Lovelockove knjige proširile su moje shvaćanje i razumijevanje života. Planet sam prestala doživljavati kao mrtvi kamen koji pluta u bespuću svemira i počela ga gledati kao fascinatno biće sklono promjenama u vremenu. Izvukla sam važnu poruku za vrijeme u kojem živimo”, kaže Antonia Šarić iz brenda Biljke su zelene.
Teorija o Geji jedna je od najutjecajnijih znanstvenih teorija u posljednjih 40 godina, a njezin začetnik je britanski neovisni znanstvenik James Lovelock, koji će ove godine proslaviti 103. rođendan. Njegov neuobičajen i nekonvencionalan pogled na svijet čini ga domišljatim izumiteljem i znanstvenikom, pa ni ne čudi da je upravo on promijenio paradigmu o planetu Zemlji. Pročitala sam njegove knjige “Taj živi planet Geja: biografija naše Zemlje” i “Geja: novi pogled na život Zemlje” kako bih saznala više o ovom genijalnom umu.
Davne 1965. godine Lovelock je prvi put počeo promatrati planet kao živi organizam, a tu teoriju razvijao je sedam godina. Naime, njegova teorija je tada bila u suprotnosti s uvriježenim mišljenjem da se život prilagodio uvjetima na planetu te da je razvoj života na Zemlji potpuno odvojen od razvoja planeta.
Sugerirao je da svi živi organizmi na planetu u interakciji sa svojim okolnim anorganskim okolišem formiraju sinergijski i samoregulirajući sustav. Drugim riječima, živi organizmi na Zemlji stvaraju klimatske i biokemijske uvjete koji čine sam život na Zemlji mogućim, a planet se ponaša baš kao i živi organizmi. Zemlja se mijenja kao što se i mi mijenjamo tijekom života, ali pritom zadržava svoj prepoznatljivi oblik.
Teoriju je nazvao Geja po grčkoj božici Zemlje, no njegova Geja nije nježna božica koja štiti ljude od njih samih. Njegova teorija govori o tome da je ljudsko djelovanje toliko značajno da smo pogurnuli Zemljine sustave izvan granica koje podupiru život kakav danas poznajemo.
Osim ako ne počnemo činiti brze i dalekosežne akcije bez presedana, i to u svakom aspektu društva u kojem živimo, život na Zemlji bit će gotovo nemoguć.
Iako se u znanosti izbjegava korištenje imena Geja, Lovelockova teorija je s vremenom postala prihvaćena u znanstvenoj zajednici. Danas znanstvenici umjesto Geja kažu znanost o zemaljskim sustavima (Earth system science). Lovelock nam je pomogao da shvatimo kako se Zemlja sama regulira i prepoznamo njezine sustave, poput klimatskih promjena, kemijskog zagađenja, gubitka ozona, zakiseljavanja oceana, zagađenja aerosolom, ciklusa fosfora i dušika, dostupnosti pitke vode, deforestacije i gubitka bioraznolikosti.
Zahvaljujući njemu, danas znamo da oblaci koji se nalaze iznad oceana nastaju zahvaljujući organizmima koji žive na površini alga. Oni oslobađaju plinove koji oksidiraju u zraku i stvaraju jezgru oko koje se skuplja vodena para, a ona formira oblake koji reflektiraju sunčevu svjetlost natrag u svemir. Zemlja bi bila 10 stupnjeva toplija da ti oblaci ne postoje, odnosno da ne postoje organizmi koji ih stvaraju.
Klimatske promjene posljedica su stakleničkih plinova, prvenstveno ugljičnog dioksida koji nastaje izgaranjem fosilnih goriva. Posljedice klimatskih promjena ne samo da će učiniti život na nekim dijelovima planeta nemogućim, već će generirati nemire, ratove i glad.
Od industrijske revolucije do danas prosječna temperatura Zemlje porasla je za 1,1 °C, a posljedice su već vidljive. Sjetimo se samo požara u Australiji i Grčkoj, poplava na sjeveru Europe i topljenja ledenjaka na polovima, a trenutačno smo na putu prema tome da se Zemlja zagrije tri do četiri stupnja do kraja ovog stoljeća.
Znanstvenici kažu da imamo još osam godina da izbjegnemo katastrofe koje bi dovele u pitanje život na Zemlji te da, ako želimo opstati kao civilizacija na Zemlji, temperaturu Zemlje moramo zadržati ispod 1,5 °C. James Lovelock promijenio je paradigmu o našem planetu postavivši teoriju o Geji. Zahvaljujući njemu, danas znamo da je naš utjecaj na planet neupitan, prema tome, emisije ugljika trebaju se prepoloviti do 2030. godine.
James Lovelock nudi rješenja za klimatske promjene. On predlaže da živimo u velikim gradovima koji su otporni na elementarne nepogode, prestanemo koristiti fosilna goriva i zamijenimo ih nuklearnom energijom, koju smatra jedinom dovoljno čistom i sposobnom za proizvodnju električne energije potrebne za funkcioniranje civilizacije. Ipak, kaže kako nuklearna energija nije dugoročno rješenje, već privremeno, samo dok obnovljivi izvori energije ne postanu dovoljno učinkoviti i čisti za okoliš.
Lovelockove knjige proširile su moje shvaćanje i razumijevanje života. Planet sam prestala doživljavati kao mrtvi kamen koji pluta u bespuću svemira i počela ga gledati kao fascinantno biće sklono promjenama u vremenu koje mi je potpuno nepojmljivo, ali izvukla sam važnu poruku za ovo vrijeme u kojem živimo. Ovo je prilika koja se pruža jednom u životu, prilika da zajedno, svakodnevnim akcijama stvorimo zeleniju, čišću i pravedniju Zemlju za sve koji žive na njoj. Naravno, promjene počinju od pojedinca, ali su nam prijeko potrebne sustavne promjene koje moramo zahtijevati od onih čija je odgovornost da ih provode.
