Josip Šuša Bubo marketinški je stručnjak i producent, ali to ovom prigodom nije bio razlog našeg susreta. Svratili smo k njemu u Ulicu kralja Držislava u Zagrebu radi njegovih fotografija na Instagramu, mediju uz kojeg su mnogi otkrili čari fotografiranja. Svidjelo nam se kako kao pasionirani fotograf amater bilježi kadrove gradova, predmeta, cvijeća i ljudi.
Kako je jedna kolegica odlično napisala, on je: "u vječnoj urbanoj potrazi za geometrijom, ali ne onom sterilnom i previše ispeglanom, nego intrigantnom, jer iza nje stoji puno stvarnosti, majstorskih kompozicija i detalja u kojima se kriju emocije, tako živa vibra grada Zagreba i zašto ne - zrno bunta i subverzivnosti". U svoje slobodno vrijeme je iPhone fotograf.
Stan u kojem živi ugodan je ambijent, s vintage šarmom. Jedino što nas je u posjetu malo ometalo bila je velika vrućina koja je grad, iako je ljeto i bila je sredina kolovoza, zatekla svojim razmjerom.
TVOJ OSOBNI STILSKI ZNAK JE?
"Nisam očekivao odmah takvo otvaranje, Karpov - Kasparov (smije se). Mislim da je moj stil vrlo klasičan. U mladosti sam ga tražio po Trstu, ali sam ga ustvari pronašao tek puno kasnije; bijela košulja. Da, obavezan je i gel u kosi."
KAKO BI OPISAO SVOJ DOM?
"Tavanski je to stan na Zelenom valu, vrlo toplog osjeta i osjećaja. Volim ga. Jedini sam u ekipi oduvijek imao stan na dva kata i grede po cijelom stanu. U posljednjih deset godina, otkako smo dobili lift, još mi je draži; ima 120 "opasnih" stepenica do mojeg kata, zadnjeg!"
PREDMET KOJI SI NEDAVNO NABAVIO ZA STAN?
"Uvijek sam volio lampe. Imam dvije, koje su mi jako drage, jedna je iz sedamdesetih - Meblo Elpis lampa. Da, i Bialetti kafetjera, na kojoj se vidi da se dugo upotrebljava, među favoritima mi je... volim kavicu!"
SNIMAŠ LI I SVOJ DOM?
"Vrlo rijetko, iako je jako fotogeničan. Sve te grede daju odličan raster na fotografijama. Dobro si me podsjetila da bih to trebao češće raditi. Fotkat‘ svoj stan. Slikat ću ga, pa ti pošaljem."
KAKO PRONALAZIŠ MOTIVE ZA SVOJE FOTOGRAFIJE, PREPOZNAJEŠ DOBAR KADAR?
"Iskreno, nemam pojma. Zaista. Kadar se dogodi nekako slučajno, i te najviše volim. Uvijek sam volio "zvrljati" pogledom, gledati kroz te neke svoje kocke. Fotkam mobitelom i to je nešto što obožavam. Tenisice, slušalice, kapa, šal i akcija... Kadrovi se nekako dogode. Naravno, kako stekneš neko iskustvo, ima ih i naučenih i onih po špranci, ali ono najbolje dogodi se u tom nekom trenu... Nevjerojatnije kombinacije dogode se kad te potjera, barem u mojem slučaju, neka tuga. Ta samoća nekako izbistri i makne iz vidokruga sve gluposti i hinjene stvari... Tada je fokus najbistriji."
OMILJENO MJESTO U ZAGREBU?
"Čim iziđem iz stana s lijeve strane nazire se Zrinjevac, a s desne zabljesne Džamija, Meštrovićeva. Nevjerojatno prekrasna građevina. To je mjesto koje, kad sjednem na stepenice, umiruje i daje mi dojam nekog nestvarnog grada, velikog grada, grada iz stranih serija. 1972. godište sam, strane serije su mojoj generaciji u mladosti bile doživljaj nestvarnog."
GDJE U STANU RADO SLUŠAŠ MUZIKU, I KOJU?
"Muziku slušam uglavnom vani, kad se šetam, fotkam. Otkriće slušalica za mobitel je odlična stvar. Slušam uglavnom Spotify. Toliko je glazbe na njemu da satima slušaš, istražuješ, lajkaš..."
NAJBOLJI SUVENIR I OTKUD JE?
"Maleni par cipela za tango. Plave tango cipele koje sam kupio u Buenos Airesu. Snimali smo jednu produkciju za TV. Predivan grad, u kojem smo bili u siječnju, što je kod njih ljeto, kao ovo naše upravo sada. Bio sam dvaput u Buenos Airesu, i oba me puta ostavio zatečenog ljepotom i ljudima."
SKUPLJAŠ LI NEŠTO?
"Ne, nemam potrebu nagomilavanja stvari. Instagram mi je neki centar skupljanja, ako ne ničeg drugog, onda, mojih fotki koje me podsjete na trenutke u kojima su nastale. Fora je kako znam za svaku, iako ih je već mnogo, kako i gdje i pod kojim uvjetima je nastala."
GDJE SI JOŠ ZADNJE ZANIMLJIVO PUTOVAO?
"Prije sam putovao češće. Sada sam nekako stao, stalno samo što ne krenem, i onda nekako odleprša ideja putovanja. Volim otputovati u Pariz i hodati ulicama. Ustvari je to, barem meni, vrlo jednostavan grad. Izgubiti se hodajući tim ulicama nešto je najljepše, jer iza svakog ugla čeka te neki novi trg, art deco vrata ili samo običan kafić iz kojeg izlaze svi ti interesantni ljudi. Ne primjećujem, šetajući, ništa ružno, a kadrova ima milijun."
ŠTO JE OBAVEZNO U TVOM FRIŽIDERU?
"Ajme nemam ti pojma... joj da, putar, maslac. Volim maslac, onako debelo na kruh... obožavam kruh (smije se)."
ŠTO TI ZNAČI INSTAGRAM?
"Instagram je jedno odlično mjesto kad se odlučiš što želiš. Meni je on neko, da ne ispadne baš kliše, ali utočište i odlazak u dimenziju koja je moja, u kojoj vladam i ne obazirem se previše na druge. Radim svoje, po svom, a ako se kome to svidi, jako mi je drago. Imam sada već i poveći community koji pratim, i moram priznati kako ima odličnih fotografa, što profi, što amatera, koji rade nevjerojatne stvari. Puno sam naučio na Instagramu."
IZLOŽBA "ZAGREB BOOGIE WOOGIE"?
"Iznenadilo je to i mene. Aleksandra Orlić, moja kolegica i glavna urednica portala mood.hr, nazvala je jedan dan i rekla: ja bih tvoje fotke na portalu. Bit će to prva digitalna foto izložba na našem portalu. I bude izložba, i bude taj iznenađujući naslov, koji kada pročitate njen tekst, ima totalno smisla."
NAJBOLJE MJESTO ZA IZLAZAK U ZAGREBU?
"Ovo je jako teško pitanje na koje je odgovor jako tužan... Nema više nekog mjesta za izlazak, za izlaske moje, naše generacije. Teško mi je to bilo prihvatiti u nekom trenutku, jer naša generacije je stvarala techno, house scenu, koja je u trenutku bila na svjetskoj razini. A možda su nas i neke godine malo sustigle (smije se)... koje teško priznajemo."
ŠTO TI ZNAČI ŽIVJETI U OVOM KVARTU, TU SI ODUVIJEK?
"Tu sam od 1985., kad sam se doselio iz Novog Zagreba, iz Trnskog. Imam taj datum urezbaren u štok prozora u sobi. Nisam se toga godinama sjetio; mama je to urezala kad smo se doselili. Nismo mi iz kvarta nikad voljeli kad su nas zvali "dečki iz centra", a ne, ne, mi smo s Džamije. Baš mi je to uvijek bilo lijepo, jer kad si rekao tu riječ, imao si odmah potvrdu kroz tu predivnu građevinu. U posljednje vrijeme kvart se jako osuvremenio, ali na dobro."
MJESTO NA KOJE SE VESELIŠ IĆI USKORO...?
"Bit ću dosadan...opet Pariz."
NAJDRAŽI POSAO NA KOJEM SI RADIO I ZAŠTO?
"Uvijek sam volio produkciju, stvaranje, komešanje koje iz potpunog kaosa u jednom trenu stvori proizvod i emociju. Obožavao sam raditi u produkciji TV-a. Dane RTL-ova Big Brothera pamtim kao sretnog sebe, koji s timom ljudi stvara emisiju koju svi gledaju. Ta riječ "svi" bila nam je toliko magična da smo radili non-stop i bez pitanja; bili smo puno mlađi. INmusic festival je moja druga ljubav... Jedva čekam sljedeću godinu, kad ćemo opet biti u back stageu u produkcijskom uredu... Ivana, Zoran, Pava i milijun drugih, bez kojih taj projekt ne bi bio moguć."
ODJEVNI PREDMET KOJI SI NEDAVNO DODAO U GARDEROBU I BAŠ TE VESELI…
"Još jedna bijela košulja (smije se)... nikad dosta bijelih košulja."
TVOJE PIĆE JE…
"Piva, i nemrem si pomoć!"
DOBRA SERIJA ILI FILM KOJI SI NEDAVNO GLEDAO?
"‘The Righteous Gemstones‘ na HBO-u. Inače volim ‘svemirske filmove‘, STAR WARS!
Moraju biti laseri i Darth Vader."
POSTOJE LI NEKI LJUDI ILI SITUACIJE NA KOJIMA SI JAKO ZAHVALAN?
"Da, i jako su mi neki ljudi bitni, jako jako... Nekada su se u životu jedra broda dizala, a ponekad su se morala i spustiti, ali uvijek su mi pomogli doći na sigurno: mama, brat Boris, Ines Rukljač, moja stara suputnica, Marijan Felver, Dražen Grubišić, Čombe, Edi, tata... znali smo se smijati skupa, ali bogme se i naljutiti jedni na druge, uglavnom oni na mene (smije se). Preživjeli smo. Hvala svima!"
LJUBAV PREMA FOTOGRAFIJI?
"Vidiš, to je nekako bilo oduvijek prisutno, ali tek su mobiteli to definirali. Uvijek sam volio ‘kadar‘. Kad kažem oduvijek, mislim na potrebu da sve bude pod kutem, da sve bude porihtano... mali OCD (smije se). iPhone u džepu otvorio je sasvim neke nove mogućnosti. Šetnje volim, a s iPhoneom, koji je uvijek prisutan i koji jednim klikom stvori nešto za moj pojam opipljivo, sve je postalo drugačije. Klik, klik i eto, nekako sam potvrdio tu svoju ljubav prema pravilnom detalju."
TKO TI JE MUZA...?
"Nemam muzu i uzore, ne pamtim imena fotografa, ali uglavnom pamtim fotografije koje su mi odlične, vraćam se na njih. Deja vu mi se često dogodi kada vidim te neke poznate kadrove. Kopiranjem nekih fotki svašta sam naučio, i vjerujem došao do nekog svog stila. Važno je znati na kraju što želiš reći tom fotkom, ali isto tako, moraš znati i koju tehnologiju posjeduješ i što ona može. Ja sam iPhone ‘fotograf‘, i volim to biti."
NAJDRAŽI UMJETNIK?
"Amadeo Modigliani... Zašto? Tuga je jaka emocija."
OVO SI TI NA FOTOGRAFIJI? KAD SI DOBIO NADIMAK BUBO?
"Kako pamtim, svi su me razvlačili i tepali bubica - bubica, i tako je ostalo Bubo. Volim svoj nadimak. Često ljudi misle da je djetinjast, ali ne... Bubo je moj nadimak otkad znam za sebe. Mama i moji nikada me nisu zazvali imenom. Ne znam ni kako bih reagirao da čujem mamu da me zove Josipe, ne bih ni skužio da mene zove."
GDJE USKORO MOŽEMO VIDJETI TVOJ RAD?
"Instagram!"
