Kist i valjak. To su mi, uz ostalo, bile omiljene igračke, a kao dijete htio sam sve obojiti u plavo, vrata, prozore... Uvijek sam se motao oko majstora koji su na građevini tada još "ježevima" nanosili završni sloj fasade pa su se klinca, koji je uporno zanovijetao: "Striček, mogu ja malo!" kako bi i on zavrtio jedan krug "ježa", rješavali tako da bi ga, kao slučajno, pošpricali po majici.
Ali, volju za farbanjem nisu mi ubili pa se to nastavilo krečenjem, bojenjem stolarije, gletanjem, kupovanjem "žabe" za brušenje zidova, brusnih alata, fenova za skidanje stare boje, seta valjaka, špahtli, gletera...
Ovo je nešto za mene, moram se prijaviti. Znao sam to čim sam vidio poziv za radionicu bojenja namještaja u showroomu tvrtke "Bačelić" na Jankomiru. I doslovno se ugurao među posljednjima jer su termini već bili popunjeni.
Subota je 19. listopada. Sipi sitna kišica, oblačno je. Ulazim na parkiralište iza prodavaonice u Škorpikovoj. Zatičem putokaz i dvije suputnice. Penjemo se na kat. Samo nekoliko minuta kasnije ustanovit ću da smo ja i David Pavlinić, uz Marija Jakšića iz tehničke podrške Chromos boja i lakova, "blaženi među" više od 20 žena koje su ovo subotnje prijepodne odlučile provesti u kreativnoj radionici bojenja, svatko od nas s različitim motivom. Mene uskoro možda očekuje renoviranje i bojanje više od pedesetak godina stare stolarije pa nije zgorega čuti nešto novo...
Dobrodošlicu su nam poželjeli direktor tvrtke Danko Bačelić i njegova kći Ivona Bačelić Bumbaj, koja je u ovoj obiteljskoj tvrtki zadužena za financije i marketing, koji kažu da se u 24 sata za radionicu prijavilo 75 kandidata. Nadahnuto govore o tome kako su usmjereni zelenim tehnologijama, o čemu educiraju i svoje uposlenike, a s tom svojom poslovnom i životnom filozofijom upoznaju i nas koji smo uglavnom zbog "uradi sam" motiva. Na stolu su već složene otvorene limenke s bojama, kistovi, valjčići i posude iz kojih ćemo kasnije uzimati boje za klupčice složene po podu. Martina Podbršček, diplomirana inženjerka kemije i produkt menadžerica Chromosa, upoznaje nas sa svojstvima Luxal Aque, boje koju ćemo nanositi. Na bazi je vode, nema neugodnih mirisa, štiti drvo i metal, ima jako dobru otpornost na vremenske uvjete, pribor se pere vodom, lako se nanosi, najznačajnije je što sam upamtio i zapisao o boji kojom ću obojiti svoj "šamrlek".
Ivančica Kršek, dizajnerica interijera iz Studija za makeover prostora, namještaja i slobodnog vremena "Makeover addict", uvodi nas u našu domaću zadaću - bojenje klupčice. Boju ćemo nanositi u dva sloja, a odvojit ćemo ih pik trakom.
- Važno je prvo dobro učvrstiti rubove - kaže Ivančica i potezom kažiprsta po rubu pik trake demonstrira kako to napraviti.
- Prvo ćete kistom obojiti dijelove koji su teško dostupni, ali nemojte nanositi puno boje na kist, ocijedite ga na daščici. Isto vrijedi i za valjak - upućuje nas Ivančica i pokazuje kako da to napravimo.
Dok nam ona govori, već sam odlučio da će plava biti jedna od dvije neizostavne boje u mom dvokoloritnom odabiru. Bez upuštanja u neke geometrijske instalacije koje mogu razaznati iz polijepljenih pik traka mojih susjeda Sandre i Biljane. I dok sam već odabrao nebesko plavu za gornje plohu, a tirkiznu za nogare i prečkicu, što je dobar odabir boja, što mi je potvrdila i Ivančica, lijepljenje pik trake ide mi malo sporije.
Danko Bačelić, koji nas obilazi, primjećuje da gubim ritam, pa uskače i dovršavam i odlazim po dozu boje. Kist je u ruci, a na rukama uskoro i prve mrlje. Stol je srećom prekriven prozirnom folijom. Sve spašavaju čudesne maramice koje brišu boju s ruku, s drveta, ali i s tekstila. Jer, naravno da sam malo pofarbao i majicu. Fleke, srećom, nestaju, a ja kistom i valjkom nanosim prvi sloj boja na svoj "šamrlek". Već je bilo kasno kad sam shvatio da sam "džaba krečio" jer sam pik trakom pogrešno označio površinu koja je trebala biti obojena drugom bojom. No spašava me dizajnerica Ivančica, koja odmah nudi spasonosno rješenje - da dio gornje površine prebojim dvjema bojama. Stvar je spašena, a ja dovršavam prvi sloj bojenja. I dok se prvi sloj suši, Danko Bačelić mi otkriva kako je bolje umjesto kita za drvo na stare prozore, nakon što sa njih skinem boju i izbrusim ih papirom, nanijeti piljevinu pomiješanu s ljepilom za drvo.
- Kit bi s vremenom ispucao, a ova smjesa neće - kaže. Iz džepa vadi komadić bijelog brusnog papira.
- Riječ je o papiru koji je periv i može se višekratno koristiti - kaže o proizvodu koji će uskoro ponuditi hrvatskom tržištu.
Kad se posušio i prvi sloj, nanosimo drugi. Čekamo da se boja konačno osuši i ćaskamo o motivima zašto smo se prijavili na radionicu. Sandra Kresoja-Čović, moja prva susjeda, kaže kako je to napravila jer obožava sve vrste kreativnog posla, a ova radionica je po njoj prilika za takvo što, ali i da nauči nešto novo o bojanju. Njezina prijateljica Biljana Zgrabljić izrađuje nakit od drva, a trenutačno renoviraju staru drvenu kuću i željela je naučiti kao oličiti vrata koja su izrađena prije više od 100 godina. Davidu Pavliniću, uz mene jedinom muškom sudioniku radionice, ovo je prilika da naučimo uštedjeti vrijeme i novac.
- Dobili smo dosta namještaja i treba ga urediti, a za to treba dosta znanja i bitni su detalji na koje treba obratiti pažnju kako bi se uštedjelo vrijeme i novac. Ovo je bila baš prilika za to i jako sam zadovoljan ovom radionicom - kaže. Ali, pitam se, kad je ovoliko žena na radionici, što rade muževi - reći će mi upitnim pogledom na kraju.
Ne znam, ali znam da tri provedena sata na ovoj radionici nisu bila uzalud potrošena. Naprotiv. I da me se u "Bačeliću" neće tako lako riješiti kad su u pitanju radionice koje imaju bilo kakve veze s bojama i lakovima, krečenjem...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....