Otprilike sat vremena vožnje od Osla, u Javanakeru u Norveškoj smjestio se jedan od najvećih umjetničkih parkova koji je ispunjen nizom skulptura najpoznatijih svjetskih umjetnika. Kistefos muzej i park skulptura osnovan je 1996. godine na području koje je bilo poznato po drvnoj industriji, na starom imanju u nekadašnjoj tvornici za obradu drva danas je smješten muzej, a okolni park/šuma ispunjen je raznim suvremenim umjetničkim djelima internacionalno priznatih umjetnika. Prije nekog vremena ovom impresivnom popisu imena pridružio se i jedan od najpoznatijih svjetskih arhitektonskih studija Bjarke Ingels Group (BIG) sa svojim projektom The Twist. Skulptura, galerija i pješački most, sve u jednom, premošćuje dugu i vjetrovitu rijeku Randselva.
Staklena stijena
Prvotni cilj ovog projekta bio je da poboljša i olakša kretanje kroz Kistefos park tako što će pružiti novi prijelaz preko rijeke, a s obzirom na različite visine suprotnih obala projekt dobiva zanimljivi zaokret. Tisuću metara kvadratnih obloženih aluminijem na samoj sredini građevine se iz horizontalnog položaja uzdižu u vertikalni pod kutem od 90 stupnjeva, taj postupak postignut je naizgled jednostavnim zaokretom. U ovom postupku zadržano je jedinstvo građevine tako da građevina ima valoviti prijelaz iz jednog položaja u drugi podsjećajući tako na val koji je naišao na prepreku.
Tlocrtno su na sjevernoj, a i na južnoj strani građevine, odnosno u horizontalnom i vertikalnom dijelu smještene galerije. Horizontalna galerija u sjevernom dijelu sadrži staklenu stijenu koja se proteže cijelom dužinom i pruža prekrasan pogled na okolnu prirodu, a i posjeduje odličan prirodni dotok svjetla. U središnjem dijelu, kod zakrivljenja, staklena stijena prateći liniju kretanja građevine uzdiže se prema stropu pa galerijama omogućava i pogled u nebo kao i prirodni dotok svjetla pod drugačijim kutem, a ujedno u unutarnjem središnjem dijelu zaokret je iskorišten za postavljanje stubišta koje ima i funkciju sjedišta za vrijeme projekcija filmova ili nekih drugih događaja koji se odvijaju u muzeju.
Vertikalna galerija usmjerena je na sebe i donekle izgleda kao da stoji u mraku i ispunjava je samo umjetno osvjetljenje. Arhitekti su željeli postići da galerije u svom osvjetljenju također stoje oprečno, otvarajući tako mogućnost izvođenja potpuno različitih sadržaja u istom, ali opet različitom prostoru. Nizom ovakvih i sličnih "jednostavnih" rješenja arhitekti dobivaju na višeznačnosti svog projekta. Obje strane mosta služe kao zasebni ulazi u galerije, a središnjim djelom galerije su dobile međusobnu poveznicu. Sva moć ovog projekta leži u njegovoj varljivoj jednostavnosti. Bijele aluminijske ploče geometrijski naslagane jedna do druge nenametljivo se rastežu od obale do obale prenoseći izgled pokretljivosti i dinamike, pokret koji se savršeno uklapa u ambijent.
Hrabro inženjerstvo
Osim vizualne fleksibilnosti građevine aluminijske ploče posjeduju i refleksiju prirode oko sebe, pa što se više približavate strukturi možete uočiti odraz stabala i rijeke na fasadi mosta. Sam arhitekt u jednom intervjuu priznaje kako je ovaj projekt bio iznimno zahtjevan, a ponajviše je tražio iznimno hrabro inženjerstvo.
Građevina je prvenstveno rađena kao most pa ima veliku pokretljivost koju nije lako postići, kako inženjerski tako i da to vizualno ostane nenapadno, ali ti spojevi savršeno se uklapaju i nestaju u strukturi što građevinu u još jednom smislu doista čini umjetničkim djelom u ideji i pojavi.
