Hladniji mjeseci u godini idealni su za uzgoj povrtnih kultura poput češnjaka, mrkve, graška i salate jer im u početnim fazama rasta bolje odgovaraju niže temperature te dovoljno vlažno tlo. Te povrtnice može se saditi u kasnu jesen ili rano proljeće pa se, ovisno o vremenu sadnje ili sjetve, nazivaju jesenskim ili proljetnim povrtnicama. Tako razlikujemo jesenski luk i češnjak od onoga proljetnog, isto kao i mrkvu, grašak i salatu.
UZGOJ ČEŠNJAKA I LUKA U ORGANSKOM VRTU
Češnjak (Allium sativum) i luk (Allium cepa) pripadaju porodici lukovičastog povrća koje se uzgaja na vrlo jednostavan i sličan način.
Češnjak se uzgaja vegetativnim putem iz češnjeva, a luk se uzgaja iz malih lukovica koje se mogu uzgojiti sjetvom sjemena iz kojih se razvija lukovica te se ona sadi tek u drugoj godini uzgoja. Uzgoj te dvije povrtnice iz češnjeva i lukovica je identičan jer imaju iste zahtjeve prema položaju, hranjivima i tlu.
Luk se može saditi i u svibnju, nakon što prođe opasnost od napada lukove muhe, iako su plodovi (glavice) u pravilu nešto manji i ako nastupi dulje sušno razdoblje, treba zalijevati nasad. Ako se lučice sade samo zbog lista, tada ih se može saditi skoro cijelu godinu na vrtu, osim ako tlo nije smrznuto. Sadnja lučica u posudama na balkonu sve je popularnija među ljudima koji nemaju svoj komadić zemlje, a žele uzgojiti zdravu, nešpricanu biljku.
Uvjet je da se češnjak i luk nikad u vrtu ne sade u blizini, nego ih treba odvojiti drugim biljnim kulturama, a idealni su upravo dobri susjedi u vrtu.
U jesenskoj sjetvi sade se od druge polovice listopada pa sve do polovice studenoga, dok je proljetnu sjetvu idealno početi već u drugoj polovici veljače pa do polovice ožujka ako to vremenski uvjeti dopuštaju. Naime, ranom sjetvom moguće je izbjeći najopasnijeg štetnika lukovičastog povrća, tzv. lukovu muhu koja je aktivna već sredinom travnja, a napada mlade i dovoljno nerazvijene biljke. Ranijom sadnjom češnjak i luk imat će dovoljno vremena da ojačaju i izbjegnu tog štetnika. Također, jesenskom ili ranom proljetnom sadnjom možemo očekivati i veće prinose jer u tlu uglavnom ima dovoljno vlage i temperature su niže pa se biljke bolje i brže razvijaju.
Za sadnju češnjaka najbolje je osigurati vlastito sjeme koje se sadi iz godine u godinu zato što je ono prilagođeno podneblju i uvjetima u vašem vrtu pa je stoga i zdravije i otpornije.
Lučice luka također možemo nabaviti u raznim bojama - od bijele i žute pa sve do ružičaste i ljubičaste. Svaka vrsta je posebna na svoj način, pa je tako srebrenac idealan za uzgoj mladog luka, dok je ljubičasti poznat kao najzdraviji i najdekorativniji.
PRIPREMA TLA ZA SADNJU ČEŠNJAKA I LUKA
Da bi se ostvario dobar prinos ovih povrtnica, treba se pridržavati nekih pravila. Idealno tlo za sadnju češnjaka i luka je ono koje je dobro pognojeno za prethodnu kulturu, a najpoželjnija tla su ona koja su bogata organskom tvari pa je za sadnju ovih povrtnica najbolje za gnojidbu koristiti vrtni kompost koji je slabe do srednje hranjivosti.
I češnjak i luk uzgajaju se u plodoredu pa na isto mjesto u vrtu mogu doći tek nakon tri do četiri godine. Izuzetak su vrtovi u kojima se koristi mješovita sadnja, odnosno nema većih površina na kojima su monokulture.
Kako lukovičasto povrće ne podnosi zadržavanje vode na površini tla, što se često događa na teškim, zbijenim tlima, nekoliko dana prije sadnje treba prorahliti tlo pomoću bio vila na dubinu od 20-ak centimetara kako bi se stvorio povoljni vodozračni odnos i dobra ocjeditost tla. Idealna pH vrijednost tla za sadnju lukovica i češnjeva je od 6,5 do 7,5 pa ako je tlo kiselije, poželjno ga je prije sadnje posuti drvenim pepelom, kako bi se podigla pH vrijednost tla, i lagano ugrabljati kako bi se lijepo povezao s tlom.
SADNJA ČEŠNJAKA I LUKA
Češnjak i luk izlučuju fitoncide u tlo te mu osiguravaju zaštitu i zdravlje jer sprečavaju razvoj štetnih mikroorganizama. Stoga se sade svake godine na drugo mjesto u tlu.
Prije sadnje glavice češnjaka treba podijeliti na češnjeve. Sade se samo krupniji vanjski češnjevi, a za jedan četvorni metar treba izdvojiti oko 50 češnjeva. Lukovice luka moguće je nabaviti u svakoj poljoprivrednoj trgovini sa sjemenom. Pri sadnji treba voditi računa o tome da zašiljeni dio bude okrenut prema gore. Sadi se u redove na razmak oko 10 cm u redu i 20 cm između redova na dubinu od 4 cm.
U redove je prije sadnje poželjno unijeti vrtni kompost koji će mu osigurati toplu i meku posteljicu tijekom zimskih dana te osigurati sva potrebna hranjiva. Također, tlo će biti meko i rahlo pa se pri sadnji neće oštetiti češnjevi, odnosno lukovice. Nakon sadnje redovi se prekriju zemljom i slamom koja služi kao zaštita tlu i mladim biljkama tijekom hladnih vremenskih uvjeta.
NJEGA
Krajem ožujka, kada biljke porastu, poželjno je oko korijenja posuti drveni pepeo koji je kalijevo gnojivo i izvrstan za jačanje i otpornost lukovica, a zaštita je i od lukove muhe. Postupak je dobro ponoviti nekoliko puta tijekom vegetacije u tankom sloju.
Kako bi se izbjeglo stvaranje pokorice oko biljaka te pojavu korova i u tom slučaju obavezno okopavanje nekoliko puta tijekom vegetacije češnjaka i luka, savjetujem redovito dodavanje neke organske mase (malčiranje) koja će štititi tlo i nasad, a ujedno će u sušnijim mjesecima osigurati dovoljno vlage u tlu kako bi se izbjeglo i redovno zalijevanje.
BERBA (VAĐENJE) ČEŠNJAKA I LUKA
Jesenski češnjak i luk vade se početkom srpnja kada se zeleni dijelovi biljke počnu žutjeti i sami savijati. Kako bi glavice ostale neoštećene, treba pričekati s vađenjem sve dok dvije trećine biljke ne požuti. Nikako se ne smije čekati da se cijela biljka posuši jer je onda vađenje napornije, a može se dogoditi da zbog loših vremenskih uvjeta, na primjer kiše, plodovi počnu trunuti te ih nakon kraćeg vremena niti ne vidimo pa je vađenje izuzetno teško.
Savjet koji sam primijenila u svom vrtu, a dobila sam ga od naših starijih vrtlara, jest da kada biljke tek počnu žutjeti, otprilike desetak dana prije vađenja, pogaze se njihovi zeleni dijelovi kako bi se usmjerila energija u plod te on tih posljednjih dana može znatno porasti.
Nakon vađenja biljke se slože u tankom sloju na zaštićenom i sjenovitom mjestu nekoliko dana da se prosuše te se pletu u vijence i spremaju u prozračne prostorije da se prosuše ili se odsijecaju glavice tako da se ostavi nekoliko centimetara stabljike koja ih čuva od truljenja. Zatim se suše poslagane u gajbama, najbolje u tavanskim prostorijama, kako bi se plodovi sačuvali do sljedeće sezone.
