Ovog je utorka, 21. prosinca, Ministarstvo poljoprivrede objavilo kako je Lički škripavac i službeno dobio titulu 32. hrvatskog proizvoda zaštićenog naziva u Europskoj uniji. Samim time, Lički škripavac upisan je u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla te je zaštićen na području cijele EU, kako piše Jutarnji list. Znak koji Lički škripavac od sada nosi na ambalaži tako potrošačima garantira kupnju autentičnog proizvoda, naglasili su iz Ministarstva.
Cijeli proces zaštite samog naziva i sira Lički škripavac pokrenut je još u prosincu 2017. godine. U to je vrijeme, naime, Udruga malih sirara Ličko-senjske županije Lički škripavac Ministarstvu poljoprivrede podnijela zahtjev za zaštitu oznake zemljopisnog podrijetla.
Dobro je dodati i kako je proizvodnja Ličkog škripavca, kao hrvatskog proizvoda zaštićenog naziva u Europskoj uniji, dozvoljena samo na zemljopisnom području Like od mlijeka krava uzgojenih na tom području. Područje proizvodnje nalazi se u tri administrativne regije, i to većim dijelom u Ličko-senjskoj županiji, a manjim dijelom u Zadarskoj i Karlovačkoj županiji, piše Jutarnji list.
Također, kada smo ovog ljeta posjetili ličku siranu Vedrine, jednog od najpoznatijih proizvođača Ličkog škripavca, otkrili su nam u čemu je zapravo tajna kada je u pitanju ovaj specifičan domaći sir, a vlasnica Milana Mileusnić pojasnila nam je i kako se dobiva.
"Svježe mlijeko za škripavac solimo i zagrijavamo, a kada se zagrije, dodajemo mu prirodno sirilo. Za razliku od drugih sirana, mi ne solimo gruš nego mlijeko, što je starinski način pripreme škripavca. Tako se možda potroši više soli, ali je sir bolji i ne postane suh. Dodajemo 190 grama soli na litru mlijeka kako bismo dobili najbolji okus. Nakon nekoliko sati, kada se mlijeko usiri, režemo ga na velike kocke, a zatim miješamo. Jednom kad ga dobro promiješamo, dižemo mu temperaturu na 42 do 45 °C. Što je na višoj temperaturi, to bolje škripi. Pred sam kraj se pali još i miješalica da dobijemo elastičnost. Sir na toj temperaturi držimo oko 25 minuta, a zatim ga prebacujemo u kalupe", objasnila je Milana.
Iz rupičastih kalupa koje stavljaju na dugački stol od inoksa tada poteče sirutka koja se slijeva u odvod, a nakon 15 minuta počinje okretanje sireva koje ponavljaju tri puta.
"Škripavac je sir koji se cijedi i stišće samo vlastitom težinom pa ga je zato potrebno okrenuti i pustiti da još tekućine oteče. Škripavac nije suhi sir i iz njega stalno mora izlaziti malo sirutke. Od trenutka kad je mlijeko stavljeno u stroj za sirenje do pakiranja škripavca u posude prođe četiri-pet sati, a njegov rok trajanja je osam dana. Sam sir je djelomično pasteriziran kako bi imali dovoljno vremena da ga iz Like dostave do prodajnih mjesta", dodao je Dominik Zeko iz sirane Vedrine.
