Željka Jelić Blatančić, 42-godišnja pravnica iz Slavonskog Broda, gaji strast prema novim mjestima, putovanjima i ljudima, stoga ne čudi što je uvijek hrabro i odvažno kretala u nove životne izazove. Prvo je nakon završetka studija ostala živjeti i raditi u Osijeku, zatim se preselila u Zagreb, a odatle je sa suprugom otišla u München. Sedam godina poslije iz obiteljskih se razloga odlučila vratiti u rodni Brod, a trenutačno radi u jednoj tvrtki koja većim dijelom posluje na njemačkom jeziku. Većinu svojeg slobodnog vremena posljednje dvije godine provodi na obiteljskom imanju u Šušnjevcima, malom selu pokraj Slavonskog Broda.
- Čovjek se iznenadi kad shvati da fizički poslovi poput košenja trave itekako doprinose unutarnjem miru - kaže sa smiješkom.
Nakon 13 godina života u gradovima poput Zagreba i Münchena, pojašnjava, godi boravak u prirodi i osami.
- Godina povratka iz Njemačke, 2020., bila je obilježena koronavirusom te je putovanje i kretanje bilo ograničeno. Tražili smo svaku priliku pobjeći na selo. Najprije smo tražili komad zemlje u okolici Slavonskog Broda koji bi bio naša mala oaza mira u koju bismo se mogli povući vikendom i poslije radnog vremena. Kako nismo našli ono što je odgovaralo našim željama, moj otac se ponudio prepustiti nam dio zemljišta u Šušnjevcima - priča Željka Jelić Blatančić, dodajući kako se cijela obitelj, raseljena po Hrvatskoj i inozemstvu, nekoliko puta godišnje sastajala na tom imanju.
Na njemu su se nalazili voćnjak površine 13.500 kvadrata, jezerce, mala vikendica i pomoćna građevina koja je bila zatrpana svim stvarima za održavanje voćnjaka. Kako je obitelj Blatančić na tom imanju željela proslaviti povratak u Hrvatsku i jedan rođendan u obitelji, javila se ideja o uređenju prostora za proslave.
- Tijekom 2021. godine legalizirali smo vikendicu i pomoćnu zgradu koja je bila u roh-bau izvedbi. Prilikom uređenja misao vodilja bila je zadržati prvobitni oblik zgrade jer smo željeli da izvana bude prepoznatljivo da je to bila pomoćna zgrada i ostava, a da unutrašnjost bude iznenađenje - kaže Željka Jelić Blatančić.
Građevina se prvobitno sastojala od dvije prostorije otprilike iste veličine. Pregradni zid su srušili kako bi dobili što veći zajednički prostor, a onda pregradili dio u kojem će biti smještena kuhinja te dio za dva sanitarna čvora.
- Željeli smo da ulaz u kuhinju bude neovisan o ulazu u prostor za proslave tako da smo sa svake bočne strane predvidjeli pomoćna vrata. U prostoru za proslave proširili smo postojeće otvore za prozore i dodatno napravili dva otvora kako bi u prostoru bilo što više svjetla. Iako sitnica, jedan detalj mi je osobno jako drag. Naime, u prvotnoj ostavi svojedobno je otac postavio željeznu tračnicu koja mu je služila kao pomoć kod dizanja teških tereta, a koja je povezivala bočne zidove. Tu tračnicu smo ostaviti kao podsjetnik na to kakav je prostor bio prije. Dobro smo je očistili, prebrusili i premazali sredstvom za zaštitu od hrđe. Kada ljudi uđu u prostor, zanimljiv im je taj detalj jer se čovjek ne susreće često s tračnicama u zatvorenim prostorima - napominje.
Dodaje kako su se kao veliki ljubitelji toplih boja i prirodnih materijala odlučili za osam masivnih drvenih stolova koje je ručno izradio lokalni majstor.
- Napravljeni su od trešnjina drva koje je prije uređenja bilo skladišteno u tom prostoru. Postolja za umivaonike u toaletima su također drvena i obradio ih je isti majstor. Da bi dobili istu boju kao i kod stolova, premazali smo ih prvo lanenim uljem pa tek nakon višednevnog sušenja lakom na bazi vode. Sve što smo se usudili, radili smo sami, a ono što nismo, prepustili smo majstorima. Tako je brat, koji ima svoju vodoinstalatersku tvrtku, sa svojim dečkima iz Čakovca radio vodoinstalaterske radove, a kum iz Broda je odradio elektroinstalaterske radove - kaže, dodajući kako su upravo završeni radovi i na pečenjari ispred prostora za druženje.
Uređivali su i vikendicu. Prizemlje, zamišljeno kao mala konoba, sastoji se od dvije prostorije: u veću, površine 22 kvadrata, smjestili su malu kuhinju i drveni stol za osam osoba, a manja, od šest kvadrata, ima funkciju ostave.
- Tu se nalazi i nadstrešnica s pecarom, površine 17 kvadrata. Na toj terasi, koja je jedina bila cijelo vrijeme u funkciji, događala su se sva obiteljska okupljanja. Na njoj se nalazi stari hrastov stol s klupama za 12 osoba - ističe.
Pokazuje nam i gornju etažu, površine 30-ak kvadrata, koja se sastoji od spavaćeg dijela, kupaonice i natkrivene terase od 7,5 kvadrata. Upravo joj je to najdraži prostor.
- Osobno sam veliki ljubitelj malih prostora jer smatram da imaju dušu - kaže, dodajući kako je vizija bila pretvoriti kat u mali apartman kamo bi sa suprugom mogla pobjeći vikendom.
S obzirom na to da su prizemlje i kat povezani vanjskim stubištem, namjera je bila da u slučaju lošeg vremena ne moraju silaziti u kuhinju u prizemlju, nego da apartman ima sve što može zatrebati: kuhinjicu, blagovaonicu, kupaonicu i spavaći dio.
- Ljubitelj sam recikliranja te sam se prilikom uređenja vodila mišlju da iskoristimo sve postojeće što imamo. Zbog ograničenog prostora kuhinjicu smo radili po mjeri. Rođaku Anti iz Ivankova mogu zahvaliti što smo na jedan zid uspjeli smjestiti sve što u jednoj maloj kuhinji može zatrebati - ističe, dodajući kako su prozori i vrata djelo njezina supruga koji se inače bavi proizvodnjom stolarije, dok je izvođenje svih radova pratio njezin otac.
Naglašava da veći dio namještaja ima svoju priču: drveni blagovaonski stol, uz koji je sentimentalno vezana, blagovaonske stolice, stolić za kavu i vanjsku fotelju dovezli su iz Münchena. Drveni sanduk star 50 godina koji služi za pohranu posteljine te kao pomoćni stolić dobila je od mame i planira ga restaurirati.
No, nisu stali samo na uređenju za vlastite potrebe, nego su imanje ponudili u najam.
- Iako mi je osobno bilo najvažnije da se mi osjećamo dobro u tom prostoru, pozitivne reakcije prijatelja i rodbine na uređenje su me ugodno iznenadile. U trenutku kada sam došla do zaključka da smo svi jako subjektivni, odlučila sam, najviše iz znatiželje, ponuditi vikendicu u najam kako bih čula nepristrani sud stranaca - kaže sa smiješkom.
I uslijedilo je ugodno iznenađenje: gosti su oduševljeni boravkom u zelenilu, a prostor za druženje ovih je vikenda posebno tražen za proslave pričesti, krizma i rođendana. Osim toga, imanje nudi prostor za šetnju, piknik...
- Više od 500 stabala različitog voća raste u voćnjaku, a od proljeća do jeseni u vrtu ima različitog povrća pa svaki gost može uživati u svim proizvodima koji na imanju u tom trenutku sazrijevaju - kaže.
Uredili su i boćalište gotovo, smije se, olimpijskih dimenzija. Dužine je 25, a širine tri metra.
- Kad nas pitaju otkud ideja za boćalište, volimo kroz smijeh reći da je to jedan od rijetkih sportova kod kojih je u igri dopuštena kapljica alkohola. Boćalište je u cijelosti osvijetljeno pa se nemali broj puta dogodilo da se boćalo do sitnih jutarnjih sati. Ljubav prema boćanju nam je prenio moj brat sa svojim prijateljima, čiji je to zapravo projekt, a mi smo ga svi objeručke prihvatili - kaže Željka Jelić Blatančić sa smiješkom.
Najavljuje i sljedeći projekt: uređenje jezerca i šetnice oko njega.
- Kući za odmor dali smo ime Duga kao simbol novog početka, stabilnosti i unutarnjeg mira, svega pozitivnog što se događa u životu čovjeka, dok prostor za druženje od milja zovemo Veseli kutak. Iako je ovo bio projekt moje malenkosti, bez pomoći supruga i tate izvođenje radova ne bi bilo tako jednostavno - zaključuje.
