Primjer kvalitetne održive arhitekture pronašli smo u Novom Marofu, točnije u MAP2 STUDIJU jer kuća još nije sagrađena i trenutno je u procesu izrada glavnog projekta. Arhitektica i osnivačica studija Martina Miličević Pojatina, koja potpisuje projekt, oblikuje arhitekturu kao i unutarnje prostore, a na različitim projektima, ovisno o kompleksnosti i vrsti zadatka, okuplja i suradnike. Unazad nekoliko godina svoj je fokus usmjerila na istraživanje CLT (križno lamelirano drvo) konstruktivnog sistema i u tom joj se procesu pridružio i arhitekt Jadranko Major.
CLT je zapravo glavni razlog za naš kontakt s arhitekticom. Ovaj održivi materijal koji se naziva i materijalom budućnosti sastoji se od križno lameliranih drvenih elemenata koji su pod visokim pritiskom zalijepljeni u veće čvršće elemente. Ljepilo je bez formaldehida i stoga je iznimno ekološko. Kao sirovina koristi se crnogorično drvo koje se tehnički suši do udjela vlage od 12 posto, čime se osigurava prirodna zaštita drva od nametnika.
- Pri projektiranju obiteljskih kuća pokušavamo zainteresirati naše klijente da se odluče upravo za masivne CLT drvene kuće. Interes u Hrvatskoj polako raste, ali je potrebno educirati javnost o toj vrsti konstruktivnog sistema. Tek se nakon nedavnih potresa osjetno povećao interes investitora za drvenom gradnjom općenito - objašnjava nam arhitektica.
Jedan takav projekt je i kuća koju vam danas predstavljamo. Arhitekti su investitoru prezentirali sve prednosti takvog tipa gradnje i on je vrlo brzo donio odluku da projekt krene upravo u tom smjeru. Planirana neto površina zatvorenih prostora kuće je 220 četvornih metara, a otvorenih 75. U planu je da ovo bude kuća za odmor, turizam i u nekoj budućnosti kuća za stanovanje i upravo zbog svega navedenog projekt se planira kao dugoročna investicija.
- Konstrukcija kuće bit će izvedena od CLT-a i planirana je kao pasivna. Prednost gradnje CLT elementima je dobivanje čvrste drvene konstrukcije bez toplinskih mostova s iznimnim protupotresnim i protupožarnim svojstvima. U usporedbi s ostalim strukturnim građevinskim sustavima, zbog vitkosti CLT konstrukcijskih elemenata, od svega 10 cm, neto površina građevine je veća, dakle, dobivamo veći unutarnji prostor za iste vanjske dimenzije građevine i istu debljinu toplinske izolacije. Prednost je i brzina gradnje takvim sustavom konstruktivnih elemenata koji, već pripremljeni u tvornici, dolaze na gradilište i ugrađuju se na licu mjesta u svega nekoliko dana – objašnjava nam Martina.- CLT kuća je sama po sebi energetski efikasna, što znači da zimi ne provodi hladnoću i ljeti se ne pregrijava, a u kombinaciji s elementima koji je čine pasivnom, dobivamo dodatnu A+ energetsku kvalitetu kuće. Uz upotrebu CLT-a za konstrukcijske elemente pasivne kuće, toplinske izolacije od drvene podloge s odgovarajućom izvedbom hidroizolacije, ugradnju stolarije koja zadovoljava pasivni standard, troškovi grijanja i hlađenja svedeni su na minimum, a drvo i prirodni materijali imaju blagotvoran učinak na psihološku dobrobit čovjeka.
Saznajemo da postoji još jedna dobrobit za osobe koje borave u takvoj kući, koja ima stalnu cirkulaciju svježeg zraka preko sustava rekuperacije, a to je sprječavanje udisanja prašine i alergena kojima je onemogućeno zadržavanje u prostoru kuće ili na površinama.
Martina nam kaže da je uvjetno rečeno, nedostatak gradnje kuće od CLT-a vjerojatno početna cijena ulaganja, koja je u startu veća, jer zahtijeva dulje vrijeme planiranja/projektiranja. Ova prepreka je tu prvenstveno zato što su u Hrvatskoj poticaji za pasivni standard gradnje (ili rekonstrukcije) zasad još vrlo ograničeni.
Godišnja potrebna energija za grijanje suvremene pasivne kuće kreće se do 15 kWh/m2, niskoenergetska kuća troši do 40 kWh/m2, a u Hrvatskoj je još uvijek najveći broj kuća koje za grijanje troše do 160 kWh/m2.
Što se tiče pasivne kuće, cijena je također presudan element jer, kako bi se postigao visoki standard koji zahtijevaju parametri pasivne kuće, potrebno je uložiti u kvalitetan sistem grijanja, hlađenja i ventilacije te zadovoljiti uvjete pri samom planiranju, što nije uvijek jednostavno.
Za kraj nam arhitektica govori kako joj je kod ovog projekta jako zanimljivo pratiti preobrazbu koju, kako projekt napreduje, doživljava investitor, a u konačnici i njegova kuća. S obzirom na to da je broj kuća koje se trenutno u Hrvatskoj grade ovim konstruktivnim sistemom još mali, veseli ih entuzijazam investitora koji žele za sebe nešto više od propisanih standarda i koji su hrabri uložiti u nešto što je kod nas tek budućnost.
