Dok se polako pozdravljamo s uživanjem u višesatnim ručkovima i večerama na otvorenim terasama, kao mjesto kojim smo obilježili službeni povratak za stolove unutar samih restorana odabrali smo Bistro Apetit by Marin Rendić. Na ručak smo stigli na kišni četvrtak, kada opcija njihove ugodno uređene terase nije dolazila u obzir, i odmah se bacili na kušanje degustacijskog menija od pet sljedova. Osoblju smo odmah po dolasku rekli kako bismo voljeli isprobati od svega po malo pa su nam tako u kuhinji pripremili po četiri mesna i četiri riblja slijeda uz deserte.
Ručak smo započeli couvertom koji je stigao u formi tri zalogaja puna okusa – tartarom od tune u mini tortilji, kroketom od grana padano sira i dagnjom u panko mrvicama. Tuna je bila ukusna, ali ovdje nam se posebno svidjela hrskava tortilja punog kukuruznog okusa u koji je bila umotana. Kroket je također bio dobar, no prava zvijezda ovog trisa bila je dagnja u panko mrvicama koja je u ustima stvorila pravu malu, sočnu eksploziju mora upakiranu u hrskavi omotač.
Prvi slijed bio je carpaccio od brancina s citrusima i perlama yuzua te goveđi tartar, ponovno upakiran u tortilju. Ribeye tartar bio je odlično začinjen, s blagom, ne previše izraženom i zbilja ugodnom ljutinom, dok je carpaccio bio spoj slatkog, slanog, kiselog i gorkog, sve u jednom zalogaju. Definitivno jedan od favorita ručka. Riba je bila svježa, svi okusi divno su se nadopunjavali, a sokove smo na kraju, ne mogavši prestati jesti, skupili i kojom kriškom domaćeg sourdough kruha, koji je još na početku ručka na stol stigao topao.
Idući na redu bio je goveđi carpaccio sa svježim vrganjima. Gljive su bile toliko svježe i ukusne te su u kombinaciji s ostatkom sastojaka poput četiri vrste slatkih, zrelih cherry rajčica i bučnog ulja tvorili toliko dobru, jaku i vrlo pamtljivu kombinaciju da nam je meso ovdje možda čak bilo i suvišno. Šuma na tanjuru i ustima te svakako vizualno najljepši tanjur ručka.
S druge strane, u ribljem meniju dobili smo svježi kvarnerski škamp sa snijegom od malina te kremom od limuna i maslinova ulja. Svježe, lepršavo i slatko, baš kao zadnji dani ljeta.
Potom je na stol stigao treći slijed. Efektno servirane Jakobove kapice s kremom od paprike i osvježavajućim gelom od mente i limete koje su se dimile ispod staklenog poklopca te rižoto od buče s pestom od medvjeđeg luka, uljem od peršina i prutićima pohanog brie sira. Jakobove kapice bile su lagane, blago dimljene i, iako je kombinacija s kremom od pečene paprike funkcionirala dobro, jer nije bila prejaka i dominantna, zaključili smo kako bi se već i ulje od peršina s drugog tanjura i na ovom vrlo dobro snašlo. Rižoto je bio lijepo kremast, a pomiješan s pestom donio je neke nove, zemljane note kojima se nismo nadali, ali su nas ugodno iznenadile.
Glavna jela bila su brancin s pireom od baby mrkve, timijana i anisa te jelen s pireom od celera, pireom od graška i ciklom. Brancin je bio odlično pripremljen, korice slane i hrskave poput čipsa, dok je pire bio gust, maslačast i blago slatkast, no u kombinaciji s nježnom ribom možda bismo ipak voljeli vidjeti kakvu laganiju kombinaciju okusa. Umak od vermuta, anisa i soljenog limuna bio je dobar dodatak.
Baš poput brancina, jelen je također bio odlično pečen, mekan poput maslaca i nimalo težak ili naporan, kakvi često znaju biti ovakvi jaki komadi mesa kada su posluženi kao jedan od sljedova. Okusi u prilozima bili su više nego dobro izbalansirani pa niti jedan element nije preuzeo tanjur već je sve zajedno tvorilo lijepu cjelinu.
Na kraju, deserti. Voćka u formi mandarine (ili manje naranče) i lješnjak bili su uredno napravljeni, intenzivnih okusa i lijepo izraženih tekstura. Iako se za stolom vodila rasprava koji je bolji, lješnjak bogato punjen pastom ipak je na kraju bio pobjednik i s tanjura je nestao prvi.
Pet sljedova za dvije osobe ovdje nas je koštalo 1240 kuna. Uz to, popili smo i Damjanić malvaziju (40 kn) te dvije boce vode (svaka 35 kn), a iz restorana smo izašli prilično siti i zadovoljni. Smisleno i lijepo posloženi tanjuri, razigrani i svaki sa svojom pričom te svježa hrana bez previše prenemaganja ono je što nas je ovdje osvojilo i zbog čega bismo se u Bistro Apetit by Marin Rendić vratili. Efektna prezentacija i dobro informirano osoblje koje nije previše službeno niti uštogljeno, voli komunicirati, ali ne prelazi granicu i gostu daje dovoljno prostora da ispituje i sam donosi zaključke samo su dodatan plus. Lijep ručak kakav vrijedi doživjeti, posebice kada vam hitno zatreba popravak (kišnog kasnoljetnog) dana.