“Izbaviti nas mogu još samo superheroji. Nisu više problem ovce, gomila koju je lako povesti, koliko pitanje angažmana svemogućih”, rekao je u jednom intervjuu istarski umjetnik Bojan Šumonja. Riječ je o jednom od najboljih umjetnika svoje generacije, tehnički je vrlo dobar slikar, društveno je angažiran na relativno diskretan, no vrlo subverzivan način, ali u široj javnosti nije toliko poznat. Valja se samo nadati da to nije zbog toga jer je dislociran iz Zagreba jer živi u Puli. Naime, u jednom od njegovih najpoznatijih ciklusa, koji se zove “Ovce”, umjetnik je spojio arhetipove pop-kulture prošlog stoljeća, primjerice junake iz stripova poput Batmana ili Disneyjeve likove, uz koje stoje ovce nagurane u pejzažu, stisnute jedna pokraj druge. Priča je to o gomili ovaca koje su toliko zavedene sadašnjim stanjem, zbiljom, da ih samo netko tko posjeduje nadnaravne moći može izvesti iz takve situacije, situacije u kojoj im je sve svima postalo svejedno.
Retrospektiva obuhvaća 25 godina Šumonjina stvaralaštva, od 1990. do 2015., što je bilo doba velikih previranja i to se vidi u njegovim radovima
Velika retrospektiva ovog umjetnika otvorena je do 24. kolovoza u Muzeju suvremene umjetnosti Istre u Puli. Retrospektiva se zove “Postojanost slikanja”, a obuhvaća razdoblje između 1990. i 2015., dakle 25 godina Šumonjina stvaralaštva, ujedno i doba velikih društvenih previranja. Bojan Šumonja studirao je na Accademia dei belle arti u Veneciji – kiparstvo. Međutim, gotovo da se kiparstvom uopće nije bavio, poznajemo ga ponajprije kao slikara, a otud i naziv retrospektive. Teoretičari koji se dulje bave njegovim radom pretpostavit će da je tomu tako, među ostalim, jer je studirao u Veneciji osamdesetih, što je bilo i doba kada je znameniti kustos Achile Bonito Oliva napravio revolucionarno, isključivo slikarsko bijenale. U Hrvatskom društvu likovnih umjetnika, na Bijenalu slikarstva, mogli smo vidjeti golemu i vrlo upečatljivu Šumonjinu sliku koja pokazuje dječaka u školskoj dobi koji visi na kvačicama za veš i pokušava se izbaviti iz tog položaja. Iz istog je ciklusa i slika na kojoj je isti dječak klonule glave, bez znakova života. Slike su nastale na temelju šokantnih fotografija koje je umjetnik pronašao na internetu. On slika prema fotografijama, bez ikakve autorske izmjene, osim izbjeljivanja pozadine.
Kustos Mladen Lučić ovako tumači naslov tog ciklusa “Prevara”: “Osim šokantnosti koju sa sobom nose i koja ga se bez sumnje snažno dojmila, došao je, vjerojatno inspiriran njihovom temom, do nečega novog što nikada dosad nije radio: plagiranja”, te dalje pojašnjava: “Šumonja na taj način rezimira opću situaciju u svijetu, govoreći kako je prevara društveno prihvatljiva, da se zakoni izigravaju, ali da i ne postoji zakonska regulativa koja jasno definira autorska prava, kao što ne postoji ni zakon o tržištu umjetnina, koje u Hrvatskoj 2015. godine još uvijek ne postoji”. Istarski se umjetnik svojedobno, podsjetimo, pozabavio i hrvatskim političarima pa je u ciklusu “Što je nama naša borba dala” političare portretirao na warholovski način, primjerice Jadranku Kosor, koja je tada bila aktualna, prikazao je poput Marilyn.
Izvor: Magazin Like!
Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!
