gabaritima skromnije, znače povratak prirodi i iskonskom.
U tom je smislu još nešto kod vikendica, ovih dana, bilo bitno - odvojenost od gradova, kao mjesta u kojem živi više ljudi na malom području. Međutim, za one koji su naviknuti na život u gradu nije se uvijek ni lako na duže razdoblje odviknuti od prednosti njegove infrastrukture. Kod vikendice kao paralelnog doma zato je bitna i dobra organizacija, primjerice prehrane, po mogućnosti u suradnji sa susjedima koji proizvode domaću hranu, ali i sadnja bilja, voća i povrća u vlastitom vrtu. Arhitekt Marko Brajović, koji je odrastao u Rovinju, a karijeru je stvorio u Brazilu, gdje ima svoj Atelier Marko Brajovic u São Paolu, s obitelji dane izolacije provodi u vikendici u Atlantskoj šumi, bogatoj florom i faunom.
- Klasična vikendica je vezana uz određeni povijesni moment raskoši, i nema mnogo veze sa sadašnjicom. Danas, različiti formati “sharinga” i digitalnih platforma najma, omogućavaju nova iskustva kratkoročnog bivanja i fleksibilnost putovanja. Koncept “second home” vezan je uz želju za novim načinom života, u novim uvjetima; prirodnijeg, zdravijeg, povezanog s lokalnom sredinom, obitelj i okolišem. “Second home” je zapravo život koji želimo i kojem težimo - objasnio je Marko Brajović.
Njihova kuća u tropskoj šumi od 130 kvadrata, koju je sam projektirao, nastoji biti samoodrživa. Pitamo ga za savjet kako urediti paralelni dom u šumi.
- Pripremite “second home” kao “first home” jer je on mjesto gdje realno želite živjeti - odgovara.
Za osobu koja je poslom vezana za ovakvu lokaciju bitna je, kaže, dobra internet mreža, dok se na ostalo čovjek prirodno adaptira.
Što ste naučili zadnjih mjeseci, što je to bitno za opstanak u kući u šumi?
- Naučiti osnovne stvari vezane uz regenerativni proces življenja, odnos s prirodom i njenim bogatstvima te odnos sa susjedima - kolektivom uz izmjenu znanja i talenata. Zahvalnost i strpljenje - odgovara Brajović.
