Autor: Zoran Šimunić Šime
Svi su već pisali o jedinstvenom restoranu u kojem roboti kuhaju umjesto ljudi, a koji je nedavno otvoren u Zagrebu pod nazivom Bots&Pots (skraćenica od roboti i poti - lonci), ali insajderski nitko osim Dobre hrane nije imao uvid u pozadinu priče. Stoga, krenimo od početka…
Prije otprilike šest godina prijatelj i izdavač kompjuterskog časopisa BUG Aron Paulić nazvao me i rekao: "Molim te dođi danas na našu konferenciju gdje se predstavljaju nove tehnologije da vidiš prototip robota koji kuha". I doista, iako u gužvi, pristigao sam na njihovu konferenciju te vidio jednu kutiju s kuhačom koja se vrti i priprema rižoto - dolijeva vino, vodu, sol, papar, na kraju maslinovo ulje i malo parmezana. S nevjericom sam probao kompjutersko-robotski kuharski uradak i zastao - stvarno je bilo dobro. Na brzinu sam se upoznao s tvorcima Draženom Drnasom i Đulijanom Nolom i rekao da ćemo se čuti za nekoliko dana.
Možda ne za dan, dva ili tri, nego šest nazvao sam Đulijana Nolu i pitao ga bi li bio voljan da se robot natječe protiv ljudi, i to kuharskih zanesenjaka jedne IT tvrtke - naime, organizirali smo team building koji se odvijao na brodu iz Splita prema Visu. Njihovi vodeći ljudi slove za gurmane, pa hajmo testirati je li robot u pripremi rižota s kozicama bolji od ljudi.
Čovjek vs. mašina
I tada je sve započelo. Rano ujutro se krenulo iz Splita, zaposlenici su se okupili u salonu broda, a na krmi se počelo sve pripremati za sraz čovjeka i informatičkih gurmana - s lijeve strane Đulijano i GammaChef (službeni naziv robota), a s druge ljudi - Boro, Grunf i još dva, tri pomoćnika. Određena su pravila: 25 minuta je vrijeme za pripremu, ne smije se prekidati struja robotu, a ljudi mogu koristiti sve moguće tehnike kod pripreme. Ono čega se sjećamo je da je cijelu prethodnu noć Grunf pripremao temeljac od glava od zubaca i druge plemenite ribe. Boro je pak kupio jednu od najboljih riža na svijetu i istraživao ponajbolje recepte za rižot. Krenula je priprema, ljudi su sjeckali i pripremali namirnice i teoretizirali o taktici, a Đulijano je samo stisnuo gumb na robotu na kojem je pisalo START.
Nevjerojatno je opisati detalje te dinamične situacije: daj još malo soli, daj vidi, još malo temeljca, daj još malo vina i stalno kušanje ljudskog tima za njihov rižot od kozica. Na drugoj bandi broda Đulijano i ja smo gledali GammaChefa kako sam priprema rižot i lagano pijuckali jednu od boljih hrvatskih malvazija.
Isteklo je vrijeme, ugasili su se plinovi i struja - i poslužio se rižot, robotski na plavom tanjuru, a ljudski na bijelom. Žiri nije bio mali, jedno pedesetak zaposlenika koji su probali i plavi i bijeli rižot. Trenutak odluke, uz graške znoja suprotstavljenih kuhara, stiže. Na postavljeni zahtjev: "Dignite u zrak tanjur na kojem vam je bolji rižot", dižu se ruke, prevladava boja plavih tanjura. Robot je pobijedio, i to uvjerljivo!
Teško je prepričati i opisati izljeve emocija gubitničke ljudske ekipe - od toga da informatičari samo jedu po pekarama i raznim fast foodovima, do toga da im je netko obećao dodatnu nagradu ako robot pobijedi. Sve u svemu, GammaChef verzije 1.0 ušao je u povijest i tako je započelo naše prijateljstvo s Draženom i Đulijanom.
Mnoštvo smo sličnih natjecanja imali, razgovarali smo i raspravljali o njihovim planovima. Svjedočili smo ulaganju jedne velike prehrambene korporacije u njihov razvoj te u konačnici pratili kako se GammaChef razvijao i došao do današnje razine - robot koji kuha u restoranu prema isprogramiranim receptima dok osoblje poslužuje gotova jela i pazi da su roboti uvijek puni sirovih namirnica.
Sve je počelo na jednoj kavi
Đulijano Nola govori: "Sve je krenulo čisto iz našeg splitskog dišpeta, nemam ti ni ja više pojma. U nekom kafiću smo pričali o tome što bi bilo da netko napravi makinu koja ti može skuhati ručak dok ti sidiš s ekipom. Potom smo počeli skicirati izgled makine, razmišljati o algoritmima i kako to sve postaviti. Budući da smo oboje IT potkovani i programeri, počeli smo pisati softversku pamet robota, a Dražen je razmišljao o tome što je sve potrebno da bi se skuhalo neko jelo. U osnovi, kada pogledaš koncept GammaChefa, on je vrlo jednostavan, barem s današnje pozicije. Imaš kućište, na dnu su indukcija i miješalica s kuhačom, a na gornjem dijelu se nalaze pretinci s namirnicama, mali hladnjak za kvarljive stvari te dodatni dio gdje su smješteni začini poput soli, papra, ali i vino, ulje itd. Ono što je važno je sustav koji upravlja robotom, zato smo dizajnirali posebnu matičnu ploču koja upravlja svim tim elementima i softver koji daje upute kada što dodati, koliko dugo i na kojoj temperaturi kuhati. Iz naše perspektive, jela koja se pripremaju su gulaši, rižota, razne pašte u šugu, juhe - odnosno sve što je iz teće, na vilicu ili na žlicu".
Prvotno je kuharski robot bio zamišljen za kućnu uporabu. Tako je bio i opremljen i dodatno povezan sa sustavima poput Siri ili Alexe. Vi biste na poslu, putem računala ili mobitela, rekli: "GammaChef, što možeš skuhati danas?", potom bi se sustav pokrenuo, skenirao namirnice koje ima u pretincu, potom pretražio bazu isprogramiranih recepata te predložio neki od njih - poput rižota od kozica. Ako ste se složili s prijedlogom, Gamma bi pitao za koliko osoba te u koje vrijeme jelo treba biti gotovo. Tu naravno priči nije kraj jer bi Gamma robot prije početka kuhanja pogledao vašu lokaciju i gužvu u gradu te vas "nazvao" i rekao da bite trebali krenuti desetak minuta ranije s posla jer je gužva ili predložio da jelo bude petnaestak minuta kasnije. Doista, ta tehnologija je već bila implementirana četiri godine i stvarno je radila.
U međuvremenu su tvorci robota dobili i sredstva od EU, registrirali jedan od 10 izvornih patenata u RH u zadnje vrijeme te okrenuli priču - dajmo robotu mogućnost da kuha za sve. Poznatom dvojcu pridružio se njihov dugogodišnji partner Hrvoje Bujas i nastao je koncept restorana Bots&Pots, a prvijenac je otvoren na vrhu Vlaške ulice u Zagrebu. Prema zadnjim informacijama, polučio je izniman uspjeh jer su komentari na cijene, veličinu porcija i okuse izvrsni. Zasigurno će postati i nova turistička ikona metropole.
Mjesec, dva prije otvorenja posjetili smo njihovu proizvodnju i razvojni centar u Solinu pored Splita te gledali kako robot nastaje - gdje se razvijaju poboljšanja, grade dijelovi, razvija softverska pamet robota i, što je najvažnije, "programiraju" recepti.
U proizvodnji se na 3D printeru rade prototipi novih elemenata, crtaju nacrti na računalu, sve se testira, programira i ispravljaju se bugovi. Glavni inženjer Toma Topić nam govori da sve što se napravi u prototipu i pokaže se da je dobro kasnije ide u specijalizirane tvornice u kojima se izrađuju dijelovi, a potom se kod njih spajaju. Primjerice, mi smo osmislili matičnu ploču, ali bi nam bilo preskupo da je sami proizvodimo. Puno je jeftinije poslati je u tvornicu koja se profesionalno bavi izradom komponenti.
Šaptač robotima
Drugi važan čovjek se zove Vedran Varvodić, zovu ga šaptačem robotima. I doista, on priča s tim robotima, ali ipak na drugi način. Preko tableta programira i smišlja recepte te testira mogućnosti i granice kuhanja. Chef Vedran, iako mlad, ispekao je zanat po vrsnim restoranima u Italiji i Nizozemskoj, a kaže da "naoko jednostavan recept poput šalše zna zakomplicirati život pa danima, da ne kažem tjednima, tražiš onaj pravi okus. Moj je cilj i zadatak da recept ili stil kuhanja neke none pretvorim u razumljivu informatičku informaciju jer kako robotu reći da 'stavi soli koliko treba' ili da 'uskladi okuse pred kraj'? To je velika borba - i mog robota i mog znanja".
Ostatak ekipe promišlja, programira i kreira sve što je potrebno da roboti uspiju kao koncept. "Ideja je da Bots&Pots postane franšiza, prvo kod nas, a kasnije i u svijetu. Ono što je posebno zanimljivo je da svi roboti mogu biti umreženi pa možemo, naravno prema dogovoru, napraviti svjetski tjedan dalmatinske kuhinje. Zamislite, svi roboti po Europi kuhaju taj dan neki šugo od kokoši, crni rižot ili brujet. To je naš cilj u bliskoj budućnosti, a poslije, tko zna? Robot za marende u firmama". Uz smijeh zaključuje jedan od tvoraca, Dražen Drnas.
Restoran u centru
Dan prije otvorenja posjetili smo Bots&Pots, gledali kako se pune police s namirnicama, nervozu i pozitivno ludilo te naravno zasmetali svima jer smo zaposlili sve robote da pripreme neko od jela s budućeg menija. Redom, Mr. Black, Mr. Blue, Mrs. Yellow, Mr. Red i Mrs. Green su nešto spremili uz poseban specijal. Mr. Red je pripremio piletinu al cacciatore s fužima prema našem receptu.
Dobili smo posebnu i ekskluzivnu dozvolu od Vedrana i ostalih odgovornih da isprogramiramo jedan recept te smo pomoću njihova "tableta za šaptanje robotima" odredili naziv recepta, sastojke i količine te pokrenuli robota u modu za učenje. Zadali smo komande kada će se koji sastojak početi kuhati, u kojem će se smjeru vrtjeti kuhača, temperature i količine začina pa skuhali našu piletinu na lovački s tjesteninom. Okusi su bili odlični, a prema najavama će se i službeno uvrstiti na neki od njihovih menija.
Puno bismo još mogli pričati o robotima, ali predlažemo da posjetite jedinstveni hrvatski restoran u kojem kuhaju roboti i osjetite okuse. Kod njih će rižoto svaki dan biti uvijek isto skuhan, bez obzira na vrijeme, raspoloženje i druge nepogode, baš kao i kod legendarnog splitskog kuhara Nikice Gamulina Game, koji je, vjerujemo, inspirirao cijelu priču. U međuvremenu, pripremite recepte kako ih kuha robot.
VIDEO RECEPT - Dobra hrana šjora Šime – piletina al cacciatore s fužima
60 g nasjeckanog luka
50 ml ekstra djevičanskog maslinova ulja
250 g otkoštenog batka i zabatka
200 g fuža
100 ml suhog crnog vina
100 ml šalše
6 crnih otkoštenih maslina
200 ml vode
15 g soli
8 g papra
1 jušna žlica parmezana
Kuhajte po robotski: Stavite veću posudu na izvor energije i zagrijte (ako kuhate na indukciju, stavite na 1000 W). Neka se grije oko 45 sekundi. Dodajte ulje te ga rasporedite špatulom. Pričekajte 30 sekundi pa dodajte narezani luk, lagano miješajte u smjeru kazaljke na satu oko 100 sekundi dok luk ne omekša. Dodajte piletinu i lagano miješajte špatulom u smjeru kazaljke na satu 75 sekundi. Dodajte 10 g soli. Miješajte u suprotnom smjeru kazaljke na satu 105 sekundi. Dodajte 8 g papra, miješajte narednih 46 sekundi. Smanjite izvor energije na pola (indukcija na 500 W). Za 34 sekunde dodajte masline. Miješajte u suprotnom smjeru od kazaljke na satu, a nakon 93 sekunde dolijte crno vino. Kada vino lagano prokuha (nakon 60 sekundi), povećajte izvor energije na prvotno stanje (indukcija 1000 W). Kuhajte oko 57 sekundi i potom dodajte šalšu. Miješajte dalje u istom smjeru oko 94,3 sekunde. Dodajte fuže i miješajte oko 52 sekunde. Dodajte vodu - 100 ml. Povećajte izvor energije na najjače (indukcija 1500 W). Kada provrije, dodajte ostatak vode. Kuhajte 43 sekunde pa ugasite izvor energije. Nakon 20 sekundi upalite izvor energije (ovo radimo čisto kao test - nepotreban korak). Dodajte 50 ml vode, miješajte 120 sekundi. Dodajte ostatak soli. Kušajte, prema potrebi dodajte još vode. Kuhajte još 113 sekundi. Ugasite izvor energije. Maknite posudu s izvora energije. Osobno dodajte parmezan. Poslužite. Pojedite.