Za kraj ove sezone Dobrih restorana posjetili smo i restoran Nebo u Rijeci. Kuhinju ovdje od samog otvorenja vodi uporan i talentirani Deni Srdoč, a jedan od najvećih aduta, uz hranu i vinsku listu, svakako je i prostrano plavetnilo na koje puca pogled s gotovo svakog stola u restoranu, smještenog na petom katu impresivnog novoizgrađenog Hiltona. U Nebo smo stigli usred tjedna, na ranu večeru u 17 sati, kada se restoran i otvara. Da s rezervacijom ranijeg termina nismo nimalo pogriješili, bilo nam je jasno kada smo shvatili da se, kako su se izmjenjivali sljedovi, izmjenjuju i prizori pred nama. Naime, počeli smo uz pozdrave iz kuhinje kada je sunce još uvijek bilo prilično uporno, u jelima uživali uz zalazak, a završili kada se već spustilo. Cijela je ta predstava neba i sunca svakako pridonijela ugođaju.
Po dolasku u restoran, ljubazno i pristupačno osoblje smjestilo nas je najprije za šank gdje smo popili čašu pjenušca i započeli večeru. Ovdje smo kušali prva tri pozdrava iz kuhinje, kao što je to u Nebu i obično praksa, a potom nas je osoblje uputilo za stol ispred staklene stijene gdje smo dobili posljednja dva pozdrava iz kuhinje i započeli s menijem od sedam sljedova. Koncept uživanja u hrani u Nebu, dakle, već od samog početka postaje iskustvo koje ovdje žele da upamtite. Najprije se dobije srećka s poljima koja se stružu kako bi se otkrio koncept večere, a zatim dobro informirano osoblje pred vas stavlja zalogaje u koje su upakirani okusi hrvatskih regija.
Sve počinje Dalmacijom i osvježavajućom rolicom od kozica s blagom majonezom od peršina i vlascem, ujedno i najukusnijim od pet pozdrava iz kuhinje. Zatim na red dolazi Istra u formi malog, ali okusima bogatog, hrskavog, taman aromatičnog zalogaja. Ova interpretacija fritaje zapravo je spoj košarice od raženog tijesta, kreme od poširanih jaja i kreme od sira, gela od tartufa i ribanih ljetnih tartufa.
Zalogaj koji predstavlja Liku je, pak, kombinacija moussea od sira i pancete, espume od krumpira te crumblea od badema i suncokretovih sjemenki i, iako je u pitanju više nego zanimljiv spoj tekstura, bio je nešto teži i masniji te nam se svidio najmanje. Zagorje i Međimurje predstavljeni su terinom od purice između dva hrskavca od heljde, s majonezom od brusnice i ukiseljenom ciklom, što je ponovno bilo ugodno iznenađenje te je okus purice lijepo došao do izražaja, dok nas je zalogaj koji je predstavljao Slavoniju pomalo zbunio i bio bi bolji da ga pri serviranju nisu prelili juhom od svinjske koljenice i kupusa. Aromatična pečena paprika, jak okus mesa i crumble od čvaraka bili su itekako dovoljni sami za sebe. Dobro je dodati, ovo je svakako jedan od uzbudljivijih uvoda u večeru koje smo u domaćim restoranima doživjeli i jedan od elemenata koji večeru u Nebo čini još malo posebnijim iskustvom.
Nakon uvoda, na stol je stiglo i prvo jelo – složenac od buče, chutney od jabuke i grožđica, hrskavac i ulje od buče, majoneza od crnog češnjaka te krema od ostataka buče. Kombinacija slatkog, slanog i kiselog bila je pun pogodak za otvaranje večere, svaki element na tanjuru imao je smisla, a svi zajedno tvorili su lijepu cjelinu. Posebice nam se svidio aromatični hrskavac i grožđice u chutneyju koje su osvježile cijelo jelo.
Zatim je na stol stigao kvarnerski škamp u citrusnom soku s odličnim, blagim sirom koji u Nebu rade sami te želeom od consommea od škampi, čipsom s kremom od crnog limuna i majonezom od ljuski škampa. Nakon težeg, jesenskog jela s bučom, ovaj nas je tanjur osvježio i razbudio te je vizualno bio najljepši slijed koji smo u Nebu kušali.
Nastavili smo s odležanim ramstekom i tartarom od odležanog bifteka s vrganjima, čipsom od raži i čipsom od sira, hladnim jusom i umakom od šljiva. Zasitno, sezonsko jelo koje spaja teške okuse i guste teksture, ali nije zamorno niti ne sjeda preteško i napokon prilika da uz tatarski isprobamo i topli kruh. U Nebu rade svoj sourdough i, iako je kruh sa sjemenkama bio stvarno dobar, slasna, sočna focaccia u potpunosti nas je osvojila. Još masnih prstiju i s mirisom kruha u nosu, odmah smo je svrstali među najbolje koje smo do sada kušali.
Pileća juha od zagorskog piceka s krilcem umotanim u još hrskavu broskvu i mekim knedlama od prosa te lisičarkama bila je pomalo neobičan, ali dobrodošao presjek dosadašnjih jela. Toplo, utješno jelo koje nas je natjeralo da se još malo opustimo u ugodnom ambijentu Neba.
Jedno od zanimljivijih jela večere svakako je bio fermentirani pa confitirani lički krumpir s džemom od ljubičastog luka, dimljenom i sušenom pastrvom i umakom hollandaise s ikrom od pastrve. Još jedno toplo, mekano, utješno jelo koje nećemo tako brzo zaboraviti. Pomalo neobično i efektno servirano, izgledom nas je na prvu podsjetilo na francusku salatu u nešto elegantnijem ruhu. Kao blagdani kod kuće. U ovom smo jelu stvarno uživali od prvog do posljednjeg zalogaja i umak bez imalo srama skupljali komadićima kruha.
Glavno jelo bila je janjetina kuhana 18 sati na niskoj temperaturi te završena u pećnici s kremom od pinjola i patlidžana, aromatičnom mrkvom i tjesteninom s limunom te krekerom od mrkve s majonezom od melise. Meso se rastapalo u ustima, a svi dodaci dobro su ga pratili – krema mu je dala na dodatnoj jačini, a kiselkasta tjestenina i majoneza lijepo su podigle cijeli tanjur.
Preddesert, granita od amula s creme anglaise s makom i crumble od badema - bio je vrlo jednostavan, ali okusima prilično moćan. Taman za pročistiti nepce. Mak je bio lijepo naglašen i pucketao je na jeziku, dok je granita od amula sjajno podigla kombinaciju svojom kiselinom i raskošnošću. Crumble je bio samo šlag na kraju. Stvarno dobar desert!
Nešto lakši, kremozniji i elegantniji bio je desert koji je uslijedio - mousse od kukuruza s karameliziranim kokicama i biskvitom od kave, s kremom od kukuruza, gelom od limete te prahom od kokica. Nježan, lagan, s naletima jačeg okusa kokica koji razbijaju monotoniju na tanjuru. Jelo koje smo istraživali do zadnjeg zalogaja.
I na kraju, kao petit four dobili smo pet malih, slatkih zalogaja od kojih nam se posebno svidio karamel žele umotan u hrskave, pucketave sjemenke maka, no svakako ćemo zapamtiti i pralinu s kremom od crnog sezama te onu s bučinim sjemenkama i malinom. Uzbudljivo, drugačije i baš dobar kraj večere.
Iskustvo u restoranu Nebo platili smo 960 kuna po osobi za 7 (+1) sljedova, a za dvije osobe te uz pozdrave iz kuhinje račun je izašao 2030 kuna. Za dobivenu uslugu, priče kroz koje je ispričana hrana, posebnu posvećenost domaćoj namirnici i malim proizvođačima, a onda i odlične tanjure kroz koje su chef i njegov tim pokazali tehniku, znanje i moć dobro spojenih okusa, sjajno uigrano osoblje i pogled "od milijun dolara", rekli bismo, više nego poštena cijena.