Na katu obiteljske kuće

Ljubav između jeftinog i skupog

Interijer na zagrebačkom Jordanovcu s potpisom produkt dizajnerica

Kako to izgleda kada stan uređuju dvije najbolje prijateljice, koje su k tome još i produkt dizajnerice, saznali smo u stanu mlade zagrebačke obitelji Hmelina.

Kada nekoga upoznaš i već na prvi dojam primijetiš koliko ti ta osoba karakterno odgovara, dogodi se ‘klik’, onaj unutarnji osjećaj koji ti govori ‘drži se te osobe, moglo bi se izgraditi veliko prijateljstvo’. A kada se temelji izgrade, logičan slijed je tu dobru vibru, kombinaciju karaktera i znanja povezati i u poslovnom smislu. Iako mnogi tvrde da miješanje privatnog i poslovnog nikad dobro ne završi.

Profil
Vlasnik:
četveročlana obitelj Hmelina
Dizajn interijera:
dizajnerice Ana Hrkač i Petra Hmelina
Info:
stan površine 70 m2 u obiteljskoj kući na Jordanovcu

Međutim, Ana Hrkač i Petra Hmelina dokaz su da to baš i nije istina. Djevojke su se upoznale još prije više od 15 godina, a zahvaljujući nekoliko zajedničkih projekata tijekom studija dizajna shvatile su da mogu zajedno funkcionirati i da se, što karakterno, što po pogledu na dizajn, savršeno nadopunjuju. To se i vidi već na prvi pogled.

Kada jedna zastane tijekom razgovora, druga će dovršiti rečenicu i istaknuti najbolje osobine svoje prijateljice i kolegice. I bila bi šteta da svoj odnos nisu razvile i na poslovnoj razini. Naime, iako su se po završetku studija zaposlile u različitim tvrtkama koje se, naravno, bave dizajnom, nastavile su surađivati i otvorile zajednički studio za dizajn interijera Priprema, prostor, sad! Ana i Petra su produkt dizajnerice koje su se u posljednje vrijeme opredijelile za dizajn interijera, a jedan od njihovih prvih zajedničkih ozbiljnijih projekta kada je u pitanju dizajn interijera, možemo reći eksperiment, bio je Petrin stan na Jordanovcu.

I kada će nam opisivati koncept stana, vrlo je jednostavno zaključiti da su perfekcionstice s istim stilom, da vole što više dnevnog svjetla, neutralne i nenametljive boje, pogotovo sivu, i da vole kombinirati neupadljiv i transparentan namještaj izrađen po mjeri i onaj kupljen u Ikei, ali i u cijelu priču umetnuti i pokoji komad s dizajnerskim potpisom. A budući da su po struci produkt dizajnerice, razumljivo je da će se u njihovim interijerima pronaći i koji komad namještaja kojeg su one osmislile.

Danas se dizajn još uvijek doživljava kao nešto skupo, nešto što pripada samo odabranima. Naš je cilj da ljudima što više približimo taj dizajn, da shvate da si to može priuštiti bilo tko i da dobar savjet nije prestižan ili luksuzan. Uvijek kažemo da ako si netko jako, jako želi kupiti neku dizajnersku stvar, zašto si ju ne bi priuštio? – kažu dok ulazimo u stan površine 70 kvadrata na katu obiteljske kuće.

Kada se Petra useljavala, stan je bio u visokoj roh-bau fazi, s preslikanim tlocrtom roditeljskog stana u prizemlju. Dizajnerice su odmah znale da žele što manje vrata i što više prirodnog svjetla pa su se prvi radovi odnosili na rušenje zidova i maksimalno iskorištavanje prostora za dnevni boravak, blagovaonicu i kuhinju.

Komodu s ogledalima cure su same dizajnirale, a glavna joj je zadaća sakriti ružan dimnjak

Također, Ana i Petra koristile su se nekim trikovima kako bi vizualno povećale prostor. Primjerice, ulazni hodnik, površinom dosta velik u odnosu na stan, ali nedovoljno iskorišten, dizajnerice su zamislile kao skladišni prostor te u njega smjestile ormar s frontama od ogledala koji ga vizualno povećava.

Ormar s mostom i ogledalima same su dizajnirale, a iako je Petrin suprug mislio kako će to zatvoriti hodnik zbog dojma da se u kupaonicu ulazi ispod mosta, ogledala su ga dematerijalizirala te mu dala više prostora i svjetlosti.

To je bilo posebno važno iz razloga što je ulazni hodnik jedina prostorija koja nema prirodnog svjetla. Iz hodnika se na desnu stranu ulazi u dječju i roditeljsku sobu, ravno je kupaonica u koju se ulazi ispod već spomenutog mosta ormara, a lijevo se nalazi dnevni boravak povezan s kuhinjom. Kao interesantan detalj tu se pojavljuje obiteljski album postavljen oko prolaza koji vodi u boravak.

Prema prvotnom tlocrtu smetala nam je odijeljenost glavnog životnog prostora, dnevnog boravka i kuhinje, pa smo odlučili zatvoriti vrata koja su vodila u kuhinju te proširiti zid između kuhinje i boravka kako bi povezali taj prostor i u njega smjestili blagovaonicu. Neke stvari nismo mogle mijenjati jer kada se kuća dovede u visoku roh-bau fazu ne možeš previše intervenirati.

No, kako volimo puno dnevnog svjetla dobro je došao balkon, iako neiskoristiv u svojoj prvotnoj namjeni jer gleda na susjednu zgradu koja je u međuvremenu niknula. Upravo zbog tog prirodnog svjetla ovaj stan površinom djeluje puno veći od roditeljskog – dodaju. Dnevnim boravkom i kuhinjom dominira siva boja koja je, pojašnjava Petra, elegantna, nenametljiva i oku ugodna, a može naglasiti i kombinirati se s bilo kojom drugom bojom, poput jastuka jarkih boja koje su dizajnerice izradile praktički u igri od restlo materijala.

Bijeli zidovi ističu drage obiteljske stvari poput slika, ulja na platnu, čiji je autor Petrin otac, arhitekt i umjetnik Marjan Videc, te starih teniskih reketa kojima je nakada igrao Petrin djed. Kasnije će nam Petra istaknuti kako voli čuvati predmete koji joj nešto znače i koji su bezvremensko lijepi, baš kao i bakin porculan kojeg koristi u posebnim prilikama. Centralno mjesto boravka zauzima kutna sjedeća garnitura u sivoj boji, koju ukućani rotiraju po potrebi. Trenutno je okrenuta prema zidu obojanom u crnu boju na kojemu je postavljen TV, dok je tehnika smještena na podu.

Sa crnim TV-om i crnim zvučnicima na crnom zidu htjeli smo dobiti efekt kina. S tim crnim zidom uvijek se dobiju neočekivani efekti, mnogi misle da zatvara prostor, ali je na ovaj način zapravo smirilo sobu. Inače uz bijele zidove imaš osjećaj da sve lebdi, od slika na dalje… – kažu dizajnerice i dodaju kako vole jednostavan namještaj, iskoristiv na više načina što se možda najbolje vidi u dječjoj sobi. Ali i u dnevnom boravku, poput bijelih polica iz Ikee ili pak stola uz sjedeću garnituru.

Ne ograničavamo se na jedan zid ili jedan komad namještaja. S vrlo malo promjena, prilagođavajući se svojim potrebama, može se dobiti sasvim drugačiji prostor i funkcionalan raspored. Kada sam kupovala bijele police znala sam da ne želim zatvoreni golemi ormar. Sviđa mi se ta transparentnost i struktura koja se dobiva u prostoru s knjigama i ostalim izloženim sitnicama. Police su pomične, baš kao i stakleni, vizualno neopterećujući stolić s kotačićima, opet iz Ikee, koji se mogu prilagođavati potrebama ukućana. Na taj način se stalno nešto može mijenjati, što daje na bogatstvu prostora – kaže Petra.

U boravku su vidljivi i neki dizajnerski predmeti, koji savršeno upotpunjuju prostor, poput kožne pletene fotelje iz Morosa, čiji dizajn potpisuje dizajnerica Patricia Urquiola, i bijelog pomoćnog stolića nepravilnog oblika proizvođača Desalto i dizajnera Arika Levyja, a ističe se i stropna lampa Nelly Straight proizvođača Axo Light te dizajnera Manuela Viviana.

Super detalji u cijelom prostoru su i radijatori, visoki, veliki i okomiti koji prate prostor, postaju dio zida ili se nadovezuju na elemente, ili pak funkcioniraju sami za sebe. Bili su odličan izbor za ovakav prostor jer bi niski radijatori zauzeli zidove i ograničili nas, dok ovako ujedno imaš i dojam starih velikih peći na koje se možeš nasloniti i zagrijati, ali na moderan način – kažu i dodaju kako je potrebnu toplinu prostoru vizualno dao i parket koji je provučen i kroz cijelu kuhinju.

Jedan od zanimljivijih dijelova kuhinje i blagovaonice komoda je s izlomljenim vratima u ogledalu, što je element koji se ponavlja iz ulaznog hodnika. Dizajnerice su i taj komad namještaja same osmislile, a iako izlomljenih vrata, komoda ima pravilan raspored polica. – Tom smo komodom sakrili dimnjak i iskoristili ju za skladištenje stvari. Htjele smo nešto interesantno, da nemaš osjećaj masovnog ormara i da ne prelazi našu visinu dok sjedimo za blagovaonskim stolom, a istodobno da je atraktivno i dinamično.

Opet moramo ponoviti kako neke male stvari mogu podići prostor, a uvijek pazimo da sve ima nekog smisla, da ne dodajemo kose linije samo zato jer je to fora ili je u trendu nego za sve mora postojati objašnjenje – ističu.

Kuhinja je rađena po mjeri od iverala u sivim tonovima, specifičnim po tome što na svjetlu ima jači sjaj, dok je po noći tamnije nijanse. Gornji su elementi iz Ikee, dizajnom potpuno nevezani za elemente rađene po mjeri, ali su se zaista odlično uklopili. – To je još jedan način kako možeš imati nešto ultra skupo, a isto tako i Ikeine police, koje mogu izgledati fenomenalno i uklopiti se. Kada bi sve bilo u kompletu ličilo bi na apartman, hotelsku sobu, ali kvalitetan dizajn je upravo i ovo, kada ovako iz različitih tvrtki srodnih područja uklopiš namještaj – dodaju.

Namještaj u dječjoj sobi neprestano se mijenja i rotira kako djeca rastu, a životinje na zidu uvijek se uklapaju jer su sive, neutralne boje

Zanimljive su i mozaik pločice, ali i rasvjeta postavljena tako da osvijetli plohu ispod gornjih kuhinjskih elemenata, a kojom se predvečer mogu stvarati različite atmosfere dok ukućani, primjerice, sjede na kutnoj garnituri. Kada smo se već dotaknuli rasvjete, valja spomenuti kako su Ana i Petra zaljubljenice u rasvjetu, a nešto su i same dizajnirale, pričaju dok sjedimo u blagovaonici za bijelim stolom iz Ikee.

Htjela sam veliki stol da se za njim okupljaju članovi obitelji i prijatelji, da bude središnje mjesto. S obzirom da je postor takav kakav je, dugački četvrtasti stol bio bi dosadan i kutovi bi jako smetali, naročito kad imaš malu djecu. Ovalnim stolom dobila sam mogućnost da ga pomičem i ublažim ulaz u kuhinju, dok sam različitim stolcima i bojama htjela stvoriti igru. Ustvari, volim neutralno i smireno, ali s nekim se elementima možeš poigrati, ali opet u određenim granicama. Ovako si svatko odabere svoj stolac, a tako dolazi do personaliziranja prostora – kaže Petra.

Što se tiče spavaćih soba, njihove su površine žrtvovane kako bi se dobio što veći boravak s kuhinjom, a smještene su na istočnoj, ujutro osunčanoj strani. U roditeljskoj sobi smješten je ugradbeni ormar s mutnim staklom te još jedan komad namještaja kojeg su Ana i Petra dizajnirale, krevet. U dječjoj su sobi, pak, dominantne oslikane životinje, dok namještaj prati njihove figure. Tako je pored rode prvotno bio smješten kinderbet, a kako djeca rastu tako se i namještaj rotira prema njihovim potrebama. Sukladno tome crteži postaju pozadina, ali još uvijek funkcioniraju u prostoru, dajući mu kontrast.

Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
08. svibanj 2024 03:17