“Crna kao ponoć, zlatna kao dan, Maćuhica ćuti ispod rosne vaze, U kadifi bajne boje joj se maze, Misliš: usred jave procvjetao san!” pisao je Antun Gustav Matoš još davne 1907. godine u pjesmi “Maćuhice”. I nije jedini pjesnik koji je svoje stihove posvetio tom cvijetu. Nije mu mogao odoljeti ni, primjerice, Shakespeare.
Divlja maćuhica (lat. Viola tricolor) poznata je i česta livadna biljka iz porodice ljubica (lat. Violaceae), koja uspijeva kao vrtna biljka, ali i kao lončanica. Mnogima je omiljeni cvijet zbog specifičnog oblika i boja: latice su obrnuto jajaste, dvije gornje su ljubičaste, a tri donje žute ili bijele s crtama. Cvate u jesen i proljeće, a budući da je otporna niske temperature, poseban čar daje tijekom zime. Često se može vidjeti u vrtovima i teglicama, na groblju...
Postoji više vrsta maćuhica (tricolor, altaica, cornuta, luteae), a neke su sorte grupirane u tzv. serije jer imaju iste značajke, ali se razlikuju po boji cvijeta. Križanjem nekoliko divljih vrsta nastala je Viola x wittrockiana, koja se u Europi uzgaja od 16. stoljeća, a jako je dekorativna zahvaljujući baršunastim cvjetovima jakih boja.
Narodni nazivi za “trobojnu ljubičicu” su gospina ljubica, sirotica, poljska ljubica, dan i noć, božji cvit... “Matošev herbarij” u knjizi “O hrvatskom jeziku i prirodi u jeziku” autorice dr. sc. Dubravke Brezak-Stamać pruža objašnjenje zašto se ovaj cvijet pučki zove maćuhica; maćarica, maćara govore u samoborskom kraju.
“Narodna predaja ovako objašnjava ime vezano uz biljku: donja latica je maćeha; desna i lijeva latica su njezine kćeri; a dvije gornje latice su maćehine pastorke. Lapovi čaške označuju stolice. Maćeha sjedi na obje, njezine kćeri svaka na svom stolcu, a pastorke sjede na jednom stolcu!” navodi se.
Maćuhica se najčešće sije u zatvorenom od kraja lipnja pa sve do sredine kolovoza, a zatim presađuje u vrt najkasnije do rujna. Može se sijati i direktno u vrt: optimalno vrijeme za proljetnu sadnju je kraj veljače, a za jesensku listopad. Potrebno ih je prihranjivati, umjereno zalijevati te uklanjati ocvale dijelove.
OSOBNA ISKAZNICA
Maćuhica - Viola tricolor
` OPIS: jednogodišnja i dvogodišnja biljka sitnog grmolikog rasta visine od 15 do 25 cm; cvjetovi se sastoje se od pet latica koje se preklapaju, a njihova je veličina 5 do 10 cm u promjeru; mogu biti različitih boja
` PORIJEKLO Viola tricolor i Viola luteae iz središnje su Europe, Viola cornuta s Pirineja, a Viola altaica iz Grčke
` klima umjerena, sklona hladnoj
` RAZMNOŽAVANJE reznicama (tijekom svibnja i lipnja, moraju imati tri čvora) te sjemenom (siju se krajem lipnja pa do sredine kolovoza, a presađuju najkasnije do rujna)
` OSJETLJIVOST ne smije se previše zalijevati jer previše vlage može uništiti korijen; zahtijeva položaj na suncu uz djelomičnu sjenu; smetaju joj velike vrućine
` UPOTREBA dekoracija, u tradicionalnoj pučkoj medicini, pojedine su vrste jestivih latica te se sve češće koriste i gastronomiji