U Zagrebu je posljednjih nekoliko godina otvoren velik broj azijskih restorana, od kojih se najveći dio ponajviše fokusira na sushi. Kvaliteta takvih, novootvorenih mjesta varira i, osim ako ih niste imali prilike isprobati baš sve, teško se odlučiti kome zbilja vrijedi dati priliku, a koji restoran najbolje preskočiti. Srećom, kao siguran odabir još uvijek se tu nameće nekoliko provjereno kvalitetnih adresa, a među njima svakako i Tekka u zagrebačkoj Radničkoj ulici. Sushi rade već dugi niz godina pa nije čudno što su po njemu i poznati, no za vrijeme nedavne večere kada smo ih odlučili posjetiti, još smo se jednom uvjerili kako Tekka nudi i mnogo više.
Odmah na početku dobro je spomenuti kako ovdje trenutačno ne postoji meni u fizičkom obliku, već ga sami pronalazite na internetskoj stranici Tekke, skrolate i birate svoje favorite, što može biti nešto nespretnije nego što zvuči, posebice s obzirom na to da je meni ovdje zbilja šarolik. Naš izbor za večeru pao je na tuna tartar s kozjim sirom (95 kuna), sushi meni Nara (135 kuna), a za glavno jelo odabrali smo hobotnicu u teriyaki umaku (130 kuna) te teleći file s misom i plavim sirom (130 kuna).
Tuna tartar već nas je na početku večere potpuno razoružao; lagan, s osvježavajućim citrusnim notama koje su stvorile divan kontrast komadićima kozjeg sira i sjajno začinjenom tunom, ovo je predjelo koje bismo svakako voljeli ponoviti. Dolazi u kombinaciji s hrskavim krekerima nešto neutralnijeg okusa, što je prilično dobra ideja s obzirom na to da bi kakva druga, aromatičnija ili jača podloga (poput, primjerice, popularnog sourdough kruha) zasigurno prekrila dio okusa ovog sjajno izbalansiranog jela.
Kako smo u Tekku došli po kompletno iskustvo i nismo planirali preskočiti sushi, a znali smo da nas glavna jela tek čekaju, odabrali smo jednostavnu varijantu sushi plate sa šest komada hosomaki sakea (svitak s lososom) i tri nigirija; s tunom, kozicom i lososom. Riža je bila dobro skuhana, riba svježa i ukusna, sashimi odlično pripremljen, no voljeli bismo da je sam sushi bio nešto urednije smotan. Osim sushija, na Nara plati stigao je Torikaraage, slasna, sočna i hrskava pohana piletina, četiri otkoštena komada u panko mrvicama te vrlo dobar umak od špinata i sezama, horenso gomaae. Kombinacija nas je toliko pozitivno iznenadila da smo obećali samima sebi isprobati je i kod kuće.
Glavna jela odabrali smo fokusirajući se najprije na što zanimljivije kombinacije okusa pa nas je tako već na prvu privukla hobotnica s batatom, mini rajčicama, teriyaki umakom i bok choyem (130 kuna). I nismo se prevarili. Hobotnica je bila meka kao maslac, gotovo da se topila u ustima, a kombinacija s teriyaki umakom bila je pun pogodak, posebice s više nego zanimljivim kontrastom kiselkastih, punih okusa pečenih rajčica i bok choya. Batat je na tanjuru došao u klasičnoj formi pečenih krumpirića i, s obzirom na ostale komponente, bio prilično nepotreban.
Teleći file stigao je pak u kombinaciji s umakom od misa i plavog sira, patlidžanom i špinatom. Meso je bilo sočno iznutra, a hrskavo izvana, miso je umak učinio više nego zanimljivim i bogatim okusom, a plavi sir osjetili smo tek negdje u pozadini. Patlidžan nije bio kašast i zadržao je svoju teksturu, a špinat je dobro podigao cijelu kombinaciju.
Umjesto deserata, koji su nam se činili pomalo bazičnima, u Tekki smo za kraj isprobali dva koktela; Tekka i Amaretto Sour (40 kuna), od kojih je favorit nakon cijele večeri svakako bio osvježavajući, taman kiselkast i sjajno pogođenih okusa Amaretto Sour, jedan od boljih koje smo imali prilike kušati. Koktel Tekka preporučili bismo pak ljubiteljima laganih, voćnih okusa koji podsjećaju na najslađu ljetnu lubenicu u kombinaciji s uvijek dobrim amarettom.
Na kraju, Tekka nas ni ovoga puta nije razočarala, kako hranom, tako i cjelokupnim iskustvom, a s obzirom na to da primarno slove kao restoran za poslovni ručak, posebno nam je bilo drago vidjeti gotovo u potpunosti popunjen restoran čak i u utorak navečer.