U glazbenom svijetu postoji pojam supergrupa, što bi se grubo definiralo kao bend sastavljen od već dokazanih glazbenika koji u svom portfelju imaju karijere svjetskog glasa, a zaželjeli su se projekata sa strane kako bi se još bolje izrazili ili naprosto odradili nešto za svoj gušt. Brojni su primjeri u kojima su se "teškaši" okupili pod zajednički nazivnik: Dave Grohl iz Foo Fightersa i Josh Homme iz Queens Of The Stone Age u supergrupu Them Crooked Vultures, Mick Jagger, Joss Stone i drugi u Super Heavy ili neizostavan Audioslave što je zapravo Rage Against The Machine s Chrisom Cornellom iz Soundgardena na vokalu umjesto Zacka de la Roche ili Chickenfoot s Joeom Satrianijem na gitari i Chadom Smithom iz RHCP-a na bubnjevima.
U Primoštenu se stvorila supergrupa hrvatske vinske scene, a zove se Vinas Mora. Radi se o zajedničkom projektu Kreše Petrekovića koji radi za najboljeg uvoznika prirodnih vina u Americi sa sjedištem u New Yorku, Niku Đukana, i jednim dijelom Marka Kovača - organizatora fenomenalnog festivala prirodnih vina u Beču te distributera za Brazil, Francusku i Aziju. Važan član njihova tima je i Neno Marinov, lokalni primoštenski vinar poznat po poznatom primoštenskom babiću.
"Fenomenalna je priča kako sam trefio Marinova", počinje s anegdotom Krešo Petreković. "U Primošten dolazim otkad znam za sebe, pa čak i kad sam krenuo mnogo raditi s američkim tržištem. Jednom sam se susreo s genijalnim babićem pakiranim u plastične boce, naravno bez etikete, i dobro se namučio dok sam saznao da se radi o Neni Marinovu. Kad sam došao u njegov podrum, odmah sam skužio da čovjek zna što radi i bez imalo dvojbe odmah predložio da izvozimo njegov babić u Ameriku. U početku mi nije povjerovao, ali kad je došla prva narudžba, nije mogao doći k sebi. Etikete smo napravili u Londonu", otkriva nam začetak prijateljstva, a poslije i poslovne suradnje.
Iako bi se moglo pomisliti kako je Vinas Mora još jedna u nizu edicija babića, ovaj put pomalo šminkerska, ali s dobrom dizajnerskom etiketom, stvar je ipak kompleksnija. Inicijalna je ideja predstaviti terroir kroz vino, i to otkupom grožđa iz vinograda sa spektakularnih, ali teško dostupnih pozicija. Vinarija radi pet potpuno prirodnih cuvéea, a najzanimljivije je kako sva vina imaju istu vinifikaciju, ali terroir je taj koji čini razliku. Dakle, grožđe se bere ručno, miješa se u malim maštelima, zatim se preša pa stavlja u PVC tankove, maceracija je samo četiri dana, a 25 posto količine odlazi u bačve. Sumpor se stavlja samo na početku radi zaštite. Glavni je cilj bio zadržati primarne arome, ali opet pomalo divlji i živ babić učiniti elegantnim za što im je poslužilo odležavanje u drvu.
"Smatram da ste, ako u proizvodnji vina izgubite ili prekrijete te primarne arome, jednostavno pogriješili. Ovdje je dominantna ta višnja, poslije smilje, zapravo Mediteran", kaže Petreković.
Osnovni cuvée je Barbba, kupaža lasine, plavine, debita i maraštine s područja Šibenske-kninske županije, točnije oko Šibenske Dubrave pa do Oklaja. Kad smo ga kušali, gotovo trenutačno nas je preplavio medno-cvjetni štih s dosta izraženim kiselinama. Kad biste ga trebali opisati u dvije riječi, ne biste pogriješili da Barbbu nazovete "dalmatinskim cvičekom", vrstom koju ste upravo izmislili na terasi ispijajući još jednu čašu u debelom hladu. Zatim je tu Kaamen 1 - radi se o stiliziranom nazivu koji podsjeća na kraj iz kojega grožđe dolazi, a to su vinogradi šibenskog zaleđa, Blizine, Bristivice i Vinovca. Pri prvom gutljaju ovog vina susrest ćete se sa snažnom aromatikom višnje, što je školski primjer tog "čuvanja" primarnih aroma. Kaamen 2 također je čisti babić, baš kao i Kaamen 1, ali s nešto viših položaja, poput Kruševa i Širokog. Ovo je potentnije vino u odnosu na Kaamen 2 i odlikuju ga note trešnje i džema. Prema Krešinim riječima, Kaamen 3, koji još nismo imali priliku kušati, trebao bi nas dočekati s još konkretnijim i moćnijim karakterom budući da se radi o grožđu s top-lokacija poput bivše Kamene suze. To je vinograd za koji vam je potpuno nevjerojatno da bi ondje itko išta posadio, ali i da bi ondje nešto uspjelo. Probajte zamisliti trsove koji rastu iz kamena koji se mora ručno lomiti, trsovi se moraju ručno polijevati i nikakva mehanizacija novog doba na takvom terenu ne može vam olakšati posao. Posljednji Andreis je napravljen od grožđa primoštenskog kraja, i to najvećim dijelom s položaja Jadrtovac.
Cijeli je projekt počeo u punom jeku korone, prva berba bila je 2020. godine. Osnovali su poljoprivrednu zadrugu Motika, preuzeli bivši podrum šibenskog Vinoploda te otkupili oko 60 tona babića i ostalih autohtonih sorti od lokalnih vinogradara. Bez opreme, bilo kakvih kemijskih intervencija, doslovce su rukama cijedili grožđe dan i noć i tako je nastalo ovih pet cuvéea sa zajedničkim nazivnikom Vinas Mora.
Ova vinska supergrupa već je predstavila nova vina svojim kupcima, a reakcije su, očekivano, vrlo pozitivne. Već je dogovoren izvoz za Ameriku, Brazil, Švicarsku, Španjolsku pa i Brazil, a iz Nizozemske su odmah, čim su kušali vino, naručili dva šlepera za Rotterdam. Ova vina većinski su namijenjena izvozu baš zbog svoje prepoznatljivosti i terroira koji čini razliku od bilo čega drugog. Da si postavite pitanje kako nekom vinskom friku iz Amerike ili Brazila dočarati šibenski ili primoštenski kraj bez riječi, samo uz pomoć vina, ovo bi bio dobar izbor. Spektakularne slike vinograda, povijesne crtice, namirnice i jela ovog kraja poslije se samo slažu kao puzzle dok cijela slika ne nagovori čovjeka da osobno dođe i upozna tu malu zemlju s golemim potencijalom. Trendovi se mijenjaju i ljudi vole upoznati neko područje kroz hranu i vino i zato treba biti izvrstan i prepoznatljiv. Lokalne recepture integrirane u kulturnu baštinu i autohtone vinske sorte od kojih su stvorena dobra, pitka i elegantna vina ključ su uspjeha da se više čuje za potencijal hrvatske enogastronomije.
U Hrvatskoj će se vina moći kupiti u vinariji Poljoprivredne zadruge Motika koju će uskoro otvoriti za javnost.