Vlasnici su se zaljubili u napuštenu kamenu kuću koju su odlučili renovirati. Nisu htjeli imati klasični travnjak koji zahtijeva puno vode i održavanja. To nije ekološki, niti isplativo. Taj vrt je divlji habitat ukrasnih trajnica i trava.
Zapravo je htio doći u Motovun i vidjeti taj istarski biser, a slučajno su on i supruga rezervirali kuću u Momjanu. Jer oba mjesta su u Istri i počinju na M. Bila je to slatka zabuna koja je promijenila život Amerikancu Kennethu Goldsmithu i njegovoj supruzi jer su se toliko zaljubili u Momjan i okolicu na samom sjeveru Istre da su poslije toga sasvim zaboravili na Motovun. Čak ga još nisu ni posjetili, iako su u Istru dolazili godinama prije nego su 2018. godine kupili kuću nedaleko od Momjana, u malom selu Merišće u blizini poznate vinarije Kozlović. Pomno je kuću i vrt osmislio kreativni dvojac - poznati pulski arhitekt Emil Jurcan i mladi pejzažist Mate Rupić iz Šibenika. Njih dvojica već neko vrijeme surađuju na u zajedničkim projektima, a ovaj je vrlo dobar primjer kako gledaju na prostor, ambijent i vrt.
- Ja sam im sve prepustio da rade kako znaju i umiju. U Istru sam najprije došao u Rabac preko svog posla. Supruga, koja je umjetnica, i ja zaljubili samo se u Momjan. Ovdje smo vidjeli staru kamenu kuću koju smo htjeli kupiti. Bila je napuštena. Stupili smo u kontakt s vlasnicima i sada je naša. Predivna je jer iz nje imate krasan pogled na Piranski zaljev, a u pozadini su Alpe. Zimi je vidik fantastičan. S druge strane su brežuljci s maslinama i vinogradima. Ovo je divota - veli nam vlasnik, profesor književnosti iz New Yorka, dok sjedimo s njime u malom, ali upečatljivom vrtu koji se stopio s kućom.
U njemu je Mate Rupčić ostavio dva stara oraha koja pružaju hlad nad kamenim stolom i retro stolicama. Naime, ovaj Amerikanac je “lud” za jugoslavenskim dizajnom iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća pa je tako čitavu kuću opremio namještajem iz tog doba, primjerice stolcem Rex Kralj. I tako dijelom i vrt. Kameni stol je već bio u vrtu kada su kupili kuću, samo su ga prebrusili i očistili od mahovine i lišajeva. Tu je bila i klupa ispod oraha. Iz te pozicije je najljepši pogled na kuću i okolicu i savršeno mjesto za jutarnju kavu, ali podnevnu čašu ukusnog momjanskog muškata. Domaćeg, veli nam Kenneth.
- Sve sam kupio preko Njuškala. Ljudi nisu neki ljubitelji tog jugoslavenskog dizajna, ali meni se jako sviđa i ima tako lijepih stvari. Mnogi su to bacali - priča nam dalje.
Priznaje da se za vrt ne brine sam, već mu pomažu susjedi.
- U principu u vrtu i nema puno posla. Jedino imamo travnjak koji trebamo održavati. Mate je uz stazu uz kuću posadio niz raznih trava i mediteranskog bilja koje ne zahtijeva puno održavanja. To smo tek nedavno posadili, a već se lijepo razraslo - dodaje.
Uz stazu su tako posađene razne ukrasne trave, ružmarin, ukrasni pelin... Na rubu je i gredica začinskog bilja. Uz kuću je ostala istarska “ruza” ili pergola vinove loze koja sada daje ukusne plodove. Baš kao što je nekada ona bila ukras svake tradicionalne istarske kamene kuće. Fasadu ove lijepe kamene kuće koja plijeni pozornost u selu ukrašava lozica, posebno sada u prvim jesenskim danima kada lišće poprima jarko crvenu boju. Ispred kuće je i terasa s vanjskim tušem u industrijskom dizajnu te bazenčić za koji Kenneth kaže da je najmanji u Istri.
Preostaje još urediti gornju terasu koja gleda na Piranski zaljev. Nju će obogatiti ukrasnim travama koje će zasaditi u tegle. I tako donji vrt prenijeti i na terasu.
Arhitekt Emil Jurcan, koji voli dati novu dušu starim kućama, kaže da je cilj ove obnove bila jednostavnost te da se kuća stopi s okolišem i okolnim kućama.
- Glavna je ideja bila zadržati njen postojeći izgled. Jedini sloj koji je dodan je novi materijal, i to je pocinčani lim od kojega su izvedene škure, pergola, ograda i oluci. Glavna ideja je bila da se kuća nadoveže na vrt i postojeće bilje u njemu. Jednim “grmom” htjela se naglasiti pitoresknost kuće. I tako se minimalnom gestom i kontrastom između starog i novog na što jednostavniji način dobila slika kuće koja je između postojećeg arhaičnog u kamenu i novog industrijskog mentalnog - ističe ovaj pulski arhitekt.
Zanimljiva je i njezina unutrašnjost. Jurcan nam objašnjava da se u prizemlju željelo dobiti veliki dnevni prostor s dva vrata i dva prozora koji je povezan s okolišem i terasama. Na katu su sobe i kupaonica.
- U toj kući koncept jednostavan. Nije se htjelo puno filozofirati, željela se stvoriti dinamika u kontrastu materijala te kontrastu prirode i građevine, koje se prožimaju - ističe Jurcan.
Promatrao je kako izgledaju tradicionalne kuće u okruženju i primijetio da zapravo većina njih ima limene, odnosno željezne škure koje su se počele stavljati na kamene kuće nakon Drugog svjetskog rata. Bila je to svojevrsna modernizacija tradicionalnih kuća, kao što je bilo i uvođenje infrastrukture, poput vodovoda i struje, ali i ugradnja terasa u unutrašnje prostore.
- To se već danas smatra seoskom arhitekturom. Ona je postala dio povijesnog i tradicijskog načina građenja. Nakon Drugog svjetskog rata i industrijalizacijom bravarija je postala pristupačnija od stolarije i ljudi su 60-ih i 70-ih godina mijenjali drvene škure limenima jer su bile pristupačnije. Kasnije se s turizmom desio povratak drvenih škura koje su bile kao nekad i koje nisu utemeljene ni pragmatično ni ekonomski, nego identitetski, odnosno da se vrati neki predmoderni izgled tim istarskim kućama - ističe Jurcan.
Lim na škurama i pergolama nije ni ofarban. Pocinčavanje ga štiti.
- Racionalno se pristupilo i odlučilo da se na što jednostavniji način izvedbe, i da u toj jednostavnosti bude što bliskija okolnim kućama, više nego neke reprezentativne turističke vile koje oponašaju tradicionalnu arhitekturu. Ova je kuća kontekstualnija u selu nego kuće koje su obnovljene s drvenim škurama. Metalne škure prebojane crvenom temeljnom bojom jednako su vrijedni dio naše tradicije i baštine - zaključio je Jurcan.
No vratimo se vrtu. Pejzažist Rupić veli da je prilično mali, i da mu to odgovara. Ono što mu je pri oblikovanju vrta bilo najupečatljivije je kvaliteta pogleda na Momjan zbog čega je htio kadrirati baš tu panoramu i postaviti vertikalu u obliku čempresa koji će ujedno biti i orijentir. S druge strane, taj će čempres postati i nova tradicija kuće.
- Formirana je jedna šarena livada uz stazu koja nije zahtjevna za održavanje. U Merišću ima dovoljno vode i sunčanih sati pa sam se odlučio za ljetnice i ukrasne trave te biljke koje ne zahtijevaju puno pažnje. Njih je jedino bitno porezati ili pokositi. One unose kretanje u vrt, boju, jer su različitih tonova i uz njih je na nekoliko zona gdje je posađeno nekoliko stabala agruma, primjerice mandarina uz bazen. I to je to. Ostatak parcele je ostavljen kao i postojeća stabla. Tu je i mali stol u sjeni. Vrlo jednostavno rješenje - kaže Mate.
Nisu htjeli imati klasični travnjak koji zahtijeva puno vode i održavanja. To nije ekološki, niti isplativo. Taj vrt je divlji habitat ukrasnih trajnica i trava, a uz bazen je reinterpretirao povrtnjak pa je zasađeno razno aromatično bilje kao što su pelin, ružmarin, origano i bosiljak, opisao je Rupić.
