Studenti Tehničkog fakulteta Sveučilišta RMIT nedavno su objavili studiju koja eksperimentira s novim oblikom gospodarenja otpadom i recikliranjem. Kao što su primijetili u svom istraživanju, opušci cigareta su najčešće odbačeni pojedinačni otpad na svijetu, s procijenjenih 5,7 trilijuna diljem svijeta u 2016. Međutim, materijali u opušcima – posebice njihovi celulozni acetatni filtri – mogu biti izrazito štetni za okoliš zbog slabe biorazgradljivosti. Studija RMIT-a temelji se na prethodnoj studiji Mohajerani et. al (2016) gdje se eksperimetira s dodavanjem odbačenih opušaka u glinene cigle za arhitektonsku upotrebu. U svom istraživanju, studenti RMIT-a otkrili su da bi takva mjera smanjila potrošnju energije u procesu proizvodnje opeke i smanjila toplinsku vodljivost opeke, ali da bi se prije uspješne provedbe trebalo pozabaviti drugim problemima, uključujući bakterijsku kontaminaciju, prenosi Archdaily.
Opušci cigareta mogu se dodati ciglama pomoću jedne od tri opće metode:
- Dodavanjem cijelih opušaka.
- Dodavanje prethodno usitnjenih opušaka.
- Dodavanjem prethodno pomiješane gline za opeke s već ugrađenom koncentriranom količinom opušaka.
Svaki dolazi sa svojim prednostima i nedostacima. Nakon što se dodaju opušci i započne postupak pečenja, dodavanjem opušaka zapravo se smanjuje količina energije potrebna za uspješno pečenje cigli zbog visoke kalorijske vrijednosti opušaka. Zbog toga su Mohajerani et al. otkrili da ako se 2,5% opeke proizvedene godišnje diljem svijeta samo 1% sastoji od opušaka, tada bi se potrošnja energije mogla smanjiti za 20 milijardi MJ, ili količinu energije koju svake godine koristi milijun domova u Victoriji, Australija. S primjenom ovog novog oblika recikliranja, industrija proizvodnje opeke - i arhitektonska industrija u većem dijelu - bi stoga mogle značajno profitirati od smanjenog utjecaja na okoliš.
Učinak ove promjene na svojstva samih opeka varira. Najznačajnije je da su autori studije otkrili da što je veći sadržaj opušaka, to je manja tlačna čvrstoća cigle, što bi moglo negativno utjecati na strukturnu učinkovitost materijala. Drugi otkriveni učinak bio je da je odgovarajuće smanjenje gustoće povećalo upijanje hladne vode i smanjilo toplinsku vodljivost opeke; potonji učinak posebno je označen kao ‘fantastičan‘ zbog implikacije daljnje uštede energije ako se koristi u arhitektonskim strukturama.
Međutim, goruću zabrinutost bilo je pitanje bakterijske kontaminacije opušaka od ljudi ili okoliša. Cigle koje sadrže opuške stoga bi se mogle smatrati nesigurnima ili opasnima za zdravlje korisnika; na sličan način, utvrđeno je da hlapljivi organski spoj koji ispuštaju opušci uzrokuje neugodan miris. Kako bi se popravilo ovo prvo, autori su predložili postupke sterilizacije uključujući upotrebu naftalena, ozona, vodikovog peroksida, ultraljubičastog svjetla ili suhu i vlažnu toplinsku obradu. Sama studija detaljno ocrtava učinke i nedostatke svake posebne metode, kao i bitna razmatranja za osiguranje sigurnosti. Upotreba ozona, na primjer, opisana je kao prikladnija kada se razmatra potreba za kontrolom sadržaja vlage u ciglama, te kao prikladnija za velika postrojenja za čišćenje. Što se tiče problema s mirisom, autori su naveli UV svjetlo kao rješenje, ali su također priznali da je potrebno dodatno istraživanje na tom planu.
U zaključku, studija detaljno opisuje moguće metode ugradnje recikliranih opušaka u arhitektonske cigle s različitim, često povoljnim učincima; također je pedantna u svojim opisima mjera opreza, postupaka te strukturnih i ekoloških učinaka. Dok ova konkretna strategija zahtijeva više istraživanja prije nego što krene u široku upotrebu, autori nagovještavaju još jedan nužan preduvjet za uspješnu provedbu: za prikupljanje materijala koji se može reciklirati, vlade se prvo moraju pozabaviti problemom bacanja smeća, postavljanjem posuda za skupljanje opušaka na prikladnim lokacijama i uspješno educirajući svoje stanovništvo da se obveže na njihovu uporabu. Iako izgradnja opeke pomoću metoda opisanih u ovoj studiji ima golem potencijal, temeljne promjene u načinu na koji gradovi pristupaju otpadu i recikliranju moraju doći na prvo mjesto.
