Kosturi na zidu, nindže u kiltovima, zmajevi. Od svega u ovom uredu trebali bi se naježiti.
"Kada je riječ o našem vlastitom studiju, bili smo uvjereni da on mora ispričati našu priču onakvu kakva jest. Autentičan, prožet znatiželjom i simbol mnogih ličnosti koje obitavaju u ovom prostoru," kaže Smita Thomas, osnivačica i glavna dizajnerica tvrtke za dizajn interijera iz Bangalorea Multitude of Sins (MOS) za Yellowtrace, dodajući da je ured, prikladno nazvan Sin City, služi kao utopija, zečja rupa čudnog i tajanstvenog.
Smješten u predgrađu Bangalorea, studio je zamišljen unutar stana od 92 četvorna metra i sastoji se od otvorenog prostora, središnjeg prostora za raspravu, kongregacijskog salona, dvije dizajnerske kabine za sastanke i smočnice.
Svaki element, svaki komad namještaja izrađen je po narudžbi, a većina predmeta, materijala i završnih obrada preuzeta je iz prethodnih projekata, lokacija i eksperimenata tvrtke.
"Ovaj nam je pristup svetinja jer nastojimo smanjiti naš utjecaj na okoliš na bilo koji mogući način", kaže Smita, čiji tim također uključuje Sachin Bhat, Rahul Naidu i Basavaraj. Očito je da je njezina predanost okolišu usklađena s njezinom predanošću čudnovatosti, kao što će to potvrditi prijateljski zidni zmaj William. Prebivajući u predvorju, njegov dah vatre navire uza zid i na strop, šireći se u ogromnu mrežu (sastavljenu od užeta i tkanine tepiha) koja podsjeća na Upside Down paralelnu dimenziju iz Stranger Things.
Kako se probijate dublje unutra, čudne stvari postaju samo čudnije. Kosturna figurica nazvana Stamets the Mushroom Man —koju je dizajnirao i izveo MOS u suradnji s umjetnikom Kameshom Bhagatjijem—znatiželjno lebdi preko zida, s teksturiranim 3D elementima poput starih komada remena, kože. Iz figure niče buket pjegavih gljiva, naginjući šešir prema bezbrojnim mislima. Nedaleko, na zidu, sjedi Smitin alter ego, Kanoichi, uber-punk ninja koja utjelovljuje divlju stranu svog tvorca. Instalacija se sastoji od više od 13 materijala, uključujući crno-bijeli baršun, plisirani tartan, kožu, metalne sigurnosne igle, tkaninu s ispisanim natpisima i akrilne metke.
Dnevni boravak je grafitima ispunjen kabinet zanimljivosti, pun neonskih reklama, lanaca za bicikle, umjetnog krzna i mreže (da spomenemo samo neke). Zid je pun novih likova. Ipak, žarišna točka je zidni znak koji glasi, "Ponekad bih poželio da sam normalan".
