Životni stil koji je vezan za kolibe nije samo neki hobi ili razonoda; to je strast, neki ljudi, poput Rebbecce Abair, s time idu u krajnosti. Rebbecca iz Port Orcharda u Washingtonu ulaže sve svoje vrijeme, energiju i talent u stvaranje bajkovitog niza koliba u šumi.
Rebbecca je cijeli svoj život zaljubljena u dizajniranje jedinstvenih prostora i krajolika. “Otkada se sjećam”, kaže Rebbecca, “bila sam fascinirana malim prostorima i uvijek sam zamišljala sebe kako živim u maloj brvnari u šumi.” Njezin otac, sam po sebi talentirani dizajner i graditelj, naučio je svoju djevojčicu kako raditi krovove, miješati beton i stvarati nove stvari, od namještaja do građevina.
Do danas je Rebbecca projektirala i izgradila osam različitih koliba i vikendica, od malenih šupa do svoje drvene kuće. Dok je boravila u toj svojoj kući s drvenom konstrukcijom na obali, Rebbecca je doživjela zanimljivo otkriće. “Kuća je imala 150 četvornih metara,” kaže ona, “što je relativno malo u usporedbi s mnogim rezidencijama na Puget Soundu. Ali shvatila sam da velik dio prostora ne koristim i zapitala sam se mogu li živjeti na manje prostora i izgraditi svoju malu verziju kuće i živjeti bez hipoteke.”
Rebbecca je pripremila četverogodišnji plan za postizanje tog cilja. Prve godine bi uštedjela dovoljno novca da kupi nešto površine u šumi. Druge godine uštedjela bi dovoljno da izgradi prvu malu kolibu i dovede komunalije na posjed. Treću godinu posvetila bi glavnoj kolibi, a zatim bi tijekom četvrte godine slijedila garaža i radionica. "Uspijela sam sve u tri godine!" Rebbecca ponosno izjavljuje.
“Imanje je bilo potpuno zaraslo i nekoć je na njemu bila stara seoska kuća i tri male kolibe”, kaže Rebbecca. “Kuća je izgorjela 50-ih godina, a ostaci drugih kabina bili su puni smeća i u groznom stanju. Morali su biti srušeni.” Prednost je bila tri hektara divovskih cedrova, kukuta i jela koji su bili zapanjujuće lijepi i savršeno prikladni za sve što je Rebbecca odlučila sagraditi. Posjed je imao čak i kaskadni ptok, Curley Creek, koji je tekao kroz imanje.
Njezina prva koliba, koju ona zove Sova, izgrađena je 2012. Ima nevjerojatnih 18 četvornih metara, a za izgradnju joj je trebalo dva mjeseca. Iako je izvorno bila zamišljena kao spremište za građevinske alate i materijale, Rebbecca je odlučila Sovu pretvoriti u kolibu i ugraditi WC i umivaonik. “Onda mi je netko dao starinsku peć na drva,” objašnjava Rebbecca, “pa sam počela raditi na izgradnji zidanog dimnjaka”. Kako saznajemo vlasnica je provela mnogo vremena boraveći u ovoj malenoj kolibi, spavajući u malom potkrovlju, dok je gradila druge građevine na imanju.” Sova sada služi kao koliba za goste i Rebbeccin dizajnerski studio.
Svaka Rebbeccina koliba ima različitu vrstu sporednog kolosijeka koji joj daje jedinstven karakter. “Odabrala sam ručno obrađenu oblogu od balvana za glavnu kolibu i naglasila je okruglim stupovima i ogradama za arhitektonski kontrast” kaže Rebbecca. Koristila je akcente zelene boje i cedrovine na svim gređevinama kako bi ih povezala i dala im svoj potpis "izgleda iz bajke". Najmanja koliba na imanju je kućica s drvenom konstrukcijom veličine 2 x 3 metra na kojoj je Rebbecca stavila okrugle komade cedrovih trupaca. Nakon lijepljenja krugova na OSB obloge građevinskim ljepilom nanijela je cement između njih.
Rebbeccina glavna koliba, koju je nazvala "Vjeverica" ima 28 četvorna metra na glavnom katu i 12 u potkrovlju za spavanje. Prednji trijem je 3x4 metra.
Trupci za trijem sakupljeni su lokalno, zatim sušeni i pohranjeni na razdoblje od devet mjeseci. “Ručno sam napravila ograde za trijem koristeći glodalicu na svojoj bušilici”, kaže ona. “Svaki trupac je ručno obrađen i brušen kako bi stao na velike stupove.” Rebbecca je ručno postavila sve zidane blokove dimnjaka, a zatim i cijeli temelj obložila riječnim kamenom.
Koliba Vjeverica ima otvoreni dnevni boravak s ljestvama za pristup potkrovlju za spavanje. Mala kuhinja ima veliki umjetnički karakter, koji je dizajnirala Rebbecca i opremljena ormarićima koji uključuju starinske ladice šivaćih strojeva i vintage panele na vratima. Kako bi povećala osjećaj prostranosti u kolibi, Rebbecca je ostavila krovne grede otvorenim. Pod u cijeloj kolibi je obnovljena jela koja dolazi iz kuće iz 1927. godine. “Uklonila sam tisuće čavala i spajalica s drveta, prošla s drvom kroz blanjalicu i bila nagrađen prekrasnim ‘besplatnim’ podom!”
Rebbecca svojim projektantskim i građevinskim postignućima pripisuje svoju nepokolebljivu želju za neovisnošću i samopouzdanjem, pristupajući svojim ciljevima i životu općenito s malo straha od neuspjeha. “U posljednje vrijeme učim umjetnost rezbarenja drva i kovačkog zanata”, kaže Rebbecca, “i nadam se da ću ove vještine ugraditi u buduće projekte.”
