Kada je 2010. godine katastrofalan potres pogodio Haiti, José Andrés je krenuo u misiju pomoći ljudima kojima je njegova pomoć u tom trenutku bila najpotrebnija. S formiranjem neprofitne organizacije World Central Kitchen (WCK), ovaj chef i humanitarac putuje svijetom zajedno sa svojim timom, i sam podržavajući misiju organizacije da pogođenima katastrofom osigura hranu. Upravo je taj slavni američki chef gotovo odmah nakon potresa ponudio svoju pomoć Petrinji i okolnim mjestima koja su stradala.
Andrés je, pak, ovaj tjedan bio u Austinu gdje je pričao o njegovu projektu World Central Kitchen. Nedavno su, naime, članovi organizacije bili na terenu u srednjoj Europi, osiguravajući tople obroke tisućama izbjeglica u i oko Ukrajine, a bili su i u Turskoj i Siriji samo dva dana nakon razornih potresa, koji su milijune ljudi ostavili bez krova nad glave. Mnogi među nama vjerojatno se sjećaju fotografije koja je obišla svijet, a na kojoj sam chef Andrés za svog dolaska u Kijev tješi ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, emotivno shrvanog zbog situacije u njegovoj, ratom pogođenoj zemlji.
Chef, inače rodom iz Barcelone, emigrirao je u Ameriku kada mu je bila 21 godina. Zbog iznimnog talenta napredovao je u njujorškim kuhinjama prije nego što je postao glavni kuhar španjolskog tapas restorana Jaleo u Washingtonu. Jednom kad je to mjesto postalo kulinarska destinacija koja se ne zaobilazi, Andrés se vratio u Španjolsku kako bi sudjelovao u jednoj od tamošnjih najpopularnijih kuharskih emisija. Nakon te epizode, s partnerima ThinkFoodGroup potom je otvorio više od 30 restoran. Proslavljeni chef više je puta prepoznat po svojem radu: Michelin Bib Gourmand dobio je četiri puta, zatim dvije Michelin zvjezdice za svoj restoran te Nacionalnu medalju za humanističke znanosti koju mu je dodijelio predsjednik Barack Obama 2015. godine. Osobno mu je vrlo draga nagrada Zlatna medalja Madrida koja mu je uručena u srpnju 2022.
Nakon svega, chef José Andrés najavljuje kuharicu koja će se zvati "The World Central Kitchen Cookbook: Feeding Humanity, Feeding Hope", a koja će biti objavljena 12. rujna ove godine. Prema njegovoj najavi, sadržavat će recepte za jela koje su kuhari njegove organizacije pripremali za žrtve katastrofa, poput ukrajinskog boršča i lahmacun somuna, kao i recepte koje dijele njegovi kolege kuhari i slavne osobe, uključujući Michelle Obamu i Meghan, vojvotkinju od Sussexa. Prihod od prodaje knjige, najavljuje autor, donirat će misijama WCK-a.
U nastavku donosimo dijelove intervjua koji je tim povodom chef Andrés dao za Eater.
Govorili ste o potrebi izgradnje dužih stolova, a ne viših zidova. Što ste time htjeli reći?
José Andrés: Kad je Amerika otišla pomoći Haitiju usred potresa, osjećali smo da činimo dobro. Bio sam ponosan na odaziv. Ali kada ne činimo dobro na pravi način, to stvara kaos. Na Haitiju smo izbacili iz posla stotine, ako ne i tisuće lokalnih farmera, jer je količina riže koja je dolazila iz Amerike i drugih zemalja bila toliko velika da lokalni farmeri više nisu imali kome prodavati svoju rižu. Trebali smo trošiti novac u toj zemlji, osiguravajući da ti farmeri zarađuju za život, da nastave saditi i da rastu. Ono što se dogodilo jest da su mnogi od tih farmera zbog nedostatka posla emigrirali u Srednju Ameriku... Mi smo stvorili problem. Mogli bismo se koncentrirati na zidanje zidova ili na izgradnju dužih stolova. Pobrinuti se da naša pomoć ne stvara dodatne probleme, podržavajući lokalne poljoprivrednike - to bi bio smisao izgradnje dužih stolova.
Kuharicu, po cijeni od 35 USD, možete naručiti ovdje.
Do danas je WCK osigurao više od 250 milijuna obroka potrebitima. Uspio je to učiniti u potpuno različitim uvjetima: prirodnim katastrofama i ratnim zonama. Čemu biste pripisali taj uspjeh?
José Andrés: Ono što mi se sviđa kod odlaska u misije je to što je ono što radimo vrlo specifično. Osiguravamo hranu i vodu ljudima dok sustav opet ne profunkcionira. Biti usredotočen vrlo je važno. Jedna od stvari koja se događa s vrlo velikim organizacijama jest da postoji toliko stvari na kojima moramo raditi pa izgubimo fokus. U misijama sam naučio da mi fokus garantira određenu razinu uspjeha, jer kada svi uložimo sve od sebe u vrlo specifičan cilj, uspjeh je obično nadohvat ruke.
Sa svakom novom misijom susrećete ljude u teškim situacijama i pružate im nešto jednostavno, ali neophodno: topli obrok. Koliko je vaša misija promijenila vaš pogled na hranu?
José Andrés: Radim više od kuhanja... Ne radi se o otmjenosti svježeg obroka, nego o tome da kada odlučite kuhati, morate se posvetiti cijeloj zajednici, što je vrlo teško. Ali to je ono što ljudima daje zajednički cilj. Oni su dio rješenja. Oni ne sjede u svojim domovima čekajući da počne obnova ili da im se vrati struja. Radimo nešto kako bismo bili sigurni da se povratak u "normalu" postiže brže, a prehraniti ljudi pomaže da se zajednica ponovno pokrene. Dovodimo stotine, ako ne i tisuće ljudi kroz našu mrežu, a kada nas ljudi vide u pokretu, to ih tjera da se i oni pridruže. Tada se zajednice ponovno aktiviraju i same donose odluke, a to je vrlo moćno.
Najavili ste kuharicu. Što želite da ljudi iz nje nauče?
José Andrés: Ovo će biti jedna od onih kuharica koje će potaknuti izdavanje novih u godinama koje nam slijede. Nije svatko chef i nije svatko vješt u kuhinji, ali sve nas povezuje kuhanje s osjećajem. Mislim da je to dobar način povezivanja s ljudima, onih koji prate nas i našu kuhinju s ljudima na terenu.