Kada sljedeći put budete uživali u onom divnom obroku koji je vremenski smješten negdje između doručka i ručka i zapravo je idealan za vikende, svakako nazdravite čovjeku koji je taj obrok i izumio: Guyu Beringeru i njegovom nadahnuću: mamurluku!
Taj je engleski pisac predložio uvođenje novog obroka u eseju napisanom davne 1895. godine u kojemu je opravdavao i branio one koje liječe nedjeljni mamurluk.
Umjesto da, kao što je to tada u Engleskoj bio običaj, ljudi ustanu i odmah se suoče s obrokom na bazi mesa, Beringer je predložio kompromis: hibridni obrok koji je mogao sadržavati kako slatko čajno pecivo, tako i nešto ozbiljnije mesne zalogaje. Na taj bi se način oni mamurni mogli nešto polaganijim tempom vratiti u normalu. A ako su bili pobornici one stare 'klin se klinom izbija', mogli su si za brunch priuštiti i lagani koktel.
Beringer je vjerovao da je brunch 'vesela vesela društvena prigoda' te da potiče na razgovor. "Od njega ste zadovoljni sami sobom i svojim društvom", napisao je Beringer. I znate što - nemamo mu razloga proturječiti!
Ljubiteljima jezičnih zanimljivosti svidjet će se podatak da su krajem 19. stoljeća taj međuobrok nazivali na dva načina: ako je vremenski bio bliže doručku bio je danas ustaljeni brunch, a ako bi se već približilo vrijeme ručka onda je postajao blunch.