Bolara 60 (šešanta) je svojevrsni kulinarski pansion u Istri, u blizini Grožnjana. Zašto se tako zove? Pa, zapravo, objašnjenje je jednostavno. Selo se zove Bolara, a kućni broj na kojem se nalazi pansion je 60.
- Kuću smo kao ruševinu kupili 2012. godine, a zatim smo je pet godina obnavljali prije nego što smo se preselili ovamo i započeli posao 2017. godine. Kao i mnoge stare kamene kuće u Istri, prizemlje je bilo za životinje, srednji kat za stanovanje, a zadnji za skladištenje. Sada imamo veliku konobu u prizemlju, za blagovanje i sjedenje uz kamin, te spavaće sobe na katovima iznad. Bolara 60 naš je stalni dom i jako smo sretni zbog toga. Volimo živjeti ovdje, prije svega zato što je svako godišnje doba posebno. Ali ovo je mjesto previše posebno da bismo ga držali samo za nas!
Tako pola godine (obično svibanj - listopad) dijelimo glavnu kuću s gostima u četiri sobe za goste, dok je uz glavnu zgradu vezana kućica za samostalan boravak s dvije spavaće sobe, koja je na raspolaganju za najam tijekom cijele godine. Tijekom turističke sezone gostima nudimo doručak svako jutro, a večere dvaput tjedno - ponosno nam priča vlasnica Anna Colquhoun, britanska spisateljica, antropologinja, kuharica i učiteljica koja ovdje živi sa svojim suprugom Matt Purverom, profesorom iz područja računalne lingvistike.
Anna i Matt su iz Velike Britanije, oboje imaju drugi posao koji rade, kako kažu, “kada je pansion tiši”, osobito zimi. Prije nego što su došli živjeli ovdje, živjeli su u Londonu.
- Posadili smo ovdje cvjetajuće grmlje i začinsko bilje po cijeloj kući, stvari pogodne za mediteransku klimu, poput oleandra, kiselice, perovske, lavande, ružmarina, kadulje, majčine dušice, mažurana, helichrysuma (smilja) i sukulenata. Postoji i nekoliko ruža, uključujući vrlo uspješnu ružu penjačicu koju nam je dao prijatelj odavde, a koji razmnožava ruže, i koja je prekrila jedan zid u povrtnjaku. Sada u jesen puzavice iz Virginije postaju crvene i izgledaju ljupko uz kamen. Također smo posadili osam stabala maslina na dvije male terase - nedovoljno za ulje (naši susjedi prave puno), ali dovoljno da se koristi za jelo. Posadili smo i puno voćaka - šljive, marelice, trešnje, višnje, vinogradske breskve, jabuke, kruške, mušmule (nespola), dunje i kaki - a u bačvama imamo stabla naranče i limuna plus dva zrela oraha ispred kuće. Dovoljno da napravite orahovicu. Ova je godina bila strašna za voće i orahe u Istri, no u drugim godinama imali smo toliko dunja da smo morali napraviti kilograme kompota, marmelade, želea i ‘membrila’. Nadamo se da će isto biti i s ostalim voćem u idućim godinama - pričaju vlasnici i dodaju kako su također i obnovili kamene zidove oko starog povrtnjaka, terasirali zemljište unutra, a zadnjih nekoliko godina poboljšavali su tlo domaćim kompostom i gnojem od njihovih pilića i krava u susjednom selu. Učili su kako uzgajati povrće i imali su uspjeha s rajčicama, ciklom, blitvom, krastavcima, paprikom, patlidžanima, tikvicama, čilijem, češnjakom, brokulom i komoračem.
- Borim se s graškom, grahom i dinjama! Svake godine ima različitih uspjeha i neuspjeha, a vi samo učite iz iskustva, iz razgovora sa susjedima i, naravno, s interneta! Sa susjedima uzgajamo i polje kukuruza za proizvodnju hrane za piletinu i palentu - ističe Anna koja nam priznaje da jako voli vrtlariti.
- To može biti naporan posao, ali uvijek je tako zahvalno vidjeti da nešto raste iz sjemena u veliku, zdravu, produktivnu biljku. Volim primijetiti i kako priroda funkcionira. Primjerice, koje bube jedu moje biljke, a koje bube jedu te bube i kako različito povrće reagira na promjene vremena. Štoviše, zadovoljstvo je raditi vani, a ne sjediti unutra za računalom! A što bi moglo biti bolje za kuhara od toga da ujutro može otići u berbu svježeg povrća u vrtu, a zatim ga skuhati za večeru!? Našim jelovnicima u potpunosti upravlja ono što raste u vrtu. Na primjer, početkom ljeta radim šarenu salatu od cikle, oraha, fete i mente koristeći našu ljubičastu, zlatnu i ružičastu ciklu; u ranu jesen napravim ‘shakshuku’ za doručak - luk, rajčicu i papriku skuhanu sa začinima i prelivenu jajima i začinskim biljem. Volim šarenu hranu - govori.
Inače, Anna nam je priznala i da joj je omiljena sadnica - rajčica.
- Raznolikost vrsta je nevjerojatna. Uživala sam skupljajući više od 20 različitih sorti, koje svake godine uzgajamo iz sjemena. Velike su i male, debele i tanke, različitih boja i tekstura. Lijepe su samo za gledanje i jedenje, jednostavno, s maslinovim uljem, solju i malo luka ili octa, a tako su svestrane u kuhinji - ulaze u sva jela, uključujući, naravno, šalšu, koju svako ljeto pravimo u velikim količinama. Volim taj proces - pretvaranje proizvoda iz vrta u nešto u staklenkama što može trajati cijelu zimu - otkriva simpatična i vedra vlasnica Anna.
