U drvo sam se zaljubio uz ujaka, danas nažalost pokojnog, koji mi je bio poput oca. On me naučio etici rada i radu rukama, s njim je zapravo sve počelo, govori nam 31-godišnji Tomislav Tomašić iz brenda Dodir drva, pod kojim ručno, na tokarskom stroju, izrađuje drvene zdjele, posude, pladnjeve, lopatice za začine, soljenke, kutijice...
Tomislav je stolar s položenim majstorskim ispitom i zaposlenik Hrvatskog restauratorskog zavoda. Završio je Drvodjelsku školu u Zagrebu tijekom koje je ostvario odlične rezultate na Državnom natjecanju učenika strukovnih škola, a potom je nekoliko godina radio kao stolar učitelj u istoj školi. Još za vrijeme školovanja počeo je izrađivati prve konkretne komade namještaja od pločastog materijala, uglavnom kuhinje i slične elemente za kumove i prijatelje, što mu je bilo odlično iskustvo, ali i teško za jednog tinejdžera.
- U srednjoj školi otkrio sam tokarenje učeći od starijeg kolege Ivice, koji je bio zadnji učitelj zadnje generacije drvotokara prije ukidanja tog smjera. Tu sam stekao osjećaj za tokarski stroj - prisjeća se Tomislav, koji je nekoliko godina radio i druge poslove, a prije četiri godine odlučio se vratiti drvu.
Vjetar u leđa dao mu je Richard Raffan, tokar rodom iz Engleske koji se preselio u Australiju, a na YouTubeu ima profil koji Tomislav vjerno prati.
- Vidio sam kako Richard Raffan tokari zdjele, što mi je bilo fascinantno te sam odlučio probati, tim više što takvo nešto nije toliko zastupljeno u Hrvatskoj. U međuvremenu sam kontaktirao s njim, a danas ga smatram svojim mentorom jer mi daje puno savjeta kako biti brži, efikasniji i kvalitetniji. Čak mi je i poslao nekoliko primjeraka svojih zdjela za uspomenu - kaže.
Sam proces izrade je dugotrajan, a započinje kupnjom trupaca i stabala koje susjedi na području Markuševca ruše zbog bolesti ili starosti, ili onih porušenih uslijed vremenskih neprilika. Nakon što ispili trupac i ugrubo ga oblikuje na tokarskom stroju, slijedi sušenje, koje traje i do šest mjeseci. Zatim ga vraća na tokarski stroj te ručno i precizno oblikuje, potom brusi te premazuje uljem na bazi lanenog ulja.
- Zdjele najviše radim tijekom zime, kad je manje vode u stablu i kad sporije raste. Tada i najmanje puca, a mogu reći da niti jedna moja zdjela nema pukotinu - ističe te dodaje kako najčešće upotrebljava orah, jasen, brijest, trešnju, krušku... Također, svakom susjedu od kojeg je kupio materijal pokloni jednu zdjelu kao uspomenu na njihovo stablo.
Svaki je komad, ističe, unikatan. Primarno izrađuje manje i veće, deblje i tanje zdjele za posluživanje salate i jela, a tu su i zdjelice za začine, lopatice za začine ili, primjerice, prašak za pranje rublja, zatim pladnjevi, soljenke u obliku kruške i jabuke, kutijice u obliku žira s postoljem ili vakuum-poklopcem, a surađuje i sa salonima za koje izrađuje zvona i valjke za maderoterapiju.
